Tada je donesen sporni Pravilnik o otpadu, koji nije imao uporište u Zakonu o otpadu. No, to je samo dio priče. Gospodarstvenici godinama upozoravaju da je Fond za zaštitu okoliša zapravo osovina financijskih malverzacija oko otpada i pogodovanja pojedinim tvrtkama.

Dragica Bagarić, direktorica poduzeća Eko-ozra napominje da “veliki igrači u sustavu” zarade stotine milijuna kuna na tim bocama, a u javnosti je stvorena slika da je skupljanje boca dobra stvar jer ima socijalnu notu.

Donosimo tri osnovna modela prijevare s plastičnim bocama, koja su nastala zbog nezakonitih odluka Vlade i ministrice Matulović-Dropulić , te zbog neadekvatnog sustava kontrole od strane Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost.

1. Boce bez svrhe

Proizvođač mora svaku plastičnu bocu koju proizvede prijaviti Fondu za zaštitu okoliša te za nju platiti naknadu za ambalažni otpad koja se kreće oko jedne kune. Povratna naknada koju trgovine isplaćuju građanima iznosi 50 lipa, a trošak proizvodnje jedne plastične boce je 20 lipa. Trošak naknade znatno je, dakle, veći nego proizvodna i komercijalna vrijednost jedne plastične boce. Zbog toga mnogi proizvođači, kaže nam saborska zastupnica SDP-a Mirela Holy, koja se dugo vremena bavila tom problematikom, proizvode boce u kojima nikada neće biti pića, te ih ne prikazuju. Fiktivne boce preko posrednika vraćaju u trgovine te na svakoj proizvedenoj boci zarađuju 150 posto, 30 lipa.

2. Lažno prikazivanje količine boca

Kada dođe u trgovinu, tvrtka ovlaštena za prikupljanje plastičnih boca, bocu isplaćuje po jedinici - 50 lipa po plastičnoj boci. No, kada prikazuje svoj trošak njezine reciklaže, to čini po težini. Upućeni kažu kako su do 2008., kada je uveden kakav-takav mehanizam kontrole, tvrtke doslovce “divljale”.

- Punile su boce vodom ili pijeskom kako bi dobile na težini. Prikupili bi 30.000 boca, a prikazali da ih je bilo 45.000 i na taj način ostvarivali ekstra profit.

3. Ekstraprofit na nerealno niskim cijenama

Fond za zaštitu okoliša prikupljene boce prodaje tvrtki koja je ovlaštena za daljnje postupanje - reciklažu. Mirela Holy ističe da se znalo događati da Fond proda tonu plastične ambalaže za 50 eura, a ona na stranom tržištu postigne cijenu od 400 eura, nekada i više. Fond je u kontinuiranom gubitku na ambalažnom otpadu, iako je prikupljenost boca uvijek više od sto posto proizvedenih plastičnih boca.

Izvor: Jutarnji.hr