Na ovogodišnjem PRINT.Festu prvi put je dodijeljena i nagrada za najbolju tiskaru u regiji, REGprint GODINE. Stojkov štamparija iz Novog Sada nominirala je svoje proizvode koje je stručni ocjenjivački sud visoko ocijenio te joj je, sukladno Natječaju i Pravilniku, s pravom pripala nagrada REGprint GODINE. U Stojkov štampariji ponosni su na osvojenu nagradu te im je ona, kako ističe Mihajlo Stojkov, vlasnik i direktor tiskare, potvrda da to što rade, rade dobro. Osvojena nagrada bila je povod za razgovor.

Na nedavno završenom PRINT.Festu dobili ste nagradu za najbolju tiskaru u regiji osvojivši visokih 91 posto od maksimalnog mogućeg broja bodova. Uz čestitke, recite nam što Vam znači nagrada REGprint GODINE?
Stojkov štamparija postoji već jako dugo. Naše poslovne prostore krase nagrade još iz vremena Jugoslavije, čime želim pokazati da smo i tada osvajali nagrade koje su se odnosile na teritorij tadašnje cjelokupne države. Priznanja iz tog razdoblja posebno su nam draga. U Srbiji smo jedna od najnagrađivanijih tiskara. Imamo više od stotinu diploma, pohvala, priznanja, povelja, plaketa, pehara, medalja, zahvalnica i sl. Naravno, većina ih je za dostignuća u grafičkoj struci, ali tu su i nagrade od strane društvene zajednice za razna područja, počevši od razvoja privatnog poduzetništva pa preko gospodarstva, kulture do socijalnih i humanitarnih aktivnosti.
Ove smo godine odlučili da se nakon dužeg vremena opet okušamo na širem području regije. Naš trud, rad, ogromno iskustvo, kvaliteta, profesionalnost, ljubav i posvećenost se pokazao u vidu prestižne nagrade REGPrint GODINE 2017.
To je potvrda da sve što radimo možemo napraviti toliko dobro da se slobodno možemo usredotočiti na povećanje izvoznih poslova na sve probirljivija tržišta koja osim kvalitete traže i posjedovanje raznih ISO standarda i certifikata, kao što su ekologija, održavanje šuma, kolor menadžment, zaštita i sigurnost radnika i sl.

Prošle ste godine bili samo sudionik PRINT.Festa, ove ste se godine odlučili uključiti i u natječaj za najbolji tiskarski proizvod. Što Vas je motiviralo da se uključite?
Kako se trudim da sve u životu radim što studioznije, promišljeno i bez jurnjave, tako je bilo i s PRINT.Festom. Prošle sam godine bio zadovoljan stručnim skupom – predavanjima, temama, okruglim stolom kao i organizacijom gala večere i dodjele nagrada pa me to motiviralo da se pojavimo i ove godine, ali ovaj put u svojstvu sudionika na natječaju za najbolji tiskarski proizvod.

Bili ste u prilici vidjeti i nominirane radove hrvatskih tiskara. Kako biste ih ocijenili?
Grafička industrija i struka je u Hrvatskoj, posebno u Zagrebu oduvijek bila jaka. Ne zaboravimo da je i jedina viša grafička škola u cijeloj bivšoj Jugoslaviji bila baš u Zagrebu. Svi grafički inženjeri toga vremena potekli su iz nje. I moja malenkost je davne 1982. diplomirala na tom fakultetu.
Otac mi je još kao djetetu pričao i spominjao imena, počevši od Franjo Mesaroša pa nadalje. On ih je zvao asovima grafičke struke u Zagrebu, ali i šire.
Nije slučajno da se taj duh i danas osjeća i ovim putem želim pozdraviti i čestitati svim grafičkim radnicima na visokoj etici, stručnosti i održavanju drage nam grane industrije sa željom da je što bolje i uspješnije očuvamo unatoč podatku kojeg je na ovogodišnjem PRINT.Festu iznio Dean Tolp iz Grafik.neta da je u hrvatskoj sve manje direktora i vlasnika “tiskara” iz naše struke.

Na tržištu regije posluje velik broj tiskara, no relativno je malo onih koji se odluče prijaviti na natječaj. Što je po Vama razlog tome? Smatrate li da je regionalno tržište spremno za nagrade za najbolji tiskarski proizvod?
Najiskrenije govoreći, ne znam što bih Vam rekao na to. Pitam se je li moguće da je to to i da smo sami doveli našu branšu do toga da radimo po cijenama koje su besmislene, da smo potpuno obezvrijedili naš rad. Možda upravo to ne dozvoljava niti troškove oko prijave proizvoda za ocjenjivanje, kao i troškove puta i boravka. Pretpostavljam da je razlog takvog stanja i u tome što nemamo ozbiljno i pošteno gransko udruženje grafičkih radnika i poslodavaca, nego se pojedinačno borimo na sve teži način na beskrupuloznom tržištu gdje je samo interes isključivi kriterij.

Koje je Vaše mišljenje općenito o važnosti stručnih događanja, sajmovima i okupljanjima struke? Što je, po Vašem mišljenju, preduvjet za uspjeh takvih okupljanja?
Stručni događaji su važni jer omogućuju razmjenu informacija i upoznavanje s najnovijim promjenama i događanjima u grafičkoj djelatnosti. Preduvjet za uspjeh takvih okupljanja je prirediti sudionicima nezaboravno iskustvo koji će oni na pozitivan način povezati sa svojim poslovanjem. Težište je svakako na informiranju, iako je glavni smisao većine događaja ostvariti dobit. Nažalost, s obzirom na današnji tempo, manjak vremena i moderni načini komunikacije, obrazovanje i informiranje takvi su događaji rjeđi, manje posjećeni iz razloga što je svima sve dostupno putem interneta, a i nema dodatnih troškova.

Kako biste ocijenili grafičku industriju Srbije danas? Možete li povući paralelu s kretanjima i trendovima na globalnom tržištu?
Pokušat ću, možda malo naivno, iz jednog kuta oslikati gdje se nalazi tiskarstvo u Srbiji danas.
Mislim da u zadnjih više godina nije prodana niti jedan potpuno novi tiskarski stroj, osim jednog ili dva izuzetka. Od ostale opreme je vjerojatno bilo određene nabave nove opreme, a to opet smatram i vjerujem da je bilo na način da je firma dobila neka, vjerojatno državna poticajna sredstva i to im je omogućilo kupovinu. Pretpostavljam da kada se i naša zemlja bude još više približila EU da će biti i više pretpristupnih fondova pa će se na taj način i naše tiskare bolje tehnološki opremiti.
Inače, što se tiče paralele s kretanjima na globalnom tržištu, posvuda se smanjuju tiraži i rokovi, pokušava se postići što niža cijena, što podrazumijeva da se tiska u nekoj od zemalja gdje se to može i postići.

Koji je Vaš stav o razvoju grafičke industrije te u kojem segmentu grafičke industrije leži najveći potencijal?
Nema nikakve sumnje da digitalizacija nezadrživo napreduje i da će biti primijenjena gdje god to bude moguće, posebice ako će biti i isplativija od ostalih vrsta tiska. Što se tiče potencijala, s obzirom na tržišna kretanja, vjerujem da najveći potencijal leži u ambalaži.

Predstavite našim čitateljima ukratko Stojkov štampariju. Što sve nudite svojim klijentima te kojim strojevima raspolažete?
Stojkov štamparija je obiteljska tiskara, osnovali su je moji roditelji davne 1963. godine. Znači prije više od pola stoljeća. Treća generacija, kćerka Aleksandra dipl. oecc. i sin Mihajlo graf. ing. stasavaju i preuzimaju upravljanje i vođenje.
Nalazimo se u vlastitom prostoru od cca 3000 metara kvadratnih. Mi smo komercijalna tiskara i imamo vrlo široku lepezu proizvoda koje izrađujemo. Od monografija, knjiga, brošura, udžbenika, kataloga, media bookova, rokovnika, kalendara, etiketa, naljepnica, POS materijala, postera, fascikla, reklamnih vrećica pa do fine ambalaže.
U sklopu tiskare imamo kompletnu pripremu i doradu, a od tiskarskih strojeva imamo Heidelberg SpeedMaster petobojni perfektor stroj u B-1 formatu, KBA Rapida 75 petobojku s lak jedinicom, Heidelberg dvobojni GTO 52 i Heidelberg SORM, kao i dva digitalna stroja Xerox DC 8000.

Kako ocjenjujte svoju aktualnu tržiš­nu poziciju?
Smatram da smo jedna od najboljih, najstarijih, najvećih privatnih tiskara u našem gradu, Vojvodini, pa i šire.

Što biste rekli, što je to po čemu Vas klijenti najviše prepoznaju? Koliko klijenata danas imate?
Ono po čemu nas klijenti sigurno prepoznaju je poštenje, korektnosti, respektiranje zahtjeva svakog klijenta, poštivanje zadanih rokova, a nadasve po kvaliteti. Naša snaga i jest u tome što imamo velik broj zadovoljnih klijenata, njih oko tristo.

Najveća snaga svake tvrtke su njezini zaposlenici. Koliko zaposlenih brojite i na koji način ulažete u njihovu edukaciju?
Slažem s Vašom tvrdnjom. Mi i u našoj himni tiskare imamo stih “Tu su mašine manje važne od ljudi”. Tim koji stvaramo desetljećima sastoji se od 65 redovno zaposlenih. Educiramo ih tako što stariji, iskusniji radnici prenose svoja znanja i iskustva na mlađe, a često ih šaljemo i na treninge, posebice zaposlene u pripremi.

Možemo li Stojkov štampariju očekivati i iduće godine na PRINTfestu?
Svakako, s time da će biti prisutni moji nasljednici, kćerka i sin na koje sam veoma ponosan!