«
Povratak na sadržaj
Broj 3 | Godina 2014
3D revolucija se nezaustavljivo širi
3D tisak se naziva i brza izrada prototipa, što znači da omogućuje brži način izrade fizičkih, opipljivih 3D objekata, koje kreatori žele na što brži način predstaviti i isprobati. Najviše potražnje za 3D tiskom je baš na području brzog 3D tiska prototipa.
Inicijativa za 3D tisak stigla je od znanstvenika, malih start-up tvrtki i inovatora koji su u svojim garažama eksperimentirali s trodimenzionalnim konceptom. I kao što je to uobičajeno s većinom tehnoloških revolucija, i ovaj se pokret zasniva na entuzijazmu njegovih glavnih protagonista. No da se ne zavaravamo, 3D tisak nije bez povijesti. Puno prije no što je internet promijenio svijet, razvijeni su procesi za industrijske aplikacije zasnovani na laseru. Koncept 3D tiska je prisutan još od 70-ih godina prošlog stoljeća, ali je zbog visokih cijena i nepristupačnosti bio rezerviran samo za industriju. Istekom patenata vezanih uz tehnologije za izradu 3D tiska u posljednjih nekoliko godina, koncept je doživio ekspanziju na globalnoj razini zbog pojave većeg broja proizvođača uređaja i posljedičnog smanjenja cijena, kao i većeg broja zainteresiranih za njegovo korištenje.
Printanje predmeta iz računalnih 3D modela danas je globalni trend koji nije zaobišao ni Hrvatsku. Primjena 3D tiska je vrlo široka, primjerice u strojarstvu i brodogradnji, industrijskom dizajnu, arhitekturi i građevinarstvu, GIS-u i urbanizmu, medicini, znanosti, umjetnosti, arheologiji te u autoindustriji kao najvećem korisniku. Uglavnom potrebe imaju proizvođači, dizajneri i ostali koje rade na razvoju novih proizvoda, a korištenje 3D tiska im značajno ubrzava taj razvoj i smanjuje troškove. 3D tisak se naziva i brza izrada prototipa, što znači da omogućuje brži način izrade fizičkih, opipljivih 3D objekata, koje kreatori žele na što brži način predstaviti i isprobati. Najviše potražnje za 3D tiskom je baš na području tog brzog 3D tiskanja prototipa.
Iako se ekspanzija na regionalnoj razini tek očekuje u sljedećih nekoliko godina, za promociju 3D tiska u Hrvatskoj veliku zaslugu ima FabLab, udruga za promicanje digitalne fabrikacije, osnovana početkom ožujka 2013. kao prva takva udruga u ovom dijelu Europe. Dio je međunarodnog udruženja FabLab organizacija, a u suradnji s Arhitektonskim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu organizirala je potkraj prošle godine i Prve otvorene dane 3D ispisa na Arhitektonskom fakultetu. O tome smo razgovarali s mr. sc. Robertom Vdovićem, dipl.ing.arh., predsjednikom FabLab Hrvatska.
Prvi RepRap stolni uređaj za 3D tisak
“Iako su nas uređaji za 3D tisak privukli još prije desetak godina, ozbiljno smo se počeli ovom tehnikom baviti tek pojavom stolnih uređaja za 3D tisak. Kako sam djelatnik Arhitektonskog fakulteta, još 2005. godine u sklopu Tempus projekta predviđena su značajna sredstva za jedan profesionalni uređaj, no nisu realizirana do kraja projekta 2008. godine. S obzirom da sam želio svojim studentima omogućiti uvid u tehnologiju i rad s takvim uređajima, na vlastitu sam inicijativu istražio tada već pokrenuti RepRap projekt profesora Adriana Bowyera i izradio prvi RepRap stolni uređaj za 3D tisak. To je ujedno bio i početak stvarnog bavljenja ovom tehnologijom, što je kasnije rezultiralo i osnivanjem udruge FabLab Hrvatska”, tumači Vdović. Umjesto kupnje profesionalnog uređaja izradili su stolni uređaj, a investicija je bila dvadesetak i više puta manja od prvotno predviđene, no zahtijevala je dosta istraživanja tada potpuno novog područja stolnih uređaja. “Bez informacija na internetu teško bismo došli do RepRap projekta, koji je nudio u potpunosti besplatnu tehnologiju”, kaže Vdović. Dodaje da 3D tisak na stolnim računalima nije ništa složeniji od tiska na laserskom printeru, što se tiče same pripreme. Ako je 3D model korektno izrađen, postupak se svodi na učitavanje modela i slanja na printer uz neke osnovne postavke. Sam postupak ispisa na ovim stolnim 3D uređajima nudi neke zamke, ali se njih može brzo savladati.
“Pojava stolnih 3D uređaja kojima se mi prije svega bavimo otvorila je sasvim nova područja primjene. Tehnologija koja je stara više od tri desetljeća i bila je uglavnom visoko profesionalizirana i financijski zahtjevna, postala je široko dostupna. To je dovelo do intenzivnog istraživanja u svim područjima te do intenzivnijeg korištenja do tada vrlo usko orijentiranih profesionalnih uređaja kojima se sada otvaraju nova područja i novi korisnici.
Vdović tumači da tehnologija 3D tiska pripada tzv. aditivnoj tehnologiji nastanka predmeta, gdje se predmet stvara izradom slojeva jednog povrh drugog sve do izrade konačnog predmeta, za razliku od, primjerice, CNC uređaja gdje se materijal uklanja od cjeline do konačnog oblika. Tehnologije izrade tih slojeva su različite u profesionalnim uređajima, od povezivanja različitih prahova na bazi gipsa do laserskog povezivanja kod korištenja metala. U području stolnih 3D uređaja govori se u najvećoj mjeri o polaganju topljenog materijala (FDM - Fused Deposition Material). Radi se o svima poznatom pištolju za lijepljenje koordiniranog po X,Y i Z osi. U posljednje tri godine primjenjuje se i tehnologija učvršćivanja UV fotoosjetljivih polimera pomoću lasera ili digitalnih projektora, ali je tehnologija, a i sam potrošni materijal, nešto skuplji, no nudi veću preciznost. FDM tehnologija uglavnom koristi ABS i PLA materijal, ali se pojavljuje i sve više drugih materijala. Kada govorimo o 3D tisku, postoje različita ograničenja ovisno o korištenoj tehnologiji, materijalu i sl. Profesionalni uređaji idu do dimenzija od 4x2x1 m, no postoji uređaj koji koristi cement i radi ispise dimenzija 7x7x3 m. Same glave za ispis se danas već postavljaju na robotske ruke ili kranove tako da dimenzija nije problem.
“Ako govorimo o stolnim 3D uređajima i FDM tehnologiji, njihova je dimenzija većinom u gabaritima 200x200x200 mm. Postoje uređaji koji rade i manje ispisa, ali i nekoliko koji idu do duplo većih dimenzija oko 400x400x400 mm. Što se tiče stolnih uređaja, danas se mogu nabaviti ili izraditi uređaji koji rade ispis i s četiri boje ili četiri vrste materijala. Činjenica da printer tiska s dva materijala može olakšati rad i ukloniti najveći nedostatak stolnih 3D uređaja, a to je ispis istaka na modelu koje se pojave u nekoj visini u prostoru. Naime, u tim je situacijama potrebno predvidjeti potpore. Programi ih danas automatski rade, ali ih na kraju ispisa morate ukloniti. Ukoliko potporu tiskate sa drugim materijalom npr. topivim u vodi, onda ćete vrlo jednostavno doći do konačnog modela. Većina uređaja radi s prahom jer se nefiksirani slojevi praha koriste kao potpora istakama na modelu”, pojašnjava Vdović. Navodi da, iako su 3D printeri gotovo 30 godina poznata tehnologija, pojava RepRap ideje i novog impulsa koji je taj projekt dao razvojem stolnih, široko dostupnih uređaja i njihove primjene, doveo je do početaka razvoja u području digitalne proizvodnje. Teško je predvidjeti kamo će se razvoj kretati, iako se prema nekim predviđanjima očekuje da će područje digitalne proizvodnje biti jedno od najdinamičnijih u idućih par desetljeća.
Ipak, cijenu i sporost neki navode kao poprilične mane 3D tiska, jer ako vam treba osam sati da biste isprintali bocu, onda je to jednako kao da gledate travu kako raste.
“Kada koristite sam uređaj i radite ispis, odmah ćete shvatiti da je to dosta sporo. Međutim, ta je sporost relativna, jer bi izrada na neki drugi, tradicionalni način bila i puno sporija. Ipak, poboljšanja u području brzine sigurno golicaju sve one koji se bave ovim uređajima. Drugo poboljšanje se može odnositi na preciznost. Nadalje, mogu se istraživati i novi materijali za ispis. FDM koristi ABS koji je preuzet iz drugih industrija i PLA koji se danas koristi u plastičnoj galanteriji. Zasigurno će svaka struka otvoriti područje istraživanja, pa tako i mi na Fakultetu radimo na projektu primjene digitalne proizvodnje u graditeljstvu, istražujući oblike, konstrukcije i materijale koji se mogu primijeniti ili razvijati”, kaže Vdović. Smatra da 3D tisak treba promovirati jer je tehnologija dugo vremena bila zatvorena u uskom krugu profesionalca koji su se njome bavili.
“Među inicijativama koja me osobno zaokuplja od kada sam sklopio prvi 3D uređaj, je i promocija tehnologija u školama pod sloganom ‘Predmet stvori u svakoj školi’, ali je teško zainteresirati odgovorne”, kaže Vdović. U međuvremenu je 2009. pokrenuta i službena inicijativa FabLab@School.
Vdović smatra da danas dostupnu tehnologiju 3D tiska nije problem naučiti koristiti, ali ova tehnologija zahtijeva drugi način razmišljanja: “Mi se nalazimo u potrošačkom društvu koje favorizira trgovinu, razmišljamo na način kupiti, a ne proizvesti. U tu svrhu želimo tehnologiju prije svega približiti najmlađima jer samo zamislite klince koji će početi razmišljati što sve mogu stvoriti, koji su puni mašte. Ali treba krenuti nekako, pa tako dok ne proguramo inicijativu u školama, želimo tehnologiju učiniti mobilnom i obići svaki kutak Hrvatske i pokazati što je danas dostupno. Moja je investicija već višestruko opravdala očekivanja, a ako se ostvari samo dio inicijativa, to će premašiti sva očekivanja”, objašnjava Vdović.
FDM- pristupačna i jeftina tehnologija
Držislav Dlesk, dipl. ing. elektrotehnike, direktor zagrebačke tvrtke Infodata, kaže da njegova tvrtka usluge 3D tiska nudi od 2006. godine. Budući da je riječ o tvrtki koja se bavi servisom informatičke opreme, željeli su proširiti svoju djelatnost na prodaju i servis 3D pisača. Nažalost, 3D pisača još uvijek u Hrvatskoj nema mnogo, a budući da imaju uređaje, odlučili su se i za usluge 3D tiska.
“Investicija je bila prilično zahtjevna jer je prvi pisač koji smo kupili koštao oko 60.000 eura. Danas imamo na tržištu pristupačnije pisače s cijenama od oko 2000 eura, doduše smanjenih mogućnosti, ali svejedno upotrebljivih u određenim segmentima. Također je bilo potrebno uložiti u računala, računalne programe i, naravno, u ljude”, odgovara nam na pitanje o vrijednosti investicije. Prije same investicije informirali su se o tehnologijama i na sajmu Euromold koji se svake godine održava u Frankfurtu, posjetili sve proizvođače te odabrali model i tehnologiju za koju su smatrali da ima najširu primjenu.
Kako je naveo, potrebna je bila dodatna edukacija djelatnika za ponudu usluge 3D tiska. “Ulaz za svaki pisač je 3D datoteka koju treba napraviti. Za izradu računalnog modela u 3D-u potrebno je znanje i korištenje 3D programa koji u pravilu nisu jednostavni. Zato smo morali ljude educirati za korištenje 3D programa i pohađati specijalizirane treninge proizvođača 3D pisača radi poznavanja njihova održavanja”, kaže Dlesk.
Dodaje da su u osam godina, koliko nude usluge 3D tiska u Hrvatskoj, najviše modela radili iz područja industrijskog dizajna (razvoj novog proizvoda - ambalaže) i velikih arhitekturnih maketa. Pobliže nas upoznajući s tehnologijom 3D tiska, napominje da danas na tržištu postoji više tehnologija 3D tiska, a oni koriste 3DP (3D Print) i FDM (Fused Deposition Modeling). “FDM tehnologija, primjerice, zasniva se na izradi pomoću čvrstih materijala na principu ekstruzije kroz mlaznicu. Doslovno možete zamisliti pištolj za vruću plastiku sa sitnom dizom i preciznim robotom koji gradi modele sloj po sloj taloženjem. Vrlo pristupačna i jeftina tehnologija u odnosu na druge”, pojašnjava Dlesk.
Pisač koji imaju u tvrtki Infodata može iz jednog komada isprintati 38x25x20 cm. Naravno, modeli se mogu printati iz dijelova i na kraju spajati u veći model, što je najčešći primjer kod izrade arhitekturnih maketa.
“Ograničenja kod 3D tiska su različita, ovisno o tehnologijama. Budući da mi koristimo 3DP tehnologiju, ovdje nema ograničenja u geometriji, ali ima u debljini sloja i finalnoj čvrstoći modela. Baza su gips modeli koji su pogodni za vizualizaciju, ali ne i za ugrađivanje u stvarne strojeve. Također treba napomenuti da su svi modeli isprintani pomoću 3DP tehnologije krti, odnosno nisu elastični. Ako postoji potreba za fleksibilnim modelima, preporuča FDM tehnologiju gdje su modeli od plastike sa svim svojstvima plastike. Ovdje je mana geometrija. Budući da radi na principu taloženja materijala, u većini modela morate koristiti potpornje (support materijal), što predstavlja dodatni trošak i produženo vrijeme obrade”, tumači Dlesk. Poboljšanja u 3D tisku očekuje u širem spektru materijala koji će se moći koristiti, brzini izrade i jednostavnosti korištenjem automatizacije.
“Smatram da korisnici nisu dovoljno upoznati s prednostima 3D tiska, još uvijek je to ljudima strano pa imamo one koji uopće ne znaju što je 3D tisak, one koji znaju, ali se ne usude isprobati nove mogućnosti koje 3D tisak nudi i one koji misle da je to vrlo skupo. Danas je 3D tisak još uvijek skup za nekoga tko bi kod kuće radio igračke, ali iz iskustva je prilično prihvatljivo za onoga tko se bavi ozbiljnim poslom”, kaže Dlesk te zaključuje da je investicija u 3D tisak opravdala očekivanja i otvorila nove mogućnosti, kako u svijetu 3D tiska, tako i u dijelu 3D skeniranja. Uvođenjem mogućnosti 3D skeniranja i kombiniranjem s tehnologijom 3D tiska dobili smo jedinstveni 3D fotokopirni stroj.
A kakva su iskustva s 3D tiskom u našem susjedstvu, provjerili smo u Bosni i Hercegovini i Sloveniji.
Dražen Oršolić, direktor tvrtke I.D. SpacePrint iz Orašja u susjednoj BiH, usluge 3D tiska nudi od početka ove godine. Odluku o ovoj djelatnosti donijeli su temeljem praćenja aktualnih svjetskih trendova i analizom lokalnog i regionalnog tržišta.
“Za nas, kao start up tvrtku, je zbog nemogućnosti zaduživanja u prvoj godini poslovanja investicija u tehnologiju u jednoj mjeri bila zahtjevna. Na tržištu 3D printera trenutačno je dostupan širok spektar raspoloživih strojeva pa samim time i različitih karakteristika i cijena, a mi smo se odlučili za onaj koji nam u ovom trenutku najviše odgovara, a to je poluprofesionalni”, pojašnjava Oršolić. Proveli su edukaciju djelatnika za rad s 3D printerom, u čemu je veliku ulogu imao proizvođač odabranog printera. Prije samog 3D tiska neophodna je i priprema digitalnog modela, za što je ključnu ulogu imao jedan od suvlasnika tvrtke, 3D dizajner.
Na tržištu je niz tehnologija ispisa
“3D printanje, trodimenzionalni tisak, digitalno fabriciranje ili aditivna izrada, najjednostavnije rečeno je pretvaranje 3D modela iz digitalnog oblika u materijalni, opipljivi oblik. Tehnologija 3D tiska zasnovana je na stvaranju objekta tako što se u procesu izrade dodaje upravo onoliko sirovine koliko je potrebno da bi nastao željeni oblik, za razliku od suptraktivne izrade gdje se objekti dobivaju skidanjem materijala s postojećeg komada sirovine kako bi dobili željeni oblik. Na tržištu postoji niz tehnologija ispisa raznih karakteristika i namjena koji kao sirovinu upotrebljavaju materijale poput plastike, voska, papira, metala i kompozita, a neke od njih su FDM, SLS, EBM i stereolitografija. Do prije nekoliko godina 3D ispis je bio rezerviran samo za industriju, a sve veći interes entuzijasta i open source zajednice mu je omogućio razvijanje novih metoda, masovnije prihvaćanje i, posljedično, pristupačnije cijene”, govori nam Oršolić.
“Korisnici nisu ni blizu dovoljno upoznati sa svim prednostima 3D tiska, te smo si kao jedan od ciljeva zacrtali da promijenimo ovakvo stanje demistificiranjem 3D tehnologija i njihovih prednosti u svakodnevnoj upotrebi.” Dražen Oršolić, direktor tvrtke I.D. SpacePrint, Orašje
I.D. SpacePrint tržištu nudi izradu predmeta različitih namjena u tehnologiji koja je najzaslužnija za globalnu popularizaciju 3D ispisa i koju su rado prihvatili korisnici iz raznih branši. Radi se o već spomenutoj Fused Deposition Modeling (FDM) tehnologiji koja koristi plastične sirovine raznih karakteristika i boja. a nudi kvalitetnu izradu za prihvatljivu cijenu. Trenutačno dostupne sirovine su Acrylonitrile Butadiene Styrene (ABS) od koje se proizvode LEGO kockice, i Polilactic acid (PLA) biorazgradivi materijal na bazi škroba žitarica. Predmeti se izrađuju s preciznošću do 0,05 mm, a maksimalne dimenzije jednog dijela su 230x270x200 mm. Oršolić dodaje da, kao i svaka tehnika proizvodnje, i 3D tisak ima svojih prednosti i nedostataka. Spomenute manje dimenzije, odnosno manji radni volumen može se smatrati djelomičnim nedostatkom, i to određenih 3D printera, a osim toga, i oni koji imaju manji radni volumen nadilaze taj “nedostatak” tako što 3D modele printaju iz više komada koji se onda sklapaju. Najčešćim nedostatkom se prikazuje vrijeme printanja, u zavisnosti od kompleksnosti geometrije modela, ali i taj je nedostatak posljedica nekorektne usporedbe 3D printera sa strojevima za masovnu proizvodnju, za što 3D printeri nisu ni namijenjeni.
“Korisnici nisu ni blizu dovoljno upoznati sa svim prednostima 3D tiska, te smo si kao jedan od ciljeva zacrtali da promijenimo ovakvo stanje demistificiranjem 3D tehnologija i njihovih prednosti u svakodnevnoj upotrebi. Naša se investicija ostvaruje prema planu iako smo još uvijek mlada tvrtka i bavimo se ovom djelatnošću nepunih 12 mjeseci, te zbog toga pored osnovne djelatnosti 3D printanja i modeliranja, radimo dizajn i izradu web stranica”, kaže Oršolić.
U Sloveniji, pak, ljubljanska tvrtka iTehLab također nudi uslugu 3D tiska godinu dana. Projekt 3D tiska su prije svega počeli zbog entuzijazma i tako razvili prvi slovenski 3D printer otvorenog koda, nakon čega su na tržištu uočili veliku potrebu za tiskanjem 3D objekata.
Lovro Gorše, glavni dizajner 3D inovacija kaže da je najveća investicija bilo vrijeme koje su razvojni inženjeri uložili u upoznavanje tehnologije. Razvijanjem vlastitog 3D printera usvojili su ogromnu količinu znanja, koje sada nude kao uslugu obrazovanja. Prije same investicije unedogled su pretraživali internet, proučavali tehnologiju 3D tiskanja, faze njihovog razvoja, materijala i printera. “Edukacija ekipe 3D tiska je tekla paralelno s razvojem 3D printera, tako da smo u trenutku kada smo printer predstavili javnosti, svi imali barem osnovno, ako ne napredno znanje. Svakodnevno naučimo nešto novo”, rekao je Engelbert Zupanc, direktor iTehLab-a.
Interes za 3D tiskom značajno raste i u slovenskom školstvu, gdje 3D printer vide kao pomagalo u učenju. iTehLab narudžbe dobiva i iz umjetničkih smjerova za tiskanje unikatnih proizvoda, krugova modelarstva za dizajniranje novih i lakših modela, kao i iz krugova arhitekture za jednostavnije i brže predočenje planiranih prostorija i zgrada.
Prvi hrvatski brend 3D printera
Zagrebačka tvrtka HGSPOT nedavno je predstavila prvi hrvatski brend 3D printera pod nazivom Forcebook UltraPrint 3D za kućnu uporabu. Od Marka Lekića, zamjenika direktora HGSPOT informatike saznajemo da je riječ o uređaju koji može printati modele u maksimalnim dimenzijama od 225 mm x 145 mm x 150 mm. Preciznost detalja je podesiva i varira od 0,2 mm do 1 mm. Debljina sloja printanja je također podesiva i može biti od 0,15 mm do 0,4 mm. Radne temperature kreću se od 180 °C do 260 °C. Preporučeni materijal je ABS plastika.
“3D printer je ispunjenje dječjih snova o stvaranju nečega iz takoreći ničega. 3D printer je moćan alat za posao koji sami kreirate, koji sami kontrolirate i koji sami realizirate. Naš slogan koji glasi ‘Vizije postaju stvarnost’ ukratko govori kako su mogućnosti ovog uređaja neograničene”, tumači Lekić.
S obzirom da je u zadnjih četiri godine tržište 3D tiska na globalnoj razini naraslo pet puta, iz HGSPOTA poručuju da definitivno postoji potražnja za time i u Hrvatskoj i u okruženju. Tržišna niša se širi doslovno iz dana u dan, a kupci printera su često dizajneri, arhitekti, modelari, precizna mehanika, protetika, do raznih hobista.
U razvoj uređaja uloženo je godinu i pol dana, a sva istraživanja, razvojne faze, testiranja, dizajn i kontrola kvalitete provedeni su u Hrvatskoj, dok se sama proizvodnja hardver uređaja odvijala u suradnji s kineskim partnerima. Vrijednost investicije Lekić ne otkriva, no zato slikovito kaže: “Kako je već prošlo neko vrijeme od kada je naš printer ugledao svjetlo dana, a mi smo još uvijek pod dojmom tehnologije i mogućnosti, pamtim samo lijepe trenutke razvojnog procesa, pa tako mogu reći da je iz današnje perspektive sve što je investirano, i vrijeme i novac, bio čisti gušt.”
U HGSPOTU su razmišljali i globalno, pa se tako njihov 3D printer može naći i u zemljama u okruženju. Iako zasad ne nude usluge 3D tiska, Lekić napominje da su dobili iznenađujuće puno upita za tu uslugu. Slijedom toga intenzivno rade da klijentima ponude kompletnu uslugu, od 3D modeliranja, 3D skeniranja do 3D ispisa.
Kada je o ograničenjima 3D tiska riječ, Lekić kaže da je to nemogućnost printanja s više boja odjednom, ali i ta prepreka se da savladati naknadnom obradom i oslikavanjem po želji.
“Svi se slažu kako će 3D tehnologija promijeniti svijet oko nas, tako su je već mnogi proglasili trećom industrijskom revolucijom, te tehnologijom koja će sigurno obilježiti 21.stoljeće. Dovoljno je pogledati razvoj danas sveprisutnih tehnologija i konstatirati da je iznimno teško prognozirati budućnost i način razvoja ove tehnologije. Međutim, duboko sam uvjeren kako će zasigurno promijeniti naše živote i poslovanje poduzetnika, i to nabolje”, mišljenja je Lekić.
HGSPOT-ov 3D printer dio je brenda Forcebook kojeg HGSPOT razvija već deset godina. Kažu da su uvijek u toku s najnovijim trendovima i tehnologijama, prate domaće i strano tržište i razmišljaju što bi njihovi kupci najviše željeli, što bi im bilo najkorisnije i kako to učiniti dostupnim i praktičnim: “Forcebook je brend koji ćemo sigurno i dalje razvijati i dopunjavati. On sad ima vlastiti život i u mnogočemu smo putem Forcebooka već predstavili novitete i utjecali na tržište”.
“Tehnologija 3D tiska se, ovisno o potrebi, razvijala u više smjerova, a najčešće se upotrebljavaju selektivno lasersko sinteriranje, gdje pomoću lasera sinteriramo materijal u prahu, SLA (stereolitografija), gdje pomoću lasera ukrućujemo sloj po sloj i FDM (modeliranje topljenim depozitima). Upravo je FDM tehnologija 3D tisak učinila dostupnim, jer možemo raditi s više materijala nego kod drugih tehnologija. Kod modeliranja topljenim depozitima nanosimo materijal sloj po sloj na temelju prethodno nacrtanog 3D modela, koji s određenom programskom opremom pretvorimo u oblik razumljiv printeru. Printeri takve tehnologije su u osnovi manji i pogodni za kućnu upotrebu, ured i školske klupe. Materijali u ovoj tehnologiji ne otpuštaju štetne tvari a otpadnog materijala praktički nema”, tumače u iTehLabu. Oni drže da će se daljnji razvoj 3D tiska temeljiti na uklanjanju ograničenja koje tehnologija trenutačno poznaje. Tiskanje s više boja/materijala istovremeno je jedna od konkretnih ograničenja koja su se probala riješiti dodavanjem više glava na printer, gdje svaka topi i nanosi svoj materijal, ali to se pokazalo kao nedovoljno dobro rješenje. Razvoj će stoga ići u smjeru izrade printera koji će biti u stanju voditi više materijala u jednu glavu i sam ih mijenjati na osnovu 3D modela. Isto tako, nestrpljivo se očekuje razvoj novih materijala za tisak, posebice biorazgradivih i ekološki prihvatljivih materijala, koji su još uvijek otporni na vanjske utjecaje. Razvoj gumenih materijala će također biti zanimljiv.
“Čini nam se da je Slovenija već dosegnula razinu osnovne svijesti o ovoj tehnologiji; da interes i znanje o 3D tisku raste, što je moguće zaključiti i iz naših besplatnih mjesečnih radionica. Možda je prerano reći, ali s obzirom na konstantan porast interesa i narudžbi zaključujemo da će za pet godina 3D printer biti u jednoj petini slovenskih kućanstava”, prognoziraju iz iTehLaba.
Pripremila: Nataša Gajski Kovačić
Printanje predmeta iz računalnih 3D modela danas je globalni trend koji nije zaobišao ni Hrvatsku. Primjena 3D tiska je vrlo široka, primjerice u strojarstvu i brodogradnji, industrijskom dizajnu, arhitekturi i građevinarstvu, GIS-u i urbanizmu, medicini, znanosti, umjetnosti, arheologiji te u autoindustriji kao najvećem korisniku. Uglavnom potrebe imaju proizvođači, dizajneri i ostali koje rade na razvoju novih proizvoda, a korištenje 3D tiska im značajno ubrzava taj razvoj i smanjuje troškove. 3D tisak se naziva i brza izrada prototipa, što znači da omogućuje brži način izrade fizičkih, opipljivih 3D objekata, koje kreatori žele na što brži način predstaviti i isprobati. Najviše potražnje za 3D tiskom je baš na području tog brzog 3D tiskanja prototipa.
Iako se ekspanzija na regionalnoj razini tek očekuje u sljedećih nekoliko godina, za promociju 3D tiska u Hrvatskoj veliku zaslugu ima FabLab, udruga za promicanje digitalne fabrikacije, osnovana početkom ožujka 2013. kao prva takva udruga u ovom dijelu Europe. Dio je međunarodnog udruženja FabLab organizacija, a u suradnji s Arhitektonskim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu organizirala je potkraj prošle godine i Prve otvorene dane 3D ispisa na Arhitektonskom fakultetu. O tome smo razgovarali s mr. sc. Robertom Vdovićem, dipl.ing.arh., predsjednikom FabLab Hrvatska.
Prvi RepRap stolni uređaj za 3D tisak
“Iako su nas uređaji za 3D tisak privukli još prije desetak godina, ozbiljno smo se počeli ovom tehnikom baviti tek pojavom stolnih uređaja za 3D tisak. Kako sam djelatnik Arhitektonskog fakulteta, još 2005. godine u sklopu Tempus projekta predviđena su značajna sredstva za jedan profesionalni uređaj, no nisu realizirana do kraja projekta 2008. godine. S obzirom da sam želio svojim studentima omogućiti uvid u tehnologiju i rad s takvim uređajima, na vlastitu sam inicijativu istražio tada već pokrenuti RepRap projekt profesora Adriana Bowyera i izradio prvi RepRap stolni uređaj za 3D tisak. To je ujedno bio i početak stvarnog bavljenja ovom tehnologijom, što je kasnije rezultiralo i osnivanjem udruge FabLab Hrvatska”, tumači Vdović. Umjesto kupnje profesionalnog uređaja izradili su stolni uređaj, a investicija je bila dvadesetak i više puta manja od prvotno predviđene, no zahtijevala je dosta istraživanja tada potpuno novog područja stolnih uređaja. “Bez informacija na internetu teško bismo došli do RepRap projekta, koji je nudio u potpunosti besplatnu tehnologiju”, kaže Vdović. Dodaje da 3D tisak na stolnim računalima nije ništa složeniji od tiska na laserskom printeru, što se tiče same pripreme. Ako je 3D model korektno izrađen, postupak se svodi na učitavanje modela i slanja na printer uz neke osnovne postavke. Sam postupak ispisa na ovim stolnim 3D uređajima nudi neke zamke, ali se njih može brzo savladati.
“U osam godina, koliko nudimo usluge 3D tiska u Hrvatskoj, najviše smo modela radili iz područja industrijskog dizajna (ambalaža) i velikih arhitekturnih maketa.” Držislav Dlesk, direktor tvrtke Infodata, Zagreb
“Pojava stolnih 3D uređaja kojima se mi prije svega bavimo otvorila je sasvim nova područja primjene. Tehnologija koja je stara više od tri desetljeća i bila je uglavnom visoko profesionalizirana i financijski zahtjevna, postala je široko dostupna. To je dovelo do intenzivnog istraživanja u svim područjima te do intenzivnijeg korištenja do tada vrlo usko orijentiranih profesionalnih uređaja kojima se sada otvaraju nova područja i novi korisnici.
Vdović tumači da tehnologija 3D tiska pripada tzv. aditivnoj tehnologiji nastanka predmeta, gdje se predmet stvara izradom slojeva jednog povrh drugog sve do izrade konačnog predmeta, za razliku od, primjerice, CNC uređaja gdje se materijal uklanja od cjeline do konačnog oblika. Tehnologije izrade tih slojeva su različite u profesionalnim uređajima, od povezivanja različitih prahova na bazi gipsa do laserskog povezivanja kod korištenja metala. U području stolnih 3D uređaja govori se u najvećoj mjeri o polaganju topljenog materijala (FDM - Fused Deposition Material). Radi se o svima poznatom pištolju za lijepljenje koordiniranog po X,Y i Z osi. U posljednje tri godine primjenjuje se i tehnologija učvršćivanja UV fotoosjetljivih polimera pomoću lasera ili digitalnih projektora, ali je tehnologija, a i sam potrošni materijal, nešto skuplji, no nudi veću preciznost. FDM tehnologija uglavnom koristi ABS i PLA materijal, ali se pojavljuje i sve više drugih materijala. Kada govorimo o 3D tisku, postoje različita ograničenja ovisno o korištenoj tehnologiji, materijalu i sl. Profesionalni uređaji idu do dimenzija od 4x2x1 m, no postoji uređaj koji koristi cement i radi ispise dimenzija 7x7x3 m. Same glave za ispis se danas već postavljaju na robotske ruke ili kranove tako da dimenzija nije problem.
“Ako govorimo o stolnim 3D uređajima i FDM tehnologiji, njihova je dimenzija većinom u gabaritima 200x200x200 mm. Postoje uređaji koji rade i manje ispisa, ali i nekoliko koji idu do duplo većih dimenzija oko 400x400x400 mm. Što se tiče stolnih uređaja, danas se mogu nabaviti ili izraditi uređaji koji rade ispis i s četiri boje ili četiri vrste materijala. Činjenica da printer tiska s dva materijala može olakšati rad i ukloniti najveći nedostatak stolnih 3D uređaja, a to je ispis istaka na modelu koje se pojave u nekoj visini u prostoru. Naime, u tim je situacijama potrebno predvidjeti potpore. Programi ih danas automatski rade, ali ih na kraju ispisa morate ukloniti. Ukoliko potporu tiskate sa drugim materijalom npr. topivim u vodi, onda ćete vrlo jednostavno doći do konačnog modela. Većina uređaja radi s prahom jer se nefiksirani slojevi praha koriste kao potpora istakama na modelu”, pojašnjava Vdović. Navodi da, iako su 3D printeri gotovo 30 godina poznata tehnologija, pojava RepRap ideje i novog impulsa koji je taj projekt dao razvojem stolnih, široko dostupnih uređaja i njihove primjene, doveo je do početaka razvoja u području digitalne proizvodnje. Teško je predvidjeti kamo će se razvoj kretati, iako se prema nekim predviđanjima očekuje da će područje digitalne proizvodnje biti jedno od najdinamičnijih u idućih par desetljeća.
“Pojava stolnih 3D uređaja kojima se mi primarno bavimo otvorila je sasvim nova područja primjene. To je dovelo do intenzivnog istraživanja u svim područjima te do intenzivnijeg korištenja do tada vrlo usko orijentiranih profesionalnih uređaja kojima se sada otvaraju nova područja i novi korisnici!” mr. sc. Robert Vdović, predsjednik udruge Fablab Hrvatska
Ipak, cijenu i sporost neki navode kao poprilične mane 3D tiska, jer ako vam treba osam sati da biste isprintali bocu, onda je to jednako kao da gledate travu kako raste.
“Kada koristite sam uređaj i radite ispis, odmah ćete shvatiti da je to dosta sporo. Međutim, ta je sporost relativna, jer bi izrada na neki drugi, tradicionalni način bila i puno sporija. Ipak, poboljšanja u području brzine sigurno golicaju sve one koji se bave ovim uređajima. Drugo poboljšanje se može odnositi na preciznost. Nadalje, mogu se istraživati i novi materijali za ispis. FDM koristi ABS koji je preuzet iz drugih industrija i PLA koji se danas koristi u plastičnoj galanteriji. Zasigurno će svaka struka otvoriti područje istraživanja, pa tako i mi na Fakultetu radimo na projektu primjene digitalne proizvodnje u graditeljstvu, istražujući oblike, konstrukcije i materijale koji se mogu primijeniti ili razvijati”, kaže Vdović. Smatra da 3D tisak treba promovirati jer je tehnologija dugo vremena bila zatvorena u uskom krugu profesionalca koji su se njome bavili.
“Među inicijativama koja me osobno zaokuplja od kada sam sklopio prvi 3D uređaj, je i promocija tehnologija u školama pod sloganom ‘Predmet stvori u svakoj školi’, ali je teško zainteresirati odgovorne”, kaže Vdović. U međuvremenu je 2009. pokrenuta i službena inicijativa FabLab@School.
Vdović smatra da danas dostupnu tehnologiju 3D tiska nije problem naučiti koristiti, ali ova tehnologija zahtijeva drugi način razmišljanja: “Mi se nalazimo u potrošačkom društvu koje favorizira trgovinu, razmišljamo na način kupiti, a ne proizvesti. U tu svrhu želimo tehnologiju prije svega približiti najmlađima jer samo zamislite klince koji će početi razmišljati što sve mogu stvoriti, koji su puni mašte. Ali treba krenuti nekako, pa tako dok ne proguramo inicijativu u školama, želimo tehnologiju učiniti mobilnom i obići svaki kutak Hrvatske i pokazati što je danas dostupno. Moja je investicija već višestruko opravdala očekivanja, a ako se ostvari samo dio inicijativa, to će premašiti sva očekivanja”, objašnjava Vdović.
FDM- pristupačna i jeftina tehnologija
Držislav Dlesk, dipl. ing. elektrotehnike, direktor zagrebačke tvrtke Infodata, kaže da njegova tvrtka usluge 3D tiska nudi od 2006. godine. Budući da je riječ o tvrtki koja se bavi servisom informatičke opreme, željeli su proširiti svoju djelatnost na prodaju i servis 3D pisača. Nažalost, 3D pisača još uvijek u Hrvatskoj nema mnogo, a budući da imaju uređaje, odlučili su se i za usluge 3D tiska.
“Investicija je bila prilično zahtjevna jer je prvi pisač koji smo kupili koštao oko 60.000 eura. Danas imamo na tržištu pristupačnije pisače s cijenama od oko 2000 eura, doduše smanjenih mogućnosti, ali svejedno upotrebljivih u određenim segmentima. Također je bilo potrebno uložiti u računala, računalne programe i, naravno, u ljude”, odgovara nam na pitanje o vrijednosti investicije. Prije same investicije informirali su se o tehnologijama i na sajmu Euromold koji se svake godine održava u Frankfurtu, posjetili sve proizvođače te odabrali model i tehnologiju za koju su smatrali da ima najširu primjenu.
Kako je naveo, potrebna je bila dodatna edukacija djelatnika za ponudu usluge 3D tiska. “Ulaz za svaki pisač je 3D datoteka koju treba napraviti. Za izradu računalnog modela u 3D-u potrebno je znanje i korištenje 3D programa koji u pravilu nisu jednostavni. Zato smo morali ljude educirati za korištenje 3D programa i pohađati specijalizirane treninge proizvođača 3D pisača radi poznavanja njihova održavanja”, kaže Dlesk.
Dodaje da su u osam godina, koliko nude usluge 3D tiska u Hrvatskoj, najviše modela radili iz područja industrijskog dizajna (razvoj novog proizvoda - ambalaže) i velikih arhitekturnih maketa. Pobliže nas upoznajući s tehnologijom 3D tiska, napominje da danas na tržištu postoji više tehnologija 3D tiska, a oni koriste 3DP (3D Print) i FDM (Fused Deposition Modeling). “FDM tehnologija, primjerice, zasniva se na izradi pomoću čvrstih materijala na principu ekstruzije kroz mlaznicu. Doslovno možete zamisliti pištolj za vruću plastiku sa sitnom dizom i preciznim robotom koji gradi modele sloj po sloj taloženjem. Vrlo pristupačna i jeftina tehnologija u odnosu na druge”, pojašnjava Dlesk.
Pisač koji imaju u tvrtki Infodata može iz jednog komada isprintati 38x25x20 cm. Naravno, modeli se mogu printati iz dijelova i na kraju spajati u veći model, što je najčešći primjer kod izrade arhitekturnih maketa.
“Ograničenja kod 3D tiska su različita, ovisno o tehnologijama. Budući da mi koristimo 3DP tehnologiju, ovdje nema ograničenja u geometriji, ali ima u debljini sloja i finalnoj čvrstoći modela. Baza su gips modeli koji su pogodni za vizualizaciju, ali ne i za ugrađivanje u stvarne strojeve. Također treba napomenuti da su svi modeli isprintani pomoću 3DP tehnologije krti, odnosno nisu elastični. Ako postoji potreba za fleksibilnim modelima, preporuča FDM tehnologiju gdje su modeli od plastike sa svim svojstvima plastike. Ovdje je mana geometrija. Budući da radi na principu taloženja materijala, u većini modela morate koristiti potpornje (support materijal), što predstavlja dodatni trošak i produženo vrijeme obrade”, tumači Dlesk. Poboljšanja u 3D tisku očekuje u širem spektru materijala koji će se moći koristiti, brzini izrade i jednostavnosti korištenjem automatizacije.
“Smatram da korisnici nisu dovoljno upoznati s prednostima 3D tiska, još uvijek je to ljudima strano pa imamo one koji uopće ne znaju što je 3D tisak, one koji znaju, ali se ne usude isprobati nove mogućnosti koje 3D tisak nudi i one koji misle da je to vrlo skupo. Danas je 3D tisak još uvijek skup za nekoga tko bi kod kuće radio igračke, ali iz iskustva je prilično prihvatljivo za onoga tko se bavi ozbiljnim poslom”, kaže Dlesk te zaključuje da je investicija u 3D tisak opravdala očekivanja i otvorila nove mogućnosti, kako u svijetu 3D tiska, tako i u dijelu 3D skeniranja. Uvođenjem mogućnosti 3D skeniranja i kombiniranjem s tehnologijom 3D tiska dobili smo jedinstveni 3D fotokopirni stroj.
A kakva su iskustva s 3D tiskom u našem susjedstvu, provjerili smo u Bosni i Hercegovini i Sloveniji.
Dražen Oršolić, direktor tvrtke I.D. SpacePrint iz Orašja u susjednoj BiH, usluge 3D tiska nudi od početka ove godine. Odluku o ovoj djelatnosti donijeli su temeljem praćenja aktualnih svjetskih trendova i analizom lokalnog i regionalnog tržišta.
“Za nas, kao start up tvrtku, je zbog nemogućnosti zaduživanja u prvoj godini poslovanja investicija u tehnologiju u jednoj mjeri bila zahtjevna. Na tržištu 3D printera trenutačno je dostupan širok spektar raspoloživih strojeva pa samim time i različitih karakteristika i cijena, a mi smo se odlučili za onaj koji nam u ovom trenutku najviše odgovara, a to je poluprofesionalni”, pojašnjava Oršolić. Proveli su edukaciju djelatnika za rad s 3D printerom, u čemu je veliku ulogu imao proizvođač odabranog printera. Prije samog 3D tiska neophodna je i priprema digitalnog modela, za što je ključnu ulogu imao jedan od suvlasnika tvrtke, 3D dizajner.
Na tržištu je niz tehnologija ispisa
“3D printanje, trodimenzionalni tisak, digitalno fabriciranje ili aditivna izrada, najjednostavnije rečeno je pretvaranje 3D modela iz digitalnog oblika u materijalni, opipljivi oblik. Tehnologija 3D tiska zasnovana je na stvaranju objekta tako što se u procesu izrade dodaje upravo onoliko sirovine koliko je potrebno da bi nastao željeni oblik, za razliku od suptraktivne izrade gdje se objekti dobivaju skidanjem materijala s postojećeg komada sirovine kako bi dobili željeni oblik. Na tržištu postoji niz tehnologija ispisa raznih karakteristika i namjena koji kao sirovinu upotrebljavaju materijale poput plastike, voska, papira, metala i kompozita, a neke od njih su FDM, SLS, EBM i stereolitografija. Do prije nekoliko godina 3D ispis je bio rezerviran samo za industriju, a sve veći interes entuzijasta i open source zajednice mu je omogućio razvijanje novih metoda, masovnije prihvaćanje i, posljedično, pristupačnije cijene”, govori nam Oršolić.
“Korisnici nisu ni blizu dovoljno upoznati sa svim prednostima 3D tiska, te smo si kao jedan od ciljeva zacrtali da promijenimo ovakvo stanje demistificiranjem 3D tehnologija i njihovih prednosti u svakodnevnoj upotrebi.” Dražen Oršolić, direktor tvrtke I.D. SpacePrint, Orašje
I.D. SpacePrint tržištu nudi izradu predmeta različitih namjena u tehnologiji koja je najzaslužnija za globalnu popularizaciju 3D ispisa i koju su rado prihvatili korisnici iz raznih branši. Radi se o već spomenutoj Fused Deposition Modeling (FDM) tehnologiji koja koristi plastične sirovine raznih karakteristika i boja. a nudi kvalitetnu izradu za prihvatljivu cijenu. Trenutačno dostupne sirovine su Acrylonitrile Butadiene Styrene (ABS) od koje se proizvode LEGO kockice, i Polilactic acid (PLA) biorazgradivi materijal na bazi škroba žitarica. Predmeti se izrađuju s preciznošću do 0,05 mm, a maksimalne dimenzije jednog dijela su 230x270x200 mm. Oršolić dodaje da, kao i svaka tehnika proizvodnje, i 3D tisak ima svojih prednosti i nedostataka. Spomenute manje dimenzije, odnosno manji radni volumen može se smatrati djelomičnim nedostatkom, i to određenih 3D printera, a osim toga, i oni koji imaju manji radni volumen nadilaze taj “nedostatak” tako što 3D modele printaju iz više komada koji se onda sklapaju. Najčešćim nedostatkom se prikazuje vrijeme printanja, u zavisnosti od kompleksnosti geometrije modela, ali i taj je nedostatak posljedica nekorektne usporedbe 3D printera sa strojevima za masovnu proizvodnju, za što 3D printeri nisu ni namijenjeni.
“Korisnici nisu ni blizu dovoljno upoznati sa svim prednostima 3D tiska, te smo si kao jedan od ciljeva zacrtali da promijenimo ovakvo stanje demistificiranjem 3D tehnologija i njihovih prednosti u svakodnevnoj upotrebi. Naša se investicija ostvaruje prema planu iako smo još uvijek mlada tvrtka i bavimo se ovom djelatnošću nepunih 12 mjeseci, te zbog toga pored osnovne djelatnosti 3D printanja i modeliranja, radimo dizajn i izradu web stranica”, kaže Oršolić.
U Sloveniji, pak, ljubljanska tvrtka iTehLab također nudi uslugu 3D tiska godinu dana. Projekt 3D tiska su prije svega počeli zbog entuzijazma i tako razvili prvi slovenski 3D printer otvorenog koda, nakon čega su na tržištu uočili veliku potrebu za tiskanjem 3D objekata.
Lovro Gorše, glavni dizajner 3D inovacija kaže da je najveća investicija bilo vrijeme koje su razvojni inženjeri uložili u upoznavanje tehnologije. Razvijanjem vlastitog 3D printera usvojili su ogromnu količinu znanja, koje sada nude kao uslugu obrazovanja. Prije same investicije unedogled su pretraživali internet, proučavali tehnologiju 3D tiskanja, faze njihovog razvoja, materijala i printera. “Edukacija ekipe 3D tiska je tekla paralelno s razvojem 3D printera, tako da smo u trenutku kada smo printer predstavili javnosti, svi imali barem osnovno, ako ne napredno znanje. Svakodnevno naučimo nešto novo”, rekao je Engelbert Zupanc, direktor iTehLab-a.
Interes za 3D tiskom značajno raste i u slovenskom školstvu, gdje 3D printer vide kao pomagalo u učenju. iTehLab narudžbe dobiva i iz umjetničkih smjerova za tiskanje unikatnih proizvoda, krugova modelarstva za dizajniranje novih i lakših modela, kao i iz krugova arhitekture za jednostavnije i brže predočenje planiranih prostorija i zgrada.
Prvi hrvatski brend 3D printera
Zagrebačka tvrtka HGSPOT nedavno je predstavila prvi hrvatski brend 3D printera pod nazivom Forcebook UltraPrint 3D za kućnu uporabu. Od Marka Lekića, zamjenika direktora HGSPOT informatike saznajemo da je riječ o uređaju koji može printati modele u maksimalnim dimenzijama od 225 mm x 145 mm x 150 mm. Preciznost detalja je podesiva i varira od 0,2 mm do 1 mm. Debljina sloja printanja je također podesiva i može biti od 0,15 mm do 0,4 mm. Radne temperature kreću se od 180 °C do 260 °C. Preporučeni materijal je ABS plastika.
“3D printer je ispunjenje dječjih snova o stvaranju nečega iz takoreći ničega. 3D printer je moćan alat za posao koji sami kreirate, koji sami kontrolirate i koji sami realizirate. Naš slogan koji glasi ‘Vizije postaju stvarnost’ ukratko govori kako su mogućnosti ovog uređaja neograničene”, tumači Lekić.
S obzirom da je u zadnjih četiri godine tržište 3D tiska na globalnoj razini naraslo pet puta, iz HGSPOTA poručuju da definitivno postoji potražnja za time i u Hrvatskoj i u okruženju. Tržišna niša se širi doslovno iz dana u dan, a kupci printera su često dizajneri, arhitekti, modelari, precizna mehanika, protetika, do raznih hobista.
U razvoj uređaja uloženo je godinu i pol dana, a sva istraživanja, razvojne faze, testiranja, dizajn i kontrola kvalitete provedeni su u Hrvatskoj, dok se sama proizvodnja hardver uređaja odvijala u suradnji s kineskim partnerima. Vrijednost investicije Lekić ne otkriva, no zato slikovito kaže: “Kako je već prošlo neko vrijeme od kada je naš printer ugledao svjetlo dana, a mi smo još uvijek pod dojmom tehnologije i mogućnosti, pamtim samo lijepe trenutke razvojnog procesa, pa tako mogu reći da je iz današnje perspektive sve što je investirano, i vrijeme i novac, bio čisti gušt.”
U HGSPOTU su razmišljali i globalno, pa se tako njihov 3D printer može naći i u zemljama u okruženju. Iako zasad ne nude usluge 3D tiska, Lekić napominje da su dobili iznenađujuće puno upita za tu uslugu. Slijedom toga intenzivno rade da klijentima ponude kompletnu uslugu, od 3D modeliranja, 3D skeniranja do 3D ispisa.
Kada je o ograničenjima 3D tiska riječ, Lekić kaže da je to nemogućnost printanja s više boja odjednom, ali i ta prepreka se da savladati naknadnom obradom i oslikavanjem po želji.
“Svi se slažu kako će 3D tehnologija promijeniti svijet oko nas, tako su je već mnogi proglasili trećom industrijskom revolucijom, te tehnologijom koja će sigurno obilježiti 21.stoljeće. Dovoljno je pogledati razvoj danas sveprisutnih tehnologija i konstatirati da je iznimno teško prognozirati budućnost i način razvoja ove tehnologije. Međutim, duboko sam uvjeren kako će zasigurno promijeniti naše živote i poslovanje poduzetnika, i to nabolje”, mišljenja je Lekić.
HGSPOT-ov 3D printer dio je brenda Forcebook kojeg HGSPOT razvija već deset godina. Kažu da su uvijek u toku s najnovijim trendovima i tehnologijama, prate domaće i strano tržište i razmišljaju što bi njihovi kupci najviše željeli, što bi im bilo najkorisnije i kako to učiniti dostupnim i praktičnim: “Forcebook je brend koji ćemo sigurno i dalje razvijati i dopunjavati. On sad ima vlastiti život i u mnogočemu smo putem Forcebooka već predstavili novitete i utjecali na tržište”.
“Tehnologija 3D tiska se, ovisno o potrebi, razvijala u više smjerova, a najčešće se upotrebljavaju selektivno lasersko sinteriranje, gdje pomoću lasera sinteriramo materijal u prahu, SLA (stereolitografija), gdje pomoću lasera ukrućujemo sloj po sloj i FDM (modeliranje topljenim depozitima). Upravo je FDM tehnologija 3D tisak učinila dostupnim, jer možemo raditi s više materijala nego kod drugih tehnologija. Kod modeliranja topljenim depozitima nanosimo materijal sloj po sloj na temelju prethodno nacrtanog 3D modela, koji s određenom programskom opremom pretvorimo u oblik razumljiv printeru. Printeri takve tehnologije su u osnovi manji i pogodni za kućnu upotrebu, ured i školske klupe. Materijali u ovoj tehnologiji ne otpuštaju štetne tvari a otpadnog materijala praktički nema”, tumače u iTehLabu. Oni drže da će se daljnji razvoj 3D tiska temeljiti na uklanjanju ograničenja koje tehnologija trenutačno poznaje. Tiskanje s više boja/materijala istovremeno je jedna od konkretnih ograničenja koja su se probala riješiti dodavanjem više glava na printer, gdje svaka topi i nanosi svoj materijal, ali to se pokazalo kao nedovoljno dobro rješenje. Razvoj će stoga ići u smjeru izrade printera koji će biti u stanju voditi više materijala u jednu glavu i sam ih mijenjati na osnovu 3D modela. Isto tako, nestrpljivo se očekuje razvoj novih materijala za tisak, posebice biorazgradivih i ekološki prihvatljivih materijala, koji su još uvijek otporni na vanjske utjecaje. Razvoj gumenih materijala će također biti zanimljiv.
“Čini nam se da je Slovenija već dosegnula razinu osnovne svijesti o ovoj tehnologiji; da interes i znanje o 3D tisku raste, što je moguće zaključiti i iz naših besplatnih mjesečnih radionica. Možda je prerano reći, ali s obzirom na konstantan porast interesa i narudžbi zaključujemo da će za pet godina 3D printer biti u jednoj petini slovenskih kućanstava”, prognoziraju iz iTehLaba.
Pripremila: Nataša Gajski Kovačić
