Otiranje je problem koji se prije svega javlja kod mat premazanih papira. Zbog karakteristične grube strukture površina im je znatno abrazivnija u usporedbi s površinom glatko premazanih papira.

Otiranje (na makrorazini)

Ako su tiskovne površine u izravnom dodiru jedna s drugom, te se trljaju pod pritiskom, može doći do čupanja boje s podloge. Stupanj odvajanja boje ovisi o površinskim svojstvima podloge te o sredstvu za mat premazivanje papira.

Razmatra li se samo utjecaj papira na tu neželjenu pojavu, primijetit će se da postoje ogromne razlike u otpornosti na otiranje između različitih mat premazanih papira.

Uz to, na otiranje utječu i svojstva tiskarske boje te ostali čimbenici vezani uz boje kao što su sušenje boje ili dodavanje voska za povećanje stupnja glatkoće ili zaštitu otisnutih površina plutajućim česticama voska.

Vrsta, količina i veličina čestica pudera za sprječavanje prijenosa boje među otisnutim arcima također utječu na otiranje. Vrste pudera koji sadrže kalcijev karbonat ili šećer glukozu imaju visokoabrazivan učinak budući da se čestice pudera ponašaju kao čvrsti kristali oštrih rubova.

Rješenje

Za sprječavanje otiranja otiska ključno je naći optimalnu kombinaciju tiskarske boje i papira. Naravno, poželjno bi bilo kad bi se mogla koristiti “standardna boja” sa svim vrstama papira, no u praksi se opetovano pokazalo da takva očekivanja nisu realna. Ako tiskar ima mogućnost odlučivati o vrsti papira, trebao bi odabrati papire (osobito što se tiče mat premazanih papira) s izvrsnom otpornošću na otiranje.

Za jamčenje optimalne otpornosti na otiranje preporuča se apliciranje zaštitnog premaza na gotovi otisak. U tom je slučaju važno pobrinuti se da se nanese sloj zaštitnog premaza odgovarajuće debljine.

Veliku važnost treba pridati i vrsti pudera koja se koristi u tisku. Usporedna testiranja u praksi su pokazala da škrob nudi daleko bolju otpornost na otiranje od kalcijevog karbonata ili šećera budući da su čestice škroba zaobljenije te samim time i manje abrazivne. Drugi važni čimbenici su veličina čestice i količina pudera. Pri tome vrijedi sljedeće pravilo: što manje pudera sa što manjim česticama, no dovoljno velikim i u dovoljnoj količini.

Boja se mora do kraja osušiti. Preporučeno vrijeme sušenja tiska na premazane papire prije njihova transporta ili dorade je najmanje 24 sata, dok se za nepremazane papire to vrijeme udvostručuje.

Otiranje na mikrorazini

Otiranje na mikrorazini odnosi se na otiranje boje pod utjecajem visokog pritiska uz minimalan pomak otiska u odnosu na arak s kojim je u dodiru, kao što je to slučaj primjerice kod rezaćih strojeva. Primjer otiranja na mikrorazini je prilikom obrezivanja napusta, pri čemu se mijenja struktura boje i ona se prenosi na pozadinu gornjeg arka.

Dosadašnja saznanja i iskustva iz prakse

Huberova istraživanja su pokazala da na svojstva otiranja boje na mikrorazini u velikoj mjeri utječe podloga. Ovisno o vrsti boje, najviše razlike u otiranju na mikrorazini pokazuju polumat premazani papiri. Čak i UV boje, čije se sušenje u potpunosti razlikuje od klasičnih boja, na određenim papirima imaju problema s tom vrstom otiranja.

Ovisnost boje i otiranja na mikrorazini može se utvrditi samo ako se boja dovoljno ne osuši. U tom je slučaju sasvim svejedno radi li se o ofsetnom tisku iz role ili na arke te načinu sušenja boje (klasično ili UV).

Rješenje

Izmjenjivanje sastava boje ne predstavlja prikladno rješenje za problem otiranja na mikrorazini. Najpouzdanija metoda koja se pokazala u praksi rješavanja tog problema je premazivanje otiska lakom ili premazom na bazi vode. Premazivanje papira