«
Povratak na sadržaj
Broj 3 | Godina 2009
Vladimir Halić, direktor tiskare Zrinski d.d.
Tiskara Zrinski – tradicija i kvaliteta
U čakovečkoj tiskari u posljednjih pet godina investirano je više od 45 milijuna kuna u modernizaciju proizvodnje. To je jedan od razloga zašto se Zrinski d.d. ubraja među tisuću najvećih tvrtki u Hrvatskoj. Direktor Vladimir Halić govori o samim počecima rada tiskare i brojkama u poslovanju koje potvrđuju njezin status.
U tiskari Zrinski posluju prema načelu koje glasi: kvaliteta je besplatna, greška košta. Upravo je zato ona u društvu tiskara koje opstaju na tržištu. U 2008. godini je ukupni prihod tiskare Zagreb iznosio više od 70 milijuna kuna, s više od 3000 tona repromaterijala prerađenih u grafičke proizvode.
Odlukom međimurskih županijskih vlasti prije dvije godine osvojili ste nagradu “Zrinski” za uspješno poslovanje i rezultate, a svečanim otkrivanjem spomenika Jurju Zrinskom, utemeljitelju tiskarstva u Međimurju, proslavili ste 60. obljetnicu svog postojanja. Predstavite, molimo, početak rada tiskare Zrinski.
Gradska tiskara i knjigovežnica započela je svoj rad krajem 1946. godine u Čakovcu, kada se prakticirao isključivo ručni rad sa strojevima na pogon ljudskom snagom. Sredinom šezdesetih godina prošlog stoljeća došlo je do bržeg razvoja tiskare, izgrađena je nova hala, nabavljen i prvi slagaći stroj, prvi brzolisni tiskarski strojevi Heidelberg, rezaći stroj, stroj za falcanje te mnogi pomoćni strojevi. To nije više bila mala tiskara, nego moderna tiskara sa solidnom osnovicom za proizvodnju knjiga, prospekata, hotelskih standarda i raznih drugih proizvoda koja je zapošljavala 225 radnika. Godine 1968. naziv tadašnje tvrtke promijenjen je u časno ime “Zrinski”.
Potkraj sedamdesetih godina u grafičkoj djelatnosti dolazi do velikog zaokreta u pripremi tiskovne forme. Dotadašnji klasični olovni slog, koji je dominirao više od 400 godina, počeo se zamjenjivati modernijim i fleksibilnijim fotoslogom. Kako je promjenu doživjela tiskara Zrinski?
Proširivši proizvodne kapacitete već u sedamdesetim godinama prošlog stoljeća, tiskara Zrinski bila je jedna od najmodernijih tiskara u zemlji. Godine 1974. ušli smo u povijesnu prekretnicu nabavom kompletnog postrojenja za ofsetni tisak tvrtke Heidelberg. Broj i kvalifikacijska struktura zaposlenih znatno se poboljšala zapošljavanjem i školovanjem vlastitih kadrova u srednjoj i višoj grafičkoj školi u Zagrebu.
U osamdesetima je s radom započela najmodernija knjigovežnica. Kako je tiskara radila tih turbulentnih godina?
Tijekom 1981. nabavljen je fotoslagaći sustav Hell Digiset, a nedugo zatim i skener istog proizvođača, čime se zaokružio željeni proizvodni proces, koji i danas dominira. Već 1986. godine bila je otvorena najmodernija knjigovežnica onog doba opremljena linijama za broširani i kopčani uvez knjiga i brošura s pratećom opremom. Osuvremenjivanje smo nastavili kupnjom B1 četverobojnog tiskarskog stroja. Prešlo se na masovnu proizvodnju kvalitetnih grafičkih proizvoda, što je stvorilo uvjete da budemo konkurentni na tržištu svog proizvoda, a i više od toga. Osvajanjem tržišta te izlaskom na svjetsko tržište posredno putem izvozničkih tvrtki na područje Poljske i Rusije, otvaranjem svojih predstavništava na širem području ondašnje Jugoslavije, Zrinski je bio prisutan na tržištu. Gutenbergov znak koji smo usvojili kao naš zaštitni znak, postao je prepoznatljiv kod prijatelja knjige, školskih udžbenika, štednih knjižica, čitatelja časopisa, potrošača alkoholnih i bezalkoholnih pića, korisnika hotelskih i turističkih usluga, posjetitelja sportskih i drugih priredbi, ljubitelja slikovnica, vlasnika zidnih kalendara te korisnika pošte - svi su oni dio velike obitelji direktnih ili posrednih korisnika naših usluga. To je utjecalo na daljnju modernizaciju tiskarstva te praćenje razvoja svjetske tehnologije. Godine 1988. kupili smo prvi Heidelbergov peterobojni Speedmaster.
Poznato je da su u vrijeme stvaranja hrvatske države iz tiskare Zrinski izašle prve novčanice i marke samostalne Republike Hrvatske. Kako je izgledao taj proces?
Stvaranjem hrvatske države Zrinski se ozbiljno uključio u koštac sa savladavanjem novih izazova u grafičkoj tehnologiji, upuštajući se u složene procese tiskanja novca, vrijednosnica, poštanskih maraka, koristeći najnovija tehnološka dostignuća i repromaterijale do tada neuobičajene u grafičkoj praksi, što je tražilo od svih sudionika proizvodnje nova znanja i iskustva. Prvi hrvatski dinar, prva poštanska marka, rađali su se u pogonima naše tiskare u trenutku kad su iznad Hrvatske, pa i Čakovca, kružili neprijateljski avioni. U tim trenucima radnici Zrinskog ispunili su svoju zadaću radeći danonoćno, te na taj način pripomogli razdruživanju Hrvatske od bivše Jugoslavije, uvođenjem svoga novca, poštanskih maraka, dokumenata, a prvi hrvatski vojnici evidentirani su u knjižicama proizvedenima u tiskari Zrinski. Isti ti vojnici na terenu su se snalazili pomoću karata tiskanih upravo u Čakovcu.
Tvrtka Zrinski glavni je nositelj izvoza knjiga iz RH, odnosno više od 50 posto ukupnog izvoza knjiga. Kada je poslovanje krenulo u tom smjeru?
Prije dvadeset godina Zrinski se okušao kao direktni izvoznik isporukom prvih knjiga za američkog naručitelja, te smo od tog trenutka postali aktivni izvoznici. Danas je Zrinski ozbiljan stalni partner belgijskim, engleskim, austrijskim, nizozemskim, njemačkim, bosansko-hercegovačkim i ruskim nakladnicima, uz ostale povremene partnere, a izvoz se u posljednjih dvadeset godina kreće godišnje od ondašnjih skromnih nekoliko stotina tisuća eura do oko pet milijuna eura u 2008. godini. Problem nam u današnjim prilikama predstavlja tržište Velike Britanije na koje otpada 29 posto ukupne proizvodnje jer je funta pala s više od 12 kuna na 8,40. Knjige su oduvijek naš glavni proizvod u Hrvatskoj, a izvozimo i u Austriju, Njemačku, Poljsku, Rusiju, Nizozemsku, Australiju.
Koji se strojevi danas nalaze u vašem proizvodnom pogonu? Pratite li svojom opremom tehnološke trendove i jeste li u mogućnosti udovoljiti specifičnim zahtjevima klijenata?
Najmoderniji strojevi u pripremi tiskovne forme, prvi CTP na ovom području, tiskarski strojevi od pet do osam boja s elektronskim praćenjem i regulacijom te najmodernije linije u doradi omogućuju Zrinskom održati misiju jedne od vodećih tiskara na prostoru RH. Kada su u pitanju specijalni zahtjevi kupaca, uvijek razgovaramo i nudimo rješenja, a po potrebi kupujemo i specijalnu opremu. Uvijek smo spremni na izazove i veseli nas kada možemo stvoriti grafički proizvod koji nije standardan, nego ima specifične zahtjeve s kojima smo se dokazali i u izvozu.
Koliko je ljudi zaposleno u tiskari? Ulažete li u njihov profesionalni razvoj? Je li recesija uzrokovala otpuštanje kadra?
Zrinski zapošljava 226 radnika, od toga s visokom i višom školskom spremom 36-ero, srednjom školskom spremom 120-ero, 51 kvalificiran i visokokvalificiran radnik te 19-ero priučenih radnika u grafičkoj proizvodnji. Oni su stalno podvrgnuti novim učenjima kroz treninge i instrukcije. Recesija je rezultirala time da smo trideset radnika početkom godine zbrinuli uz otpremnine (zakonske i stimulativne) i koji čekaju svoje umirovljenje na Zavodu za zapošljavanje.
Na ovogodišnjoj Intergrafici osvojili ste dvije nagrade - nagradu ‘’Blaž Baromić’’ za divot izdanje (najkvalitetnije izdanje) za knjigu Grote atlas van de voc II te drugo mjesto u kategoriji divot izdanja za knjigu Sibila. S jedne strane je recesija, a s druge nužnost praćenja modernih tehnologija. Kako uspijevate održavati kvalitetu?
Zrinski je sebi odredio minimalni prag kvalitete ispod kojeg se ne spuštamo, što je ozakonjeno ISO standardima. Kvaliteta je besplatna, greška košta. Stoga inozemni klijenti odabiru upravo nas.
Ostvarili ste ono čemu teži većina hrvatskih gospodarstvenika – s 50 posto ukupnog hrvatskog izvoza u branši predstavljate sinonim za izvoz grafičkih usluga. Na koji način, po Vašem mišljenju, treba poslovati uspješna hrvatska tiskara?
Recept je vrlo jednostavan - nastojati držati troškove pod kontrolom uz maksimalnu angažiranost svih zaposlenih u što većoj produktivnosti.
Odlukom međimurskih županijskih vlasti prije dvije godine osvojili ste nagradu “Zrinski” za uspješno poslovanje i rezultate, a svečanim otkrivanjem spomenika Jurju Zrinskom, utemeljitelju tiskarstva u Međimurju, proslavili ste 60. obljetnicu svog postojanja. Predstavite, molimo, početak rada tiskare Zrinski.
Gradska tiskara i knjigovežnica započela je svoj rad krajem 1946. godine u Čakovcu, kada se prakticirao isključivo ručni rad sa strojevima na pogon ljudskom snagom. Sredinom šezdesetih godina prošlog stoljeća došlo je do bržeg razvoja tiskare, izgrađena je nova hala, nabavljen i prvi slagaći stroj, prvi brzolisni tiskarski strojevi Heidelberg, rezaći stroj, stroj za falcanje te mnogi pomoćni strojevi. To nije više bila mala tiskara, nego moderna tiskara sa solidnom osnovicom za proizvodnju knjiga, prospekata, hotelskih standarda i raznih drugih proizvoda koja je zapošljavala 225 radnika. Godine 1968. naziv tadašnje tvrtke promijenjen je u časno ime “Zrinski”.
Potkraj sedamdesetih godina u grafičkoj djelatnosti dolazi do velikog zaokreta u pripremi tiskovne forme. Dotadašnji klasični olovni slog, koji je dominirao više od 400 godina, počeo se zamjenjivati modernijim i fleksibilnijim fotoslogom. Kako je promjenu doživjela tiskara Zrinski?
Proširivši proizvodne kapacitete već u sedamdesetim godinama prošlog stoljeća, tiskara Zrinski bila je jedna od najmodernijih tiskara u zemlji. Godine 1974. ušli smo u povijesnu prekretnicu nabavom kompletnog postrojenja za ofsetni tisak tvrtke Heidelberg. Broj i kvalifikacijska struktura zaposlenih znatno se poboljšala zapošljavanjem i školovanjem vlastitih kadrova u srednjoj i višoj grafičkoj školi u Zagrebu.
Zrinski je odredio prag kvalitete ispod kojeg se ne spušta
U osamdesetima je s radom započela najmodernija knjigovežnica. Kako je tiskara radila tih turbulentnih godina?
Tijekom 1981. nabavljen je fotoslagaći sustav Hell Digiset, a nedugo zatim i skener istog proizvođača, čime se zaokružio željeni proizvodni proces, koji i danas dominira. Već 1986. godine bila je otvorena najmodernija knjigovežnica onog doba opremljena linijama za broširani i kopčani uvez knjiga i brošura s pratećom opremom. Osuvremenjivanje smo nastavili kupnjom B1 četverobojnog tiskarskog stroja. Prešlo se na masovnu proizvodnju kvalitetnih grafičkih proizvoda, što je stvorilo uvjete da budemo konkurentni na tržištu svog proizvoda, a i više od toga. Osvajanjem tržišta te izlaskom na svjetsko tržište posredno putem izvozničkih tvrtki na područje Poljske i Rusije, otvaranjem svojih predstavništava na širem području ondašnje Jugoslavije, Zrinski je bio prisutan na tržištu. Gutenbergov znak koji smo usvojili kao naš zaštitni znak, postao je prepoznatljiv kod prijatelja knjige, školskih udžbenika, štednih knjižica, čitatelja časopisa, potrošača alkoholnih i bezalkoholnih pića, korisnika hotelskih i turističkih usluga, posjetitelja sportskih i drugih priredbi, ljubitelja slikovnica, vlasnika zidnih kalendara te korisnika pošte - svi su oni dio velike obitelji direktnih ili posrednih korisnika naših usluga. To je utjecalo na daljnju modernizaciju tiskarstva te praćenje razvoja svjetske tehnologije. Godine 1988. kupili smo prvi Heidelbergov peterobojni Speedmaster.
Poznato je da su u vrijeme stvaranja hrvatske države iz tiskare Zrinski izašle prve novčanice i marke samostalne Republike Hrvatske. Kako je izgledao taj proces?
Stvaranjem hrvatske države Zrinski se ozbiljno uključio u koštac sa savladavanjem novih izazova u grafičkoj tehnologiji, upuštajući se u složene procese tiskanja novca, vrijednosnica, poštanskih maraka, koristeći najnovija tehnološka dostignuća i repromaterijale do tada neuobičajene u grafičkoj praksi, što je tražilo od svih sudionika proizvodnje nova znanja i iskustva. Prvi hrvatski dinar, prva poštanska marka, rađali su se u pogonima naše tiskare u trenutku kad su iznad Hrvatske, pa i Čakovca, kružili neprijateljski avioni. U tim trenucima radnici Zrinskog ispunili su svoju zadaću radeći danonoćno, te na taj način pripomogli razdruživanju Hrvatske od bivše Jugoslavije, uvođenjem svoga novca, poštanskih maraka, dokumenata, a prvi hrvatski vojnici evidentirani su u knjižicama proizvedenima u tiskari Zrinski. Isti ti vojnici na terenu su se snalazili pomoću karata tiskanih upravo u Čakovcu.
Tvrtka Zrinski glavni je nositelj izvoza knjiga iz RH, odnosno više od 50 posto ukupnog izvoza knjiga. Kada je poslovanje krenulo u tom smjeru?
Prije dvadeset godina Zrinski se okušao kao direktni izvoznik isporukom prvih knjiga za američkog naručitelja, te smo od tog trenutka postali aktivni izvoznici. Danas je Zrinski ozbiljan stalni partner belgijskim, engleskim, austrijskim, nizozemskim, njemačkim, bosansko-hercegovačkim i ruskim nakladnicima, uz ostale povremene partnere, a izvoz se u posljednjih dvadeset godina kreće godišnje od ondašnjih skromnih nekoliko stotina tisuća eura do oko pet milijuna eura u 2008. godini. Problem nam u današnjim prilikama predstavlja tržište Velike Britanije na koje otpada 29 posto ukupne proizvodnje jer je funta pala s više od 12 kuna na 8,40. Knjige su oduvijek naš glavni proizvod u Hrvatskoj, a izvozimo i u Austriju, Njemačku, Poljsku, Rusiju, Nizozemsku, Australiju.
Već u sedamdesetim godinama prošlog stoljeća, Zrinski je bila jedna od najmodernijih tiskara u zemlji
Koji se strojevi danas nalaze u vašem proizvodnom pogonu? Pratite li svojom opremom tehnološke trendove i jeste li u mogućnosti udovoljiti specifičnim zahtjevima klijenata?
Najmoderniji strojevi u pripremi tiskovne forme, prvi CTP na ovom području, tiskarski strojevi od pet do osam boja s elektronskim praćenjem i regulacijom te najmodernije linije u doradi omogućuju Zrinskom održati misiju jedne od vodećih tiskara na prostoru RH. Kada su u pitanju specijalni zahtjevi kupaca, uvijek razgovaramo i nudimo rješenja, a po potrebi kupujemo i specijalnu opremu. Uvijek smo spremni na izazove i veseli nas kada možemo stvoriti grafički proizvod koji nije standardan, nego ima specifične zahtjeve s kojima smo se dokazali i u izvozu.
Koliko je ljudi zaposleno u tiskari? Ulažete li u njihov profesionalni razvoj? Je li recesija uzrokovala otpuštanje kadra?
Zrinski zapošljava 226 radnika, od toga s visokom i višom školskom spremom 36-ero, srednjom školskom spremom 120-ero, 51 kvalificiran i visokokvalificiran radnik te 19-ero priučenih radnika u grafičkoj proizvodnji. Oni su stalno podvrgnuti novim učenjima kroz treninge i instrukcije. Recesija je rezultirala time da smo trideset radnika početkom godine zbrinuli uz otpremnine (zakonske i stimulativne) i koji čekaju svoje umirovljenje na Zavodu za zapošljavanje.
Na ovogodišnjoj Intergrafici osvojili ste dvije nagrade - nagradu ‘’Blaž Baromić’’ za divot izdanje (najkvalitetnije izdanje) za knjigu Grote atlas van de voc II te drugo mjesto u kategoriji divot izdanja za knjigu Sibila. S jedne strane je recesija, a s druge nužnost praćenja modernih tehnologija. Kako uspijevate održavati kvalitetu?
Zrinski je sebi odredio minimalni prag kvalitete ispod kojeg se ne spuštamo, što je ozakonjeno ISO standardima. Kvaliteta je besplatna, greška košta. Stoga inozemni klijenti odabiru upravo nas.
Ostvarili ste ono čemu teži većina hrvatskih gospodarstvenika – s 50 posto ukupnog hrvatskog izvoza u branši predstavljate sinonim za izvoz grafičkih usluga. Na koji način, po Vašem mišljenju, treba poslovati uspješna hrvatska tiskara?
Recept je vrlo jednostavan - nastojati držati troškove pod kontrolom uz maksimalnu angažiranost svih zaposlenih u što većoj produktivnosti.
 |
||
| Tradicija tiskarstva u Međimurju | ||
| Zahvaljujući prodoru protestantizma u naše krajeve te obitelji Zrinski čije je središte bilo u Čakovcu, Međimurje dobiva prvu tiskaru u Nedelišću davne 1574. godine. Iz tog razdoblja ostala je sačuvana knjiga Dekretum Tripartitum (Zbornik mađarskog prava) autora Ivana Pergošića, koji je naporima Matice Hrvatske Čakovec i Zrinskog dobio svoj pretisak. Tradicija međimurskog tiskarstva nastavljena je iako je pod raznim pritiscima protureformacije tiskara iz Nedelišća preseljena u Mađarsku. U arhivama postoje podaci koji potvrđuju tu činjenicu. Od 1885. godine (124 godine) postoje pisani dokumenti o kontinuitetu tiskarstva na području međimurske regije. Te je godine u Čakovcu tiskan drugi broj lista Međimurje. Od 1885. godine do završetka Drugog svjetskog rata tiskarska se djelatnost u Čakovcu obavljala isključivo u privatnim tiskarama lociranim u raznim dijelovima grada. Godine 1946. odlukom gradskog Narodnog odbora Čakovec, osnovana je Gradska tiskara i knjigovežnica, koja je formirana konfisciranom imovinom privatnih tiskara Hunjak, Dering i Šarec. | ||
