«
Povratak na sadržaj
Broj 3 | Godina 2009
Alfred Pal
Sedam desetljeća grafičkog dizajna iz prve ruke
Grafički dizajner oduvijek ima značajan utjecaj i mogućnosti pridonositi demokraciji. ON mora pomalo riskirati.
Rijetko koja izložba u zagrebačkom Muzeju za umjetnost i obrt pobudi takav interes javnosti, kao što je to učinila rujanska izložba Alfreda Pala, hrvatskog grafičkog dizajnera, karikaturista, ilustratora i slikara. Na otvorenje izložbe došlo je oko 600 posjetitelja. Uočljivi plakat s njegovim imenom na pročelju zgrade muzeja srednju je generaciju podsjetio na naslove biblioteka Evergreen, HIT, ITD, a stariju na turbulentno razdoblje prije pola stoljeća. Iako ga život doista nije mazio (prošao je proletersku, seksualnu i kontrarevoluciju), Alfred Pal danas je čovjek u 90. godini života, zadivljuje vitalnošću, duhovitošću i britkošću uma. Razgledavajući izložbu razgovarali smo o stavu javnosti prema grafičkom dizajnu koji su prije 50-ak godina zvali grafičko oblikovanje, odnosu grafičkih dizajnera prema radu i načinu na koji su mogli utjecati na društvene događaje u Hrvatskoj tijekom sedam desetljeća.
Šutnja ili zarobljeništvo
Već u početku svojeg stvaralaštva Pal je razmišljao kako bi on kao član društva mogao popravljati stvari. Zbog svog židovskog podrijetla vrijeme Drugog svjetskog rata Pal je proveo u bijegu i godinu dana u talijanskim logorima, a nakon talijanske kapitulacije postao je borac NOB-a. - Neposredno nakon rata dizajn uopće nije bio potreban. Ako si kroz umjetnost želio neke stvari popravljati, postao si nepoželjan. Međutim, vladajući su brzo shvatili da pisci, slikari i dizajneri moraju imati odriješene ruke za stvaranje. Dizajn je na neki način pripremao društvo na stjecanje slobode mišljenja i stvaranja, ističe Pal. - Dizajner mora biti društveno angažiran. Ako radi samo zato da bi zadovoljio nalogodavca, on je zapravo iskorišten. U jednom globalnom sustavu, kao što je ovaj danas, dizajneri svojim talentom i znanjem privređuju ogromna materijalna sredstva. Međutim, trebaju se zapitati koriste li se sredstva koja oni osiguravaju svojim naručiteljima u širu korist svima ili, kao što je to često običaj, ne. Dizajner mora pomagati i popravljati demokraciju, on ima odgojnu mogućnost i velik utjecaj, naglašava Pal.
Iako skromno nastavlja da se mnogih stvari i ne sjeća te da je svjedok vremena iz “žablje perspektive”, bez problema se prisjeća razdoblja nakon Drugog svjetskog rata kad su umjetnici pomalo osvajali slobodu izražavanja. Ipak, Pal je 1949. uhićen i otpravljen na zloglasni Goli otok, gdje je bio od 1949. do 1950. i od 1951. do 1954. Nitko mu nikad nije rekao koji je konkretan razlog zatočeništva. Pal pretpostavlja da je to bilo zbog njegovih stavova. Na pitanje bi li se danas isto ponašao, ili bi ipak malo zakočio u izražavanju stavova, Pal ne dvoji. - Mislim da bi danas trebalo mnogo više reagirati jer smo u lošijoj situaciji nego onda. Tada smo znali da se trebalo oslobađati stege, a ova globalizacija je obrnuti proces, samo nije tako vidljiv. Danas, u 90. godini života, to više nije moja obaveza, ali mladi bi dizajneri morali pokazati svoj društveni angažman. U čemu je dizajnerska sloboda? Imati dovoljno i na vrijeme plaćenog posla? Dizajner se mora zapitati što radi, kakav je njegov odnos prema društvenoj sredini. Ali ja sasvim sigurno previše tražim, razmišlja Pal.
Okretanje prema avangardi
Prisjeća se povratka iz logora i vremena u kojem su ga kolege dizajneri i novinari opskrbljivali papirom i bojom, jer sam ništa nije posjedovao. Ipak, ljudi nisu smjeli previše riskirati i pokazivati svoja stajališta - imali su svoja namještenja i obitelj te bili sretni da mirno žive. Tada je Pal preživljavao obavljajući razne poslove: aranžiranje izloga, prevođenje i grafičko dizajniranje. - Dizajnirati sam počeo iz nužde, jer ništa drugo nisam znao. “Oblikovao“ sam rješenja prilagođena režimu, direktorima i izdavačima, a iza nekih nisam ni stajao. Trebao sam i ja od nečega živjeti.
Moj je rad stalno bio praćen, a ja sam pomalo izazivao i riskirao, prisjeća se Pal. Početkom pedesetih godina prošlog stoljeća Eksperimentalni atelijer (Exat 51) u ime autora okupljenih u Udruženju umjetnika primijenjenih umjetnosti Hrvatske (ULUPUH) javno je raskinuo s idejom socrealizma i okrenuo se prema zapadnoj avangardnoj misli, pa su se i dizajnerske organizacijske sheme vezale uz međunarodne zapadnjačke organizacije, što je za umjetnike bilo vrlo poticajno. U to je vrijeme grafičar imao više slobode jer je bivši sustav na koncu sasvim popustio. Tada se pokazalo da postoje talentirani ljudi.
Zgraf podčinjen globalizaciji
Na plakatima šezdesetih bilo je malo, ali dovoljno intrigantnih elemenata da onaj tko poznaje Palov britki duh karikaturista i umješnost dizajnera koji, poštujući naručitelja i medij u kojem stvara, zna naći prostora za autorski udjel. Za razliku od nekih autora koji su oblikovno unificirali različite sadržaje, Pal se nije zaustavljao. Na upit o šezdesetima i hipi revoluciji Pal se zagonetno smješka s komentarom da su to dani koje je davno zaboravio. Tvrdi da nije bio na mjestima s mogućnošću pregleda umjetničkih djela i nije sudjelovao u važnim događajima. Ipak, dolazimo do plakata Umjetnost SR Njemačke koji je od njega naručila zagrebačka Moderna galerija 1968. - Sada ću prvi put objasniti značenje ovog plakata. Ovo su četiri boje njemačke vojne uniforme - boja kaputa, šinjela, gestapa i zrakoplovaca. Nakon svega što sam u ratu proživio i ostao bez cijele obitelji, u jednom trenutku na pamet mi je pala ideja za taj plakat i ja sam to napravio - to je bio trenutak čiste inspiracije. U sedamdesetima, u doba crnog humora i proze u trapericama, Pal je oblikovao naslove Biblioteke ITD koja je ostala jedna od najupečatljivijih biblioteka, što rumeno-žutom bojom, što karikaturama koje su bile i sarkastične. Količina knjiga koju je Alfred Pal oblikovao za različite nakladnike od Matice hrvatske, Znanja, Mladosti itd. do beogradskih, crnogorskih i drugih izdavača, navodi na misao da nije bilo puno grafičkih dizajnera. Primjerice, poznati grafički dizajner Ivan Picelj malo se posvećivao knjizi, Mihajlo Arsovski standardizirao je autorski pristup, Boris Dogan rano je umro, Ratko Petrić okrenuo se kiparstvu. Godine 1975. sa skupinom najagilnijih autora među kojima su bili Bernardo Bernardi, Ivan Picelj, Nenad Pepeonik, Vladimir Straža i drugi, Alfred Pal inicira osnivanje 1. zagrebačke izložbe grafičkog dizajna - Zgraf. Na prvom Zgrafu ‘75 Alfred Pal oblikuje katalog. Za naslovnicu je upotrijebio detalj iz plakata - cvijet u boji koji izvire iz crno-bijelog optički pokretljivog labirinta (op-art). Bio je to izvrstan izbor za naslovnicu jer je ukazivao na promjene koje su se javljale u području umjetnosti - svojevrsna najava postmoderne koja je 1980. postala dominantna. Danas Pal ima prigovor na Zgraf: - Zgraf se potpuno podčinio globalizaciji. Dečki su sjajni, zaista znaju svoj posao, ali ne postoji ni jedan znak da vode računa o društvenoj okolini. Kao da su robovi preživljavanja.
Plakati koji prikazuju fotografiju bez poruke
Na spomen devedesetih Pal u šali komentira kako je tada već bio senilan, ali se ipak prisjeća detalja. U to vrijeme prikazao je simbol grada Vukovara, Vučedolsku golubicu, kao tenk, i doživio nerazumijevanje, iako je Vukovarac. Svejedno je to jedan od njegovih najdražih radova. Prisjeća se kako se u to vrijeme doimalo da se društvo vratilo tamo gdje je bilo 1945. - Izgledalo je kao da je sloboda opet izgubljena. Ljudi su počeli na drugi način dizajnirati - javili su se reustaški simboli koji su nam samo naškodili. Da je onda Hrvatska izašla u Europu s dobrim izborom plakata, imala je veliku šansu u svijetlom ruhu predstaviti zemlju. Možemo pitati dizajnere što smo učinili da Hrvatska što prije uđe u Europu, razmišlja Pal. Za današnje političke plakate komentira da ne odašilju nikakvu poruku, već da je ljudima ponuđeno da izaberu nasmiješena i retuširana lica političara. - Jednostavno nema programa i nema se što reći. Tko nas dizajnere pita za ove izbore? Iz rukava ću izvući deset parola za ove izbore - “Hrvatska, zaslužila si bolje, a ti biraj koga hoćeš”. Plakat ne smije govoriti “biraj mene”.
Alferd Pal cijeni rad mladih dizajnera, ali je pomalo razočaran pomanjkanjem društvenog angažmana. Tek je neki dan saznao kako su prije nekoliko godina studenti dizajna na njegovim plakatima imali praksu. Pomalo je ogorčen što u nas nikada nije objavljen detaljan pregled povijesti grafičkog dizajna. - Je li vlast objavila pregled povijesti grafičkog dizajna? Nije. Ne postoji. Nadam se da će u budućnosti grafički dizajn biti cijenjen.
Hrvatska dezorijentacija
Pal sažima sliku u simbole i znakove, koji zahtijevaju educiranost gledatelja i potiču humanistički pogled na svijet. On smatra da dobar dizajn djeluje pozitivno s obzirom na svoje značenje. Grafički dizajner mora riskirati, zaključuje Pal. Prikaz na koricama knjige Preporod hrvatskih sveučilištaraca - anatomija slučaja Čičak, kojim je 1971. komentirao Hrvatsko proljeće, iskoristio je i za plakat svoje izložbe. Tadašnja dezorijentacija u Hrvatskoj, raznolikost mišljenja i stajališta reflektira se i na današnju društvenu situaciju. Na pitanje što smatra svojim najboljim djelom, Pal skromno odgovara da je to ono što će tek napraviti. S obzirom na veliko srce tog beskompromisnog čovjeka koji je u različitim sustavima riskirao u ime društvenog boljitka, ne postoji ni jedan razlog za sumnju.
Šutnja ili zarobljeništvo
Već u početku svojeg stvaralaštva Pal je razmišljao kako bi on kao član društva mogao popravljati stvari. Zbog svog židovskog podrijetla vrijeme Drugog svjetskog rata Pal je proveo u bijegu i godinu dana u talijanskim logorima, a nakon talijanske kapitulacije postao je borac NOB-a. - Neposredno nakon rata dizajn uopće nije bio potreban. Ako si kroz umjetnost želio neke stvari popravljati, postao si nepoželjan. Međutim, vladajući su brzo shvatili da pisci, slikari i dizajneri moraju imati odriješene ruke za stvaranje. Dizajn je na neki način pripremao društvo na stjecanje slobode mišljenja i stvaranja, ističe Pal. - Dizajner mora biti društveno angažiran. Ako radi samo zato da bi zadovoljio nalogodavca, on je zapravo iskorišten. U jednom globalnom sustavu, kao što je ovaj danas, dizajneri svojim talentom i znanjem privređuju ogromna materijalna sredstva. Međutim, trebaju se zapitati koriste li se sredstva koja oni osiguravaju svojim naručiteljima u širu korist svima ili, kao što je to često običaj, ne. Dizajner mora pomagati i popravljati demokraciju, on ima odgojnu mogućnost i velik utjecaj, naglašava Pal.
Dizajner mora pomagati i popravljati demokraciju, on ima odgojnu mogućnost
Iako skromno nastavlja da se mnogih stvari i ne sjeća te da je svjedok vremena iz “žablje perspektive”, bez problema se prisjeća razdoblja nakon Drugog svjetskog rata kad su umjetnici pomalo osvajali slobodu izražavanja. Ipak, Pal je 1949. uhićen i otpravljen na zloglasni Goli otok, gdje je bio od 1949. do 1950. i od 1951. do 1954. Nitko mu nikad nije rekao koji je konkretan razlog zatočeništva. Pal pretpostavlja da je to bilo zbog njegovih stavova. Na pitanje bi li se danas isto ponašao, ili bi ipak malo zakočio u izražavanju stavova, Pal ne dvoji. - Mislim da bi danas trebalo mnogo više reagirati jer smo u lošijoj situaciji nego onda. Tada smo znali da se trebalo oslobađati stege, a ova globalizacija je obrnuti proces, samo nije tako vidljiv. Danas, u 90. godini života, to više nije moja obaveza, ali mladi bi dizajneri morali pokazati svoj društveni angažman. U čemu je dizajnerska sloboda? Imati dovoljno i na vrijeme plaćenog posla? Dizajner se mora zapitati što radi, kakav je njegov odnos prema društvenoj sredini. Ali ja sasvim sigurno previše tražim, razmišlja Pal.
Okretanje prema avangardi
Prisjeća se povratka iz logora i vremena u kojem su ga kolege dizajneri i novinari opskrbljivali papirom i bojom, jer sam ništa nije posjedovao. Ipak, ljudi nisu smjeli previše riskirati i pokazivati svoja stajališta - imali su svoja namještenja i obitelj te bili sretni da mirno žive. Tada je Pal preživljavao obavljajući razne poslove: aranžiranje izloga, prevođenje i grafičko dizajniranje. - Dizajnirati sam počeo iz nužde, jer ništa drugo nisam znao. “Oblikovao“ sam rješenja prilagođena režimu, direktorima i izdavačima, a iza nekih nisam ni stajao. Trebao sam i ja od nečega živjeti.
Moj je rad stalno bio praćen, a ja sam pomalo izazivao
Moj je rad stalno bio praćen, a ja sam pomalo izazivao i riskirao, prisjeća se Pal. Početkom pedesetih godina prošlog stoljeća Eksperimentalni atelijer (Exat 51) u ime autora okupljenih u Udruženju umjetnika primijenjenih umjetnosti Hrvatske (ULUPUH) javno je raskinuo s idejom socrealizma i okrenuo se prema zapadnoj avangardnoj misli, pa su se i dizajnerske organizacijske sheme vezale uz međunarodne zapadnjačke organizacije, što je za umjetnike bilo vrlo poticajno. U to je vrijeme grafičar imao više slobode jer je bivši sustav na koncu sasvim popustio. Tada se pokazalo da postoje talentirani ljudi.
Zgraf podčinjen globalizaciji
Na plakatima šezdesetih bilo je malo, ali dovoljno intrigantnih elemenata da onaj tko poznaje Palov britki duh karikaturista i umješnost dizajnera koji, poštujući naručitelja i medij u kojem stvara, zna naći prostora za autorski udjel. Za razliku od nekih autora koji su oblikovno unificirali različite sadržaje, Pal se nije zaustavljao. Na upit o šezdesetima i hipi revoluciji Pal se zagonetno smješka s komentarom da su to dani koje je davno zaboravio. Tvrdi da nije bio na mjestima s mogućnošću pregleda umjetničkih djela i nije sudjelovao u važnim događajima. Ipak, dolazimo do plakata Umjetnost SR Njemačke koji je od njega naručila zagrebačka Moderna galerija 1968. - Sada ću prvi put objasniti značenje ovog plakata. Ovo su četiri boje njemačke vojne uniforme - boja kaputa, šinjela, gestapa i zrakoplovaca. Nakon svega što sam u ratu proživio i ostao bez cijele obitelji, u jednom trenutku na pamet mi je pala ideja za taj plakat i ja sam to napravio - to je bio trenutak čiste inspiracije. U sedamdesetima, u doba crnog humora i proze u trapericama, Pal je oblikovao naslove Biblioteke ITD koja je ostala jedna od najupečatljivijih biblioteka, što rumeno-žutom bojom, što karikaturama koje su bile i sarkastične. Količina knjiga koju je Alfred Pal oblikovao za različite nakladnike od Matice hrvatske, Znanja, Mladosti itd. do beogradskih, crnogorskih i drugih izdavača, navodi na misao da nije bilo puno grafičkih dizajnera. Primjerice, poznati grafički dizajner Ivan Picelj malo se posvećivao knjizi, Mihajlo Arsovski standardizirao je autorski pristup, Boris Dogan rano je umro, Ratko Petrić okrenuo se kiparstvu. Godine 1975. sa skupinom najagilnijih autora među kojima su bili Bernardo Bernardi, Ivan Picelj, Nenad Pepeonik, Vladimir Straža i drugi, Alfred Pal inicira osnivanje 1. zagrebačke izložbe grafičkog dizajna - Zgraf. Na prvom Zgrafu ‘75 Alfred Pal oblikuje katalog. Za naslovnicu je upotrijebio detalj iz plakata - cvijet u boji koji izvire iz crno-bijelog optički pokretljivog labirinta (op-art). Bio je to izvrstan izbor za naslovnicu jer je ukazivao na promjene koje su se javljale u području umjetnosti - svojevrsna najava postmoderne koja je 1980. postala dominantna. Danas Pal ima prigovor na Zgraf: - Zgraf se potpuno podčinio globalizaciji. Dečki su sjajni, zaista znaju svoj posao, ali ne postoji ni jedan znak da vode računa o društvenoj okolini. Kao da su robovi preživljavanja.
Plakati koji prikazuju fotografiju bez poruke
Na spomen devedesetih Pal u šali komentira kako je tada već bio senilan, ali se ipak prisjeća detalja. U to vrijeme prikazao je simbol grada Vukovara, Vučedolsku golubicu, kao tenk, i doživio nerazumijevanje, iako je Vukovarac. Svejedno je to jedan od njegovih najdražih radova. Prisjeća se kako se u to vrijeme doimalo da se društvo vratilo tamo gdje je bilo 1945. - Izgledalo je kao da je sloboda opet izgubljena. Ljudi su počeli na drugi način dizajnirati - javili su se reustaški simboli koji su nam samo naškodili. Da je onda Hrvatska izašla u Europu s dobrim izborom plakata, imala je veliku šansu u svijetlom ruhu predstaviti zemlju. Možemo pitati dizajnere što smo učinili da Hrvatska što prije uđe u Europu, razmišlja Pal. Za današnje političke plakate komentira da ne odašilju nikakvu poruku, već da je ljudima ponuđeno da izaberu nasmiješena i retuširana lica političara. - Jednostavno nema programa i nema se što reći. Tko nas dizajnere pita za ove izbore? Iz rukava ću izvući deset parola za ove izbore - “Hrvatska, zaslužila si bolje, a ti biraj koga hoćeš”. Plakat ne smije govoriti “biraj mene”.
Plakat ne smije govoriti “biraj mene”
Alferd Pal cijeni rad mladih dizajnera, ali je pomalo razočaran pomanjkanjem društvenog angažmana. Tek je neki dan saznao kako su prije nekoliko godina studenti dizajna na njegovim plakatima imali praksu. Pomalo je ogorčen što u nas nikada nije objavljen detaljan pregled povijesti grafičkog dizajna. - Je li vlast objavila pregled povijesti grafičkog dizajna? Nije. Ne postoji. Nadam se da će u budućnosti grafički dizajn biti cijenjen.
Hrvatska dezorijentacija
Pal sažima sliku u simbole i znakove, koji zahtijevaju educiranost gledatelja i potiču humanistički pogled na svijet. On smatra da dobar dizajn djeluje pozitivno s obzirom na svoje značenje. Grafički dizajner mora riskirati, zaključuje Pal. Prikaz na koricama knjige Preporod hrvatskih sveučilištaraca - anatomija slučaja Čičak, kojim je 1971. komentirao Hrvatsko proljeće, iskoristio je i za plakat svoje izložbe. Tadašnja dezorijentacija u Hrvatskoj, raznolikost mišljenja i stajališta reflektira se i na današnju društvenu situaciju. Na pitanje što smatra svojim najboljim djelom, Pal skromno odgovara da je to ono što će tek napraviti. S obzirom na veliko srce tog beskompromisnog čovjeka koji je u različitim sustavima riskirao u ime društvenog boljitka, ne postoji ni jedan razlog za sumnju.
