«
Povratak na sadržaj
Broj 4 | Godina 2009
Implementacija web-to printa
Web-to-print – put do profita
Malo je poslovnih odluka koje su same po sebi očite jer obično treba odvagnuti mnoge razloge “za” i “protiv”. No o odluci o ulaganju u web-to-print (W2P) zaista ne treba previše razmišljati.
Veličina serija i prosječna vrijednost poslova sve su manji, proizvodi postaju složeniji, a rokovi kraći, što pružatelje usluga tiska prisiljava na traženje novih načina za povećanje učinkovitosti i isticanje među konkurencijom u okruženju u kojemu digitalni tisak, osobito onaj nevarijabilni, postaje potrošna roba.
Web-to-print za rješenje problema
Web-to-print rješava oba problema, smatra stručnjak za W2P Peter Lancaster, koji web-to-print opisuje kao “priliku za zaradu kakvu tiskari nisu imali već godinama”. Na prvi pogled, europski se tiskari slažu: istraživanje koje je 2007. proveo InfoTrends pokazalo je 68-postotno povećanje broja tiskara koji do 2012. namjeravaju početi koristiti web-to-print. No ako se bolje pogleda, gotovo polovica ispitanika nije namjeravala uvoditi web-to-print, iz razloga koji su varirali od nedostatka potrebnih informatičkih vještina do stajališta da web-to-print jednostavno nema što ponuditi njihovu poslovanju.
Takvo oklijevanje u suprotnosti je i s nedavnim razvojem događaja (sjetimo se što je DTP značio za dizajn i reprografiju) i devedesetpostotnom zastupljenošću interneta u zapadnoeuropskim tvrtkama. Rezultat sveprisutnog korištenja interneta jest golemo povećanje količine podataka, a podaci su, kaže Lancaster, “nešto na čemu digitalni tiskari mogu zaraditi”. Kao dokaz treba samo pogledati rastući broj digitalno otisnutih stranica u boji – Caslon & Co predviđa da će ih tijekom 2009. biti otisnuto osamdeset milijardi, a tijekom 2011. taj će broj narasti na dvjesto milijardi. Što se tiče uloge web-to-printa u osvajanju dijela tog kolača, tiskari koji ga primjenjuju izjavili su 2008. godine InfoTrendsu da su im se prihodi u prosjeku povećali 11,9 posto, a marže 7,4 posto, dok su korisnici tiskarskih usluga primijetili prosječno smanjenje troškova 14,4 posto.
Istodobno, korporacijski reprografski odjeli (Corporate Reprographics Department, CRD) diljem Europe pokazuju veći entuzijazam glede web-to-printa od svojih kolega u komercijalnim vodama – tako barem pokazuje istraživanje koje su pod Canonovim sponzorstvom nedavno proveli profesor emeritus Frank Romano i skupina diplomanata s područja tiskanih medija s Tehnološkog instituta u Rochesteru. Iz istraživanja je jasno da se web-to-print sve više smatra “nezaobilaznom” uslugom u ponudi “najboljih CRD-ova u svojoj klasi”. Čak 31 posto odjela koji nude web sučelje ima daleko najzadovoljnije klijente: 55,3 posto takvih odjela ocijenjeno je kao “izvrsno”, 39,2 posto kao “zadovoljavajuće”, a svega 5,5 posto kao “loše”. Za CRD-ove bez web sučelja ti postoci iznose 22,5 posto, 46,4 posto, odnosno 31,1 posto.
Implementacija web-to-printa
Dobavljači daju sve od sebe da pojednostave implementaciju web-to-printa te na tržište plasiraju brojna rješenja u kojima se objedinjuju snažna automatizacija i jednostavnost korištenja radi pružanja više pogodnosti korisnicima. Canonov novi Helix Production Workflow, primjerice, spoj je jednostavnog i brzog sustava naručivanja putem interneta te naprednih značajki upravljanja ispisom, čime se nudi dodana vrijednost u svakom stadiju produkcije, a istodobno štedi vrijeme i smanjuju troškovi. Kupci šalju zadatke putem internetske ili mrežne veze, bilo prijenosom datoteke i radnog naloga ili odabirom dokumenata iz elektroničke knjižnice. Moguće je istodobno prenijeti više datoteka te na istom radnom nalogu definirati više zadataka. Da bi se klijentima ponudila dodatna kontrola, kupcima je pristup moguće dodjeljivati na razini tvrtke, odjela ili pak pojedinačnog korisnika.
Pa zašto onda neki tiskari ne planiraju ulagati u web-to-print? Čini se da je jedan od razloga nesigurnost glede toga što zapravo znači web-to-print. InfoTrendsovim je istraživanjem utvrđeno da mnogi tiskari koji ne namjeravaju ulagati u web-to-print (52 posto) vjeruju da ga već koriste u obliku FTP-a i e-pošte ili pak da je prihvaćanje poslova na CD-ima na neki način dovoljno (46 posto).
Stručni komentator Frank Romano zgodno je sažeo stanje stvari na web portalu WhatTheyThink: “Web-to-print zapravo ne znači ništa. Riječ je o korištenju interneta da bi se na neki način omogućio tisak. To znači da mogu poslati datoteku, pregledati probni otisak, nešto kupiti, specificirati, pratiti, ispraviti, saznati kako stoji moj radni nalog... – a sve to putem interneta. U svemu se tome internet koristi radi integracije tiska u samu srž kupnje tiskarskih usluga na globalnoj razini.”
Upravo je ta integracija temelj prihvaćene definicije potpuno funkcionalnog rješenja za web-to-print, tj. rješenja koje je spoj generiranja dokumenta pomoću internetske aplikacije i kasnije komercijalne produkcije zadatka. U praksi to znači da davatelj usluge tiska stvara samoposlužni internetski portal na kojem klijenti mogu oblikovati zadatak i poslati ga u produkciju. Zadatak zatim ulazi u tijek rada u tiskari, dobiva radni nalog, tiska se i otprema, a informacijski sustav stvara fakturu. Uglavnom postoje dvije vrste portala. Portal sa zatvorenom petljom opslužuje jednog klijenta, čiji zaposlenici mogu kreirati zadatke pomoću baze predložaka, slika itd. Ono što mogu naručiti i koliko mogu potrošiti unaprijed je određeno, čime se klijentu omogućuje kontrola nad identitetom robne marke i troškovima. Drugi model služi kao izlog tvrtke. Svi ga mogu vidjeti i koristiti, zbog čega se često naziva virtualnim izlogom.
Većina rješenja za web-to-print podržava oba modela, no “zatvorena petlja” obično je preferirani način prijelaza na web-to-print jer od korisnika traži da počne s jednim ili dva klijenta i definira kakve otiske kupuju i kako te ga prisiljava da ne razmišlja samo o strojevima, nego i da shvati vlastite i klijentove poslovne procese. Lako je odlučiti da vam treba web-to-print, no težak je dio osmisliti pravi sustav i implementirati ga.
Peter Lancaster tvrdi da postoje tri glavna čimbenika u osmišljavanju strategije korištenja web-to-printa. “Morate razumjeti kako vaši klijenti prodaju svoje proizvode i usluge te tko će vam i kako platiti. Morate odlučiti i je li vaš glavni cilj steći, zadržati ili optimizirati klijente. Odgovori na ta pitanja olakšat će vam pronalaženje najbolje ravnoteže između klijentovih potreba te vaših mogućnosti i procesa.”
Umjesto da se klijent razvrstavaju po djelatnosti, treba razmotriti njihove prodajne modele. Tako će, primjerice, tvrtka s mrežom podružnica obično imati središnju kontrolu nad marketingom, podružnice opskrbljivati strogim pravilima o robnim markama te rukovoditeljima često nametati kontrolirane proračune. Franšize, s druge strane, obično plaćaju kreditnim karticama, nemaju ograničenja glede narudžbi i ne moraju koristiti sustave franšizera.
Ako je moguće, “pokus” je najbolje izvršiti na klijentu koji se tek treba pridobiti: ne želite riskirati pogoršanje odnosa s najboljim klijentom zbog poticanja prevelikih očekivanja ili neispunjenih obećanja. Ako to nije moguće, treba odabrati manjeg klijenta s dobrim potencijalom. Nakon uspješne suradnje s klijentom pomoću određenog modela implementacije, profitabilnije je primijeniti web-to-print na drugog klijenta sa sličnim potrebama.
Te i druge strategije vezane uz web-to-print detaljno se obrađuju u modulu radionice o web-to-printu koji je dodan u Canonov uspješan program Essential Business Builder Program za podršku i savjetovanje. U modulu se razmatraju glavne pokretačke sile i strategije uspjeha u tiskarskoj industriji te se izlažu rizici, prednosti i potencijalni povrati ulaganja u web-to-print. Cilj je donositeljima odluka ponuditi smjernice glede prednosti koje ulaganje u web-to-print može predstavljati za njihove poslovne ciljeve te najboljih načina za njegovu implementaciju.
Web-to-print može se činiti zastrašujućim, no potencijalne koristi vrijedne su truda, kaže Peter Lancaster. “Uspješan portal za web-to-print klijentima omogućuje pretvaranje digitalnih sredstava u smislene i pravovremene marketinške poruke, koje su učinkovitije, djelotvornije i ekološkije. Vi dajete infrastrukturu i stručnost, a oni sadržaj i korisnike. Svi su na dobitku.”
Web-to-print za rješenje problema
Web-to-print rješava oba problema, smatra stručnjak za W2P Peter Lancaster, koji web-to-print opisuje kao “priliku za zaradu kakvu tiskari nisu imali već godinama”. Na prvi pogled, europski se tiskari slažu: istraživanje koje je 2007. proveo InfoTrends pokazalo je 68-postotno povećanje broja tiskara koji do 2012. namjeravaju početi koristiti web-to-print. No ako se bolje pogleda, gotovo polovica ispitanika nije namjeravala uvoditi web-to-print, iz razloga koji su varirali od nedostatka potrebnih informatičkih vještina do stajališta da web-to-print jednostavno nema što ponuditi njihovu poslovanju.
Takvo oklijevanje u suprotnosti je i s nedavnim razvojem događaja (sjetimo se što je DTP značio za dizajn i reprografiju) i devedesetpostotnom zastupljenošću interneta u zapadnoeuropskim tvrtkama. Rezultat sveprisutnog korištenja interneta jest golemo povećanje količine podataka, a podaci su, kaže Lancaster, “nešto na čemu digitalni tiskari mogu zaraditi”. Kao dokaz treba samo pogledati rastući broj digitalno otisnutih stranica u boji – Caslon & Co predviđa da će ih tijekom 2009. biti otisnuto osamdeset milijardi, a tijekom 2011. taj će broj narasti na dvjesto milijardi. Što se tiče uloge web-to-printa u osvajanju dijela tog kolača, tiskari koji ga primjenjuju izjavili su 2008. godine InfoTrendsu da su im se prihodi u prosjeku povećali 11,9 posto, a marže 7,4 posto, dok su korisnici tiskarskih usluga primijetili prosječno smanjenje troškova 14,4 posto.
Istodobno, korporacijski reprografski odjeli (Corporate Reprographics Department, CRD) diljem Europe pokazuju veći entuzijazam glede web-to-printa od svojih kolega u komercijalnim vodama – tako barem pokazuje istraživanje koje su pod Canonovim sponzorstvom nedavno proveli profesor emeritus Frank Romano i skupina diplomanata s područja tiskanih medija s Tehnološkog instituta u Rochesteru. Iz istraživanja je jasno da se web-to-print sve više smatra “nezaobilaznom” uslugom u ponudi “najboljih CRD-ova u svojoj klasi”. Čak 31 posto odjela koji nude web sučelje ima daleko najzadovoljnije klijente: 55,3 posto takvih odjela ocijenjeno je kao “izvrsno”, 39,2 posto kao “zadovoljavajuće”, a svega 5,5 posto kao “loše”. Za CRD-ove bez web sučelja ti postoci iznose 22,5 posto, 46,4 posto, odnosno 31,1 posto.
Implementacija web-to-printa
Dobavljači daju sve od sebe da pojednostave implementaciju web-to-printa te na tržište plasiraju brojna rješenja u kojima se objedinjuju snažna automatizacija i jednostavnost korištenja radi pružanja više pogodnosti korisnicima. Canonov novi Helix Production Workflow, primjerice, spoj je jednostavnog i brzog sustava naručivanja putem interneta te naprednih značajki upravljanja ispisom, čime se nudi dodana vrijednost u svakom stadiju produkcije, a istodobno štedi vrijeme i smanjuju troškovi. Kupci šalju zadatke putem internetske ili mrežne veze, bilo prijenosom datoteke i radnog naloga ili odabirom dokumenata iz elektroničke knjižnice. Moguće je istodobno prenijeti više datoteka te na istom radnom nalogu definirati više zadataka. Da bi se klijentima ponudila dodatna kontrola, kupcima je pristup moguće dodjeljivati na razini tvrtke, odjela ili pak pojedinačnog korisnika.
Pa zašto onda neki tiskari ne planiraju ulagati u web-to-print? Čini se da je jedan od razloga nesigurnost glede toga što zapravo znači web-to-print. InfoTrendsovim je istraživanjem utvrđeno da mnogi tiskari koji ne namjeravaju ulagati u web-to-print (52 posto) vjeruju da ga već koriste u obliku FTP-a i e-pošte ili pak da je prihvaćanje poslova na CD-ima na neki način dovoljno (46 posto).
Stručni komentator Frank Romano zgodno je sažeo stanje stvari na web portalu WhatTheyThink: “Web-to-print zapravo ne znači ništa. Riječ je o korištenju interneta da bi se na neki način omogućio tisak. To znači da mogu poslati datoteku, pregledati probni otisak, nešto kupiti, specificirati, pratiti, ispraviti, saznati kako stoji moj radni nalog... – a sve to putem interneta. U svemu se tome internet koristi radi integracije tiska u samu srž kupnje tiskarskih usluga na globalnoj razini.”
Upravo je ta integracija temelj prihvaćene definicije potpuno funkcionalnog rješenja za web-to-print, tj. rješenja koje je spoj generiranja dokumenta pomoću internetske aplikacije i kasnije komercijalne produkcije zadatka. U praksi to znači da davatelj usluge tiska stvara samoposlužni internetski portal na kojem klijenti mogu oblikovati zadatak i poslati ga u produkciju. Zadatak zatim ulazi u tijek rada u tiskari, dobiva radni nalog, tiska se i otprema, a informacijski sustav stvara fakturu. Uglavnom postoje dvije vrste portala. Portal sa zatvorenom petljom opslužuje jednog klijenta, čiji zaposlenici mogu kreirati zadatke pomoću baze predložaka, slika itd. Ono što mogu naručiti i koliko mogu potrošiti unaprijed je određeno, čime se klijentu omogućuje kontrola nad identitetom robne marke i troškovima. Drugi model služi kao izlog tvrtke. Svi ga mogu vidjeti i koristiti, zbog čega se često naziva virtualnim izlogom.
Većina rješenja za web-to-print podržava oba modela, no “zatvorena petlja” obično je preferirani način prijelaza na web-to-print jer od korisnika traži da počne s jednim ili dva klijenta i definira kakve otiske kupuju i kako te ga prisiljava da ne razmišlja samo o strojevima, nego i da shvati vlastite i klijentove poslovne procese. Lako je odlučiti da vam treba web-to-print, no težak je dio osmisliti pravi sustav i implementirati ga.
Peter Lancaster tvrdi da postoje tri glavna čimbenika u osmišljavanju strategije korištenja web-to-printa. “Morate razumjeti kako vaši klijenti prodaju svoje proizvode i usluge te tko će vam i kako platiti. Morate odlučiti i je li vaš glavni cilj steći, zadržati ili optimizirati klijente. Odgovori na ta pitanja olakšat će vam pronalaženje najbolje ravnoteže između klijentovih potreba te vaših mogućnosti i procesa.”
Umjesto da se klijent razvrstavaju po djelatnosti, treba razmotriti njihove prodajne modele. Tako će, primjerice, tvrtka s mrežom podružnica obično imati središnju kontrolu nad marketingom, podružnice opskrbljivati strogim pravilima o robnim markama te rukovoditeljima često nametati kontrolirane proračune. Franšize, s druge strane, obično plaćaju kreditnim karticama, nemaju ograničenja glede narudžbi i ne moraju koristiti sustave franšizera.
Ako je moguće, “pokus” je najbolje izvršiti na klijentu koji se tek treba pridobiti: ne želite riskirati pogoršanje odnosa s najboljim klijentom zbog poticanja prevelikih očekivanja ili neispunjenih obećanja. Ako to nije moguće, treba odabrati manjeg klijenta s dobrim potencijalom. Nakon uspješne suradnje s klijentom pomoću određenog modela implementacije, profitabilnije je primijeniti web-to-print na drugog klijenta sa sličnim potrebama.
Te i druge strategije vezane uz web-to-print detaljno se obrađuju u modulu radionice o web-to-printu koji je dodan u Canonov uspješan program Essential Business Builder Program za podršku i savjetovanje. U modulu se razmatraju glavne pokretačke sile i strategije uspjeha u tiskarskoj industriji te se izlažu rizici, prednosti i potencijalni povrati ulaganja u web-to-print. Cilj je donositeljima odluka ponuditi smjernice glede prednosti koje ulaganje u web-to-print može predstavljati za njihove poslovne ciljeve te najboljih načina za njegovu implementaciju.
Web-to-print može se činiti zastrašujućim, no potencijalne koristi vrijedne su truda, kaže Peter Lancaster. “Uspješan portal za web-to-print klijentima omogućuje pretvaranje digitalnih sredstava u smislene i pravovremene marketinške poruke, koje su učinkovitije, djelotvornije i ekološkije. Vi dajete infrastrukturu i stručnost, a oni sadržaj i korisnike. Svi su na dobitku.”
