U lipanjskom broju Croprinta riječi je bilo o alternativnim materijalima u ofsetnom tisku, čime je načeta i tema sintetskih materijala. Slijedi osvrt na neke vrste i općenitu podjelu sintetskih materijala.

Osim što u novije doba ti materijali nalaze primjenu u ofsetnom tisku, oni kao tiskovna podloga čine temelj u fleksotisku i bakrotisku, kroz primjenu u izradi fleksibilne ambalaže. Sintetski su materijali također prisutni i u procesu završne proizvodnje, kao npr. folija za plastifikaciju.
Cilj je dati elementarni pregled sintetskih materijala i njihove primjene kod različitih tehnika tiska. Najčešće upotrebljavani sintetski materijali (polimeri i polimerni materijali) u grafičkoj industriji, kao tiskovna podloga, ali i kao materijali za laminaciju su:

• polietilen (PE)
• polipropilen (PP)
• poliester (PET) i
• polivinil – klorid (PVC).

Polietilen (PE) u obliku folije (filma) je polimerni materijal koji se najčešće proizvodi ekstruzijom (blow extrusion). U današnje vrijeme, uz ostale dobre karaksteristike, najčešće ima široku primjenu zbog ekološke prihvatljivosti u odnosu na PVC. Naime, spaljivanjem polietilena kao nusprodukt oslobađa se ugljik dioksid i voda, a samoljepive se etikete mogu reciklirati zajedno s ambalažom. Polietilen se, generalno gledajući, može podijeliti na dvije vrste:

• PE-LD – polietilen niske gustoće (low density) i
• PE-HD – polietilen niske gustoće (high density).

Polietilen niske gustoće karakterizira žilavost te otpornost na kidanje, kiseline i alkalije, ali najčešće mu je mana što nije potpuno proziran. S druge strane, polietilen visoke gustoće ima znatno veću čvrstoću i tvrdoću, ali je iz tog razloga znatno krući od PE-LD. Osim toga, otporniji je na kemikalije, a i propusnost plinova mu je pet do šest puta niža nego kod PE-LD. Prilikom tiska na polietilen najčešće su prednosti njegova otpornost na otiranje, minimalno skupljanje, mala krutost te otpornost na kidanje.

Polipropilen (PP) također svoju primjenu u grafičkoj industriji nalazi u obliku tankog filma, a osim sličnih svojstava s polietilenom, odlikuju ga veća čvrstoća i krutost, otpornost na više temperature i veća prozirnost. Polietilenski se filmovi mogu proizvoditi puhanjem (blow) ili lijevanjem (cast). Ovisno o procesu proizvodnje, glavna podjela PP filmova je na:

• monoaksijalno orijentirane (OPP) i
• biaksijalno orijentirane (BOPP) materijale.

Pri tome je važno naglasiti da prilikom tiska do izražaja najviše dolaze dobra svojstva PP filmova poput vrlo visoke otpornosti na kidanje, podatnost prilikom štancanja i izuzetno ravna površina materijala, a vizualno kod gotova proizvoda do izražaja dolazi prozirnost tih materijala.

Poliester (PET) filmovi se također proizvode ekstruzijom nakon koje se hlade, da bi se na kraju izvršila biaksijalna orijentacija kako bi se dobio materijal pogodan za tisak. Od dobrih svojstava PET filmova možemo naglasiti izvanrednu transparentnost, otpornost na relativno visoke temperature, kidanje i rastezanje, dimenzijsku stabilnost prilikom tiska i visoku otpornost na otapala, što rezultira vrlo širokom upotrebom tih materijala.

Polivinil–klorid (PVC) je materijal koji je već ranije spomenut zbog ekološke neprihvatljivosti u usporedbi s drugim polimernim materijalima. Njegova je primjena u novije doba sve rjeđa zbog kancerogenih svojstava monomera vinil-klorida, a s obzirom na jačanje ekološke svijesti i kvalitetu i neškodljivost drugih polimernih materijala, to je sasvim razumljivo. Ipak, PVC se još uvijek često susreće na amabalaži, i to prije svega u prehrambenoj industriji (koji paradoks), iz jednog, za vizualni izgled ambalaže, vrlo važnog razloga. PVC se pod utjecajem viših temperatura skuplja i samim time prilagođava obliku ambalaže, što stvara efekt koji je u današnje vrijeme pri dizajniranju proizvoda nerijetko i presudan. Od ostalih dobrih karakteristika može se spomenuti i niska propusnost plinova, a pri tisku na tu vrstu materijala važna je otpornost na kidanje, dobro štancanje, dimenzijska stabilnost i precizan registar (paser).

To je samo kratak pregled najučestalijih sintetskih materijala u grafičkoj industriji, ali i podsjetnik na trendove razvoja ambalaže i široku primjenu tih materijala. Novija i modernija grafička rješenja u proizvodnji ambalaže, kako dizajnerska tako i tehnološka, dobivaju sasvim novu dimenziju uz primjenu polimernih materijala i samim time ti materijali u grafičkoj i ambalažnoj industriji zasigurno igraju važnu, a nerijetko i presudnu ulogu u oblikovanju ambalaže. Iz tog nas razloga vrlo vjerojatno u budućnosti očekuje daljnji napredak i još šira primjena polimernih materijala u tehnološkom i vizualnom razvoju ambalaže.

 Hrvoje Javor, Radin Grafika d.o.o., Hrvatska