«
Povratak na sadržaj
Broj 2 | Godina 2009
Boris Ljubičić, Studio International d.o.o., Zagreb
Samo optimalna rješenja daju rezultate / Only Optimal Solutions Yield Results
Boris Ljubičić, hrvatski višestruko nagrađivani dizajner, od prvoga je dana aktivni sudionik FEST.A CROPAK-a. Autor je objekta CROPAK te dizajnerskih rješenja koja su na tom natječaju uvijek odnosila nagrade. I ove je godine zaslužan za dizajn “pobjednika”.
U dizajnu je, tvrdi Boris Ljubičić, najteže, ali i najdragocjenije donijeti pravu odluku. A njega zanimaju uvijek samo optimalna rješenja. SMS-ove boce za maslinova ulja to i potvrđuju.
Kakve dojmove nosite s dodjele nagrada?
Organizacija je bila na visokoj razini, mjesto održavanja dobro odabrano, voditelji rječiti, prezentacija dobra...Posebno bih pohvalio uključivanje studenata dizajna u priču o ambalaži jer je to odgajanje najmlađih da osim virtualnog dizajna, upoznaju i dožive staklo, papir, metal, drvo, poliestere, kao i razne tehnike tiska i dorade. Naravno, SMS-ovci su sada ponosni na svoju ambalažu koja je njima i osnovni medij jer se ne koriste televizijskim spotovima i oglasima za svoja maslinova ulja. Maslinovo ulje je i inače postalo hrvatski hit proizvod i mislim da je i moj dizajn na neki način tome pridonio. Da, svakako, nosim lijepe dojmove i zbog činjenice da se nagrada CROPAK, koju sam dizajnirao, etablirala i drago mi ju je vidjeti u rukama dizajnera, a posebice onih mlađe generacije. Hvala gospođi Milijević koja je predano i uporno oformljivala ovaj projekt i dala hrvatskom gospodarstvu prijeko potreban natječaj koji već ima i međunarodne referencije.
Suradnja Vas i SMS-a nije “od jučer”, čime ta tvrtka dokazuje da ambalažu promišlja kao vrlo važan segment svog poslovanja. Na koji način pristupate dizajnu ambalaže?
Pa ja sam insajder izvana, a takvi su najkritičniji. Gospodin Mladinić kao osnivač i vlasnik to zna cijeniti. Ja radim za njih od samog osnutka, a poveznica je moj mediteranski praprojekt za igre u Splitu iz davne 1979. godine. Taj je projekt bio najveća preporuka gospodinu Mladiniću da pozvoni na vrata Studija International. S obzirom da SMS ima linije slatko-slanih i po lokaciji “morskih” proizvoda, trebalo je kroz njih promovirati i prostor, a to je prostor ljeta, sunca, turizma. Na formalnom je planu pristup svakoj ambalaži različit, s poveznicom u identitetu i osjećaju za novo, što u SMS-u posebno cijene. Nije to bilo nikad ono “nemojmo otkrivat’ toplu vodu”. Njihovi proizvodi nisu najobičnije recepture pa je potrebno promišljati i ambalažu za njih.
Koje su dizajnerske specifičnosti nagrađene ambalaže?
Ranija ambalaža imala je minimalistički riješenu etketu. Boca i etiketa bili su asketski jednostavni... Ambalaža je bila bez ilustracije i dobivala je nagrade za produkt dizan (CROPAK 2005, Good Design, Tokyo 2005). Dakle, ocjenjivačke je sudove osvajao oblik boce koja je svojom formom i funkcijom odredila smjer oblikovanja staklenki za maslinovo ulje za razliku od primjerice vina. Trobridna boca s utisnutom elipsom bila je veliki iskorak od svih okruglih ili kvadarskih tijela boce. Čini se da “obična” publika nije uvijek spremna zadubiti se u sofisticirani dizajn i očekuje da je nešto privuče i osvoji izravno i odmah. Trebalo je podvući i uprizoriti dizajnersku vrijednost boce. Napravljena je sasvim okrugla etiketa poput CD-a jer u sredini ima rupu, koja je eliptičnog oblika i koja omogućuje dohvat boce na tom mjestu. Okrugla etiketa je na boci dobila prednji izgled s minimum teksta, dok su bočne strane zatrpane obveznim tekstom. Eliptična udubina u boci sada je naglašena i djeluje kao plod zelene masline s dodatkom dva listića posuđena iz logoa SMS-a. No to nije sve; na etiketi je i uvećani otisak prsta (palca) kao uprizorenje činjenice da se palac treba položiti u udubinu na boci kod lijevanja ulja. Etikete su metalik boja (zlato, srebro, zelena) za djevičanska ulja koja se izdvajaju iz ostale palete. Za razliku od njih, maslinovo ulje ima samo mat papir s metalik folijom i tiskani otisak, a ono "za svaki dan" je još skromnije. Sam otisak prsta je i podsjetnik da je upravo taj izum patentirao naš čovjek Ivan Vučetić rodom s Hvara u dalekoj Argentini krajem 19. stoljeća. Također u maslinarstvu je još puno rada žuljavim rukama, pa i to da uvećana grafika otiska ima izgled kore maslinova stabla. Ukratko, rješenje je nabijeno vizualnim i sadržajnim pojmovima koji ga zasigurno izdvajaju na prodajnom mjestu. Dizajnerskim rječnikom, ovo rješenje za svoj moto koristi maksimum, za razliku od ranijeg kojem je to bio minimum. Da zaključim, poznato je da moji radovi nemaju stilsku ujednačenost i da se neki put čini da to nije dizajn istog autora.
Jeste li u kreiranju pobjedničke ambalaže imali potpunu dizajnersku slobodu?
Sloboda se nalazi unutar postavljenih ciljeva i nikad se nisam žalio na takvo što. Međutim, kada se radi o nerazumijevanju, tada nastaju problemi. Radili smo na ovom projektu više od godinu dana i zato je on i tako kompleksan, sadržajan i marketinški podređen zahtjevima tržišta. Zapravo je to bio svojevrstan dijalog s tržištem koje nije sasvim izdvojilo raniju ambalažu koju sam također ja dizajnirao. Znači, morao sam se suprostaviti svom ranijem rješenju koje je bilo hvaljeno, nagrađivano i od struke visoko valorizirano. To je poput igre šaha u kojoj isti igrač vuče i crne i bijele figure.
Kao dječak to sam i prakticirao tražeći za svaku poziciju na ploči optimalno rješenje. U dizajnu su me zanimala samo takva rješenja i ako ih uspijete izvući iz hrpe mogućnosti, to je onda nešto što ima svoj zaseban identitet, što nije ni slično primjerima oko sebe, i što je zbog toga teže prihvatljivo. Ustvari, u dizajnu je najteže, ali i najdragocjenije donijeti pravu odluku. Možda skice nastanka rješenja, od praznog kruga preko polaganja na njega svih elemenata, ali jedan po jedan - prvo rupa (štanc), pa listovi (dio logoa), pa grafizam otiska, te obvezni elementi (tekst...) i na kraju etiketa zalijepljena na boci (3D model izveden u Maxu) daju uvid u cijeli proces.
Proizvodi odnosno ambalaža nominirana za CROPAK pokazali su što je novoga u hrvatskoj ambalažnoj industriji. Jeste li među njima zamijetili neke pomake u promišljanju ambalaže, nešto originalno i prepoznatljivo?
Pa nisam baš vidio posebne originalnosti. Vrhunskih profesionalnih radova je bilo, ali mislim da nije nužno da ambalaža u Hrvatskoj bude uvijek originalna. Hrvatska je ambalaža još ispod prosjeka u globalnom svjetskom pregledu i treba joj ozbiljan redizajn. Naši se gospodarstvenici i poduzetnici još nisu trgnuli iz sigurnog tržišta u socijalističkim uvjetim poslovanja i shvatili da je njihov proizvod, i kad se prodaje u Hrvatskoj, zapravo okružen globalnim brandovima i ustvari na svjetskom tržištu. Dizajn je taj koji pokreće te stvari. Kada sam ja dizajnirao bocu za maslinovo ulje, prihvatili su poruku ili izazov i druge kolege i nakon toga je krenulo. Danas već imamo nekoliko uspješnih i međunarodno valozirinih i nagrađivanih dizajna za maslinovo ulje. Kolege kao Izvorka Serdarević (Tridvajedan), Bruketa & Žinić, Ksenija Jurinec (nagrađena na CROPAK-u 2009), a i drugi, to najbolje pokazuju. U svijetu ima jačih brandova od hrvatskih, ali ova linija ambalaže za maslinovo ulje je “prva liga” i kad bismo tako nastavili i na drugim proizvodima, postigli bismo puno kao zemlja u cjelini. Dizajn imamo, tehnologiju smo također usvojili i ona ne zaostaje za svijetom, potrebno je samo podići stanje svijesti. Mislim da godišnji natječaj za CROPAK nagrade u tome prednjači.
Kakve dojmove nosite s dodjele nagrada?
Organizacija je bila na visokoj razini, mjesto održavanja dobro odabrano, voditelji rječiti, prezentacija dobra...Posebno bih pohvalio uključivanje studenata dizajna u priču o ambalaži jer je to odgajanje najmlađih da osim virtualnog dizajna, upoznaju i dožive staklo, papir, metal, drvo, poliestere, kao i razne tehnike tiska i dorade. Naravno, SMS-ovci su sada ponosni na svoju ambalažu koja je njima i osnovni medij jer se ne koriste televizijskim spotovima i oglasima za svoja maslinova ulja. Maslinovo ulje je i inače postalo hrvatski hit proizvod i mislim da je i moj dizajn na neki način tome pridonio. Da, svakako, nosim lijepe dojmove i zbog činjenice da se nagrada CROPAK, koju sam dizajnirao, etablirala i drago mi ju je vidjeti u rukama dizajnera, a posebice onih mlađe generacije. Hvala gospođi Milijević koja je predano i uporno oformljivala ovaj projekt i dala hrvatskom gospodarstvu prijeko potreban natječaj koji već ima i međunarodne referencije.
Suradnja Vas i SMS-a nije “od jučer”, čime ta tvrtka dokazuje da ambalažu promišlja kao vrlo važan segment svog poslovanja. Na koji način pristupate dizajnu ambalaže?
Pa ja sam insajder izvana, a takvi su najkritičniji. Gospodin Mladinić kao osnivač i vlasnik to zna cijeniti. Ja radim za njih od samog osnutka, a poveznica je moj mediteranski praprojekt za igre u Splitu iz davne 1979. godine. Taj je projekt bio najveća preporuka gospodinu Mladiniću da pozvoni na vrata Studija International. S obzirom da SMS ima linije slatko-slanih i po lokaciji “morskih” proizvoda, trebalo je kroz njih promovirati i prostor, a to je prostor ljeta, sunca, turizma. Na formalnom je planu pristup svakoj ambalaži različit, s poveznicom u identitetu i osjećaju za novo, što u SMS-u posebno cijene. Nije to bilo nikad ono “nemojmo otkrivat’ toplu vodu”. Njihovi proizvodi nisu najobičnije recepture pa je potrebno promišljati i ambalažu za njih.
Koje su dizajnerske specifičnosti nagrađene ambalaže?
Ranija ambalaža imala je minimalistički riješenu etketu. Boca i etiketa bili su asketski jednostavni... Ambalaža je bila bez ilustracije i dobivala je nagrade za produkt dizan (CROPAK 2005, Good Design, Tokyo 2005). Dakle, ocjenjivačke je sudove osvajao oblik boce koja je svojom formom i funkcijom odredila smjer oblikovanja staklenki za maslinovo ulje za razliku od primjerice vina. Trobridna boca s utisnutom elipsom bila je veliki iskorak od svih okruglih ili kvadarskih tijela boce. Čini se da “obična” publika nije uvijek spremna zadubiti se u sofisticirani dizajn i očekuje da je nešto privuče i osvoji izravno i odmah. Trebalo je podvući i uprizoriti dizajnersku vrijednost boce. Napravljena je sasvim okrugla etiketa poput CD-a jer u sredini ima rupu, koja je eliptičnog oblika i koja omogućuje dohvat boce na tom mjestu. Okrugla etiketa je na boci dobila prednji izgled s minimum teksta, dok su bočne strane zatrpane obveznim tekstom. Eliptična udubina u boci sada je naglašena i djeluje kao plod zelene masline s dodatkom dva listića posuđena iz logoa SMS-a. No to nije sve; na etiketi je i uvećani otisak prsta (palca) kao uprizorenje činjenice da se palac treba položiti u udubinu na boci kod lijevanja ulja. Etikete su metalik boja (zlato, srebro, zelena) za djevičanska ulja koja se izdvajaju iz ostale palete. Za razliku od njih, maslinovo ulje ima samo mat papir s metalik folijom i tiskani otisak, a ono "za svaki dan" je još skromnije. Sam otisak prsta je i podsjetnik da je upravo taj izum patentirao naš čovjek Ivan Vučetić rodom s Hvara u dalekoj Argentini krajem 19. stoljeća. Također u maslinarstvu je još puno rada žuljavim rukama, pa i to da uvećana grafika otiska ima izgled kore maslinova stabla. Ukratko, rješenje je nabijeno vizualnim i sadržajnim pojmovima koji ga zasigurno izdvajaju na prodajnom mjestu. Dizajnerskim rječnikom, ovo rješenje za svoj moto koristi maksimum, za razliku od ranijeg kojem je to bio minimum. Da zaključim, poznato je da moji radovi nemaju stilsku ujednačenost i da se neki put čini da to nije dizajn istog autora.
Jeste li u kreiranju pobjedničke ambalaže imali potpunu dizajnersku slobodu?
Sloboda se nalazi unutar postavljenih ciljeva i nikad se nisam žalio na takvo što. Međutim, kada se radi o nerazumijevanju, tada nastaju problemi. Radili smo na ovom projektu više od godinu dana i zato je on i tako kompleksan, sadržajan i marketinški podređen zahtjevima tržišta. Zapravo je to bio svojevrstan dijalog s tržištem koje nije sasvim izdvojilo raniju ambalažu koju sam također ja dizajnirao. Znači, morao sam se suprostaviti svom ranijem rješenju koje je bilo hvaljeno, nagrađivano i od struke visoko valorizirano. To je poput igre šaha u kojoj isti igrač vuče i crne i bijele figure.
U dizajnu je najteže, ali i najdragocjenije donijeti pravu odluku
Kao dječak to sam i prakticirao tražeći za svaku poziciju na ploči optimalno rješenje. U dizajnu su me zanimala samo takva rješenja i ako ih uspijete izvući iz hrpe mogućnosti, to je onda nešto što ima svoj zaseban identitet, što nije ni slično primjerima oko sebe, i što je zbog toga teže prihvatljivo. Ustvari, u dizajnu je najteže, ali i najdragocjenije donijeti pravu odluku. Možda skice nastanka rješenja, od praznog kruga preko polaganja na njega svih elemenata, ali jedan po jedan - prvo rupa (štanc), pa listovi (dio logoa), pa grafizam otiska, te obvezni elementi (tekst...) i na kraju etiketa zalijepljena na boci (3D model izveden u Maxu) daju uvid u cijeli proces.
Proizvodi odnosno ambalaža nominirana za CROPAK pokazali su što je novoga u hrvatskoj ambalažnoj industriji. Jeste li među njima zamijetili neke pomake u promišljanju ambalaže, nešto originalno i prepoznatljivo?
Pa nisam baš vidio posebne originalnosti. Vrhunskih profesionalnih radova je bilo, ali mislim da nije nužno da ambalaža u Hrvatskoj bude uvijek originalna. Hrvatska je ambalaža još ispod prosjeka u globalnom svjetskom pregledu i treba joj ozbiljan redizajn. Naši se gospodarstvenici i poduzetnici još nisu trgnuli iz sigurnog tržišta u socijalističkim uvjetim poslovanja i shvatili da je njihov proizvod, i kad se prodaje u Hrvatskoj, zapravo okružen globalnim brandovima i ustvari na svjetskom tržištu. Dizajn je taj koji pokreće te stvari. Kada sam ja dizajnirao bocu za maslinovo ulje, prihvatili su poruku ili izazov i druge kolege i nakon toga je krenulo. Danas već imamo nekoliko uspješnih i međunarodno valozirinih i nagrađivanih dizajna za maslinovo ulje. Kolege kao Izvorka Serdarević (Tridvajedan), Bruketa & Žinić, Ksenija Jurinec (nagrađena na CROPAK-u 2009), a i drugi, to najbolje pokazuju. U svijetu ima jačih brandova od hrvatskih, ali ova linija ambalaže za maslinovo ulje je “prva liga” i kad bismo tako nastavili i na drugim proizvodima, postigli bismo puno kao zemlja u cjelini. Dizajn imamo, tehnologiju smo također usvojili i ona ne zaostaje za svijetom, potrebno je samo podići stanje svijesti. Mislim da godišnji natječaj za CROPAK nagrade u tome prednjači.
