150 godina proizvodnje stakla u Humu na Sutli


Tvornica stakla Vetropack Straža iz Huma na Sutli je 2. listopada 2010. obilježila 150. obljetnicu postojanja. Ovaj visoki jubilej na Danima otvorenih vrata podijelili su sa svima onima koji su na neki način doprinijeli njihovom uspjehu: zaposlenicima i umirovljenicima, poslovnim partnerima,  stanovnicima Huma na Sutli i susjednih općina s obje strane granice.
Proslava rođendana jedno od društveno najodgovornijih hrvatskih kompanija započela je predajom poklona mjestu Hum na Sutli – medicinskih uređaja lokalnoj ambulanti te obnovljenog parka djeci i stanovnicima Huma.

Centralnoj proslavi, 2. listopada 2010., je nazočilo 500-tinjak gostiju: poslovnih partnera iz Hrvatske, Slovenije, BiH, Srbije, Makedonije, Crne Gore, Moldavije, Italije, Njemačke, Belgije, Češke i dr., predstavnika državnih i lokalnih uprava s obje strane Sutle, brojnih dužnosnika, veleposlanika, a govore su održali i počasni gosti - predsjednik Republike Slovenije, dr. Danilo Tuerk i predsjednik Republike Hrvatske, dr. Ivo Josipović.


Priča o humskoj tvornici stakla počela je davne 1860. godine, kad je njemački industrijalac Michael von Poschinger na katastarskom dobru Straža izgradio malu glažutu u kojoj su se proizvodile boce za punionicu mineralne vode u Rogaškoj Slatini. Tvornica se kroz desetljeća razvijala i širila – da bi izrasla u najveću tvornicu ambalažnog stakla u regiji.

U proteklih stoljeće i pol tvornica je promijenila mnogo vlasnika i svaki je od njih ostavio svoj trag u njenom razvoju. Veliku ekspanziju i širenje kapaciteta Straža doživljava od sredine 1960-ih do 1990., kad je i ostvarena dotada rekordna proizvodnja – 224.000 tona staklene ambalaže. Početkom Domovinskog rata i raspadom jugoslavenskog tržišta, tvornica ulazi u najteže razdoblje svoje povijesti. Gase se staklarske peći, zaustavljaju proizvodne linije, proizvodnja je prepolovljena. No, zahvaljujući mudrim i pravim prosudbama menadžmenta te lojalnosti i predanosti radnika, Straža je preživjela i te najteže trenutke: raspad Jugoslavije, gubitak tržišta, promjenu društvenog uređenja, Domovinski rat, pretvorbu i privatizaciju, promjenu vlasnika.

U rujnu 1996. Stražu preuzima Vetropack koji je danas njen 100%-tni vlasnik. U 14 godina, otkako je u vlasništvu Švicaraca, u ovu je tvornicu u proizvodnu tehnologiju, organizaciju i infrastrukturu uloženo ca 1 milijarda kuna (ca 135 mil. €).

Vetropack Straža je danas po mnogim parametrima jedno od najboljih poduzeća Vetropack grupe, a sudeći po mnogim priznanjima koje je posljednjih godina dobila od raznih hrvatskih institucija, sigurno ima značajno mjesto u hrvatskom gospodarstvu. Zaposlenici tvrtke se ipak najviše ponose nagradom koju je Vetropack Straža dobila za društveno odgovorno poslovanje. Ona svjedoči da je tvornica i danas, 20 godina nakon privatizacije, i 16 godina kako je u vlasništvu stranca, još uvijek duša i srce tog kraja.

Mostom preko granične rijeke Sutle spojeni su tvornički krug Vetropack Straže sa skladištem gotove robe u slovenskom Rogatcu

Vetropack Straža nalazi se u samom centru Huma na Sutli, između brda s jedne i rijeke Sutle s druge strane. Tvornica je odavno svojim potrebama za prostorom prerasla granice svog tvorničkog kruga, pa je već 1983. u susjednom Rogacu (Slovenija) izgradila skladište gotove robe.

Nakon raspada Jugoslavije i uvođenja granice između dviju novostvorenih država, Vetropack Straža je i dalje, zahvaljujući velikom razumijevanju slovenske i hrvatske policije i carine, koristila skladišne kapacitete u Rogacu. Svih se tih godina  za skladište (bezuspješno) tražilo bolje i trajno rješenje s hrvatske strane Sutle.

Na koncu je, zahvaljujući razumijevanju hrvatskih i slovenskih lokalnih i državnih vlasti pronađeno optimalno rješenje – gradnja skladišta točno nasuprot Vetropack Straže, na slovenskom teritoriju. Skladište je potpuno ograđeno, a pristup je moguć isključivo iz kruga tvornice, mostom preko državne ceste i granične rijeke Sutle.

Za gradnju vijadukta je Tvornica dobila sve potrebne građevinske dozvole od hrvatskih i slovenskih vlasti, a most su gradili slovenski i hrvatski izvođači.

Ovaj specifičan projekt je dokaz da na život uz granicu, na dobrosusjedske odnose stanovnika i korektnu suradnju lokalnih uprava ne moraju utjecati dnevna politička razmimoilaženja državnog vrha. Točku na ovaj dugotrajni projekt stavili su upravo predsjednici susjednih država, Danilo Tuerk i Ivo Josipović.
Datum objave: 5.10.2010., 10:38