«
Povratak na sadržaj
Broj 3 | Godina 2014
Tihomir Premužak, direktor Vetropack Straže tvornice stakla d.d., Hum na Sutli
Želimo li ostati u igri, nužna su stalna ulaganja
Tihomir Premužak, direktor Vetropack Straže, uspješne hrvatske tvornice stakla iz Huma na Sutli, na toj je funkciji već više od dvije godine. Iako su najvažnija tržišta te tvornice već godinama zahvaćena recesijom, sačuvan je dobar poslovni rezultat. Tihomir Premužak nam otkriva što je sve bilo potrebno za nedavno dobivanje prestižnog certifikata koji jamči sigurnost prehrambenih proizvoda, pojašnjava prednosti stakla kao ambalažnog materijala, te otkriva zašto nije zadovoljan stopom recikliranj
U Vetropack Straži je krajem studenog prošle godine proveden certifikacijski audit prema standardu FSSC 22000, nakon čega je ta tvornica početkom ove godine certificirana prema tom standardu. Ta se certifikacijska shema koristi u prehrambenoj industriji. Riječ je o međunarodno priznatom sustavu upravljanja koji jamči sigurnost prehrambenih proizvoda. Odnosi se na sve proizvođače materijala koji u bilo kojoj fazi prerade, proizvodnje, skladištenja i distribucije prehrambenih proizvoda dolaze u dodir s hranom.
Dobivanjem certifikata pridružili ste se grupi od 55 tvornica stakla koje imaju taj certifikat. Što certificiranje prema tom standardu konkretno znači za poslovanje Vetropack Straže, kako u Hrvatskoj, tako i u inozemstvu?
Vetropack Straža proizvodi staklenu ambalažu koju isporučuje proizvođačima hrane i pića u Hrvatskoj i inozemstvu. Mahom je riječ o velikim internacionalnim kompanijama, ali i lokalnoj prehrambenoj industriji, čiji su zahtjevi za kvalitetom procesa i proizvoda vrlo rigorozni. Gotovo je nemoguće biti dobavljačem ambalaže jednoj Coca-Coli, Molson Coorsu, SAB Milleru, Heinekenu, Carlsbergu, InBevu, Podravki, Jamnici, Nestleu..., bez uvedenog standarda koji jamči zdravstvenu sigurnost proizvoda. Konkurencija u našoj staklarskoj branši je velika pa, želimo li ostati u igri, moramo stalno ulagati u tehniku i tehnologiju, u organizaciju i kvalitetu.
Što ste trebali prilagoditi u svom poslovanju kako biste ispunili potrebne uvjete? Koliko su trajale pripreme?
Trebali smo ispuniti zahtjeve tzv. preduvjetnih programa za sigurnost hrane, što obuhvaća izgled i raspored zgrada, prostorija i radnog prostora, infrastrukturu, odlaganje otpada, prikladnost opreme, njezino čišćenje i održavanje, rukovanje nabavljenim materijalima, suzbijanje štetnika, prostore za osobnu higijenu i zaposlenike, skladišta i dr. Uz to, trebalo je uspostaviti, dokumentirati i primijeniti sustav upravljanja hranom prema zahtjevima FSSC 22000. Pripreme su trajale dvije godine.
Je li trebalo investirati i u opremu?
Osim školovanja zaposlenika i prilagodbe dokumentacije, zadovoljavanje Food Safety standarda nametnulo je više investicijskih ulaganja, kao primjerice natkrivanje proizvodnih linija, nabavu dodatnih kontrolnih uređaja, stroja za pranje PP podložaka i dr. Ovaj standard sa sobom nosi izrazito visoke zahtjeve čistoće pa je trebalo preurediti/izgraditi garderobe, prostoriju za posjetitelje, preurediti i dograditi prostorije za jelo, toalete itd.
Koliko dugo certifikat vrijedi?
Certifikat vrijedi tri godine. Međutim, svake se godine provodi redovni nadzor tako da već imamo najavljeni kontrolni audit ove godine u studenome.
Time je svaki vlasnik certifikata prisiljen održavati stalnu kvalitativnu razinu implementiranog standarda i nema pravo “zadrijemati” između postupka certifikacije i recertifikacije (recertifikacija se provodi svake tri godine).
Posjeduje li taj standard još neka tvornica za proizvodnju stakla u regiji?
Na području bivše Jugoslavije, uz ovu našu, postoji još smo jedna tvornica staklene ambalaže – Srpska fabrika stakla u Paraćinu. Oni nemaju uveden standard FSSC. No naša sestrinska staklana u Austriji je također prošle godine certificirana prema tom standardu, a do kraja 2015. ovaj će sustav biti uveden u sve Vetropackove staklane.
Koje još standarde imate implementirane, koliko su standardi općenito važni u vašoj industriji?
Standard kvalitete ISO 2001 uveden je 1997., netom nakon ulaska Straže u Vetropack Grupu. Treba reći da su certifikacijskom auditu (1997.) prethodile trogodišnje intenzivne pripreme vezane uz organizaciju, tehnologiju, trening zaposlenika i dr. Svijest o žestokoj konkurenciji je, uz sva tehnička i organizacijska unaprjeđenja, poticaj permanentnom poboljšanju kvalitete u svim segmentima poslovanja. Stoga je postojeći sustav kvalitete ISO 9001 prilagođen novim zahtjevima norme i definiran u 11 procesa (tzv. sustav upravljanja). Cijela je Vetropack Grupa, pa tako i Vetropack Straža, 2004. recertificirana prema standardu kvalitete ISO 9001:2000.
Već sam prije spomenuo da je Vetropack Straža dobavljač staklene ambalaže velikim hrvatskim i internacionalnim proizvođačima hrane i pića. Bez ovih standarda kvalitete ne bismo imali šanse poslovati s njima.
O prednostima stakla kao ambalažnog materijala već je puno rečeno. Ima li neko područje proizvoda u kojima staklena ambalaža nije dovoljno zastupljena, a mogla bi postati?
Rezultati brojnih istraživanja pokazuju da potrošači imaju najviše povjerenja u staklenu ambalažu te da za svoju obitelj najčešće biraju proizvode pakirane u staklo. Ipak, mnogi se odlučuju za kupnju sirupa, ulja ili vode pakiranih u plastici ili višeslojnoj ambalaži, vjerojatno zbog (nešto niže) cijene. Najviše nam je žao što se u Hrvatskoj već godinama u staklo ne pune mlijeko i mliječni proizvodi. Unatoč velikom interesu potrošača za mogućnost nabave mlijeka u onim poznatim bocama sa širokim grlom ili jogurta u staklenci, proizvođači mliječnih proizvoda ne mogu se nikako odlučiti na ponovno uvođenje linija za staklo jer smatraju da im to nije isplativo. Mlijeko i mliječni proizvodi u staklenoj ambalaži su sasvim uobičajeni na policama trgovinama u svim državama EU. Nadam se, ipak, da će i kod toga zapuhati neki “svježi vjetrovi” koji će uspjeti pomiriti potrebna investicijska ulaganja, ali i zahtjeve/želje njihovih potrošača.
Možete li usporediti cijenu stakla kao ambalažnog materijala te ostalih ambalažnih materijala za prehrambene proizvode?
Nepovratna staklena ambalaža je nešto skuplja od alternativnih ambalažnih materijala. Međutim, kad govorimo o povratnom staklu, onda su koristi višestruke. Riječ je o najjeftinijoj, ali i ekološki najprihvatljivijoj ambalaži. Postoje izračuni po kojima je utjecaj povratne staklene ambalaže na okoliš daleko manji od utjecaja alternativnih ambalažnih materijala.
Smatrate li da su potrošači dovoljno svjesni svih prednosti staklene ambalaže, kako po pitanju zaštite proizvoda te posredno i njihova zdravlja, tako i po pitanju zaštite okoliša?
Već sam spomenuo brojna istraživanja čiji rezultati govore o visokoj svijesti potrošača o prednostima staklene ambalaže za ljude i okoliš. Ono posljednje koje je za FEVE (Europsko udruženje proizvođača stakla) početkom godine provedeno u 11 europskih država nedvojbeno dokazuje da su potrošači sve zabrinutiji zbog potencijalnih zdravstvenih rizika ambalaže za prehrambene proizvode koji se u nju pakiraju. Stoga oni sve češće posežu za zdravstveno najsigurnijim ambalažnim materijalom – staklom. U ovoj su anketi sudjelovali i hrvatski potrošači pa moram napomenuti da su u većini pitanja za nekoliko postotaka iznad europskog prosjeka – kad je riječ o važnosti i prednostima koju pridaju staklu kao najsigurnijoj i najzdravijoj ambalaži. Ono što je naizgled kontradiktorno toj razvijenoj svijesti naših potrošača jest relativno niska stopa recikliranja stakla u Hrvatskoj.
Vetropack je u Švicarskoj još sedamdesetih godina prošlog stoljeća počeo reciklirati rabljeno staklo. U šest zemalja u kojima ima svoje staklane prikuplja se rabljeno staklo za recikliranje, i to samostalno ili u suradnji s odgovarajućim udruženjima. Spomenuli ste nisku razinu recikliranja stakla u Hrvatskoj, kolika je stopa povrata?
S obzirom na mjesto Hrvatske na listi stopa recikliranja stakla po državama, sigurno je da ne možemo biti zadovoljni. Naime, dok većina europskih zemalja ostvaruje stopu recikliranja stakla višu od 80 % (Švicarska i Luksemburg 96 %, Belgija i Švedska 94 %, Austrija 85 %, Češka 82 %...), Hrvatska je sa stopom od 49 % još uvijek u donjem dijelu ljestvice. Iza nas su samo Malta, Turska, Cipar i Rumunjska. Zavidan je rezultat koji u recikliranju stakla postižu naši susjedi Slovenci (82 %). Stopa recikliranja u Hrvatskoj se već nekoliko godina vrti oko 50 %, što ujedno znači da ostalih 50 % od količina staklene ambalaže koja se isporuči na hrvatsko tržište, a to je nekih 40.000 tona, završi na komunalnim deponijima ili još gore na divljim odlagalištima, u šumama i rijekama. Svima je jasno kolika je to ekološka, ali i ekonomska šteta.
Očekujete li da će, nakon što je stupio na snagu novi Pravilnik o gospodarenju ambalažom i ambalažnim otpadom, povrat staklene ambalaže biti veći?
Mi smo u poziciji trenutno se “samo nadati” da će se novom regulativom područje zbrinjavanja (ambalažnog) otpada u Republici Hrvatskoj konačno urediti ili barem bitno poboljšati. Dok god ne vidimo konkretne rezultate i poziciju Hrvatske u krugu najboljih, ne možemo biti zadovoljni.
Planirate li edukacijske aktivnosti vezane uz podizanje svijesti javnosti o potrebi adekvatnog zbrinjavanja staklene ambalaže?
Vetropack Straža nastavlja s komunikacijskim aktivnostima usmjerenima podizanju svijesti javnosti o važnosti recikliranja stakla. Pod parolom “Staklo, naš prijatelj” komuniciramo s nama najzanimljivijom ciljnom grupom - školskom djecom i njihovim nastavnicima - putem naše internetske stranice na kojoj nudimo mnoštvo zanimljivih sadržaja, nagradni kviz za pojedince i škole... I ovog smo se ljeta priključili Brodu knjižari koji je na svojoj 15-dnevnoj Jadranskoj turneji u žiži turističke sezone obišao 15 mjesta na otocima i obali.
Naša predstava za djecu “Reciklirana priča” i radionica “Stakleni svijet” doživjele su izvrstan uspjeh pa ćemo s tim načinom prezentacije stakla kao najzdravijeg ambalažnog materijala i važnosti recikliranja nastaviti i iduće godine. Do kraja godine ćemo sponzorirati više izvedbi predstave “Reciklirana priča” i radionice “Stakleni svijet” u školama istočne Slavonije.
Preostalim dobnim skupinama obraćamo se putem Facebooka (Friends of Glass Hrvatska). Sudeći po broju lajkova i simpatizera, očito je da staklo ima sve više prijatelja. Svi oni koji žele vidjeti gdje nastaje, ali i završava staklena ambalaža imaju otvoreni poziv da (organizirano) posjete Vetropack Stražu.
I u ovo gospodarski teško vrijeme Vetropack Straža je svijetli primjer poslovanja, i s aspekta poslovnih rezultata i s aspekta djelovanja u lokalnoj zajednici. Koja je tajna uspjeha?
Tek tridesetak posto od ukupne proizvodnje Vetropack Straža isporučuje na hrvatsko tržište, dok se preostalih sedamdesetak posto izveze na tržišta država regije (bivše Jugoslavije) i zapadne Europe. Iako su naša najvažnija tržišta već godinama zahvaćena recesijom, uspjeli smo sačuvati dobar rezultat. No za to je trebalo jako puno truda, snalažljivosti, dugogodišnjeg nastupa na tržištima i dobrih procjena u pravo vrijeme. To znači da se promjene na tržištima budno prate, za svaki mogući rizik pravovremeno se donose odgovarajuće mjere. Pronalaženje novih tržišta i novih kupaca naš je stalni posao, a kvaliteta naše staklene ambalaže uvijek na najvišoj razini. Svakako, ključ uspjeha su naši zaposlenici koji su posvećeni tvrtki i od kojih se traži dodatno zalaganje, no - sve im se to u konačnici isplati.
Planirate i nove investicije, o čemu je riječ?
Da bismo ostali konkurentni, moramo trajno ulagati u tehniku, tehnologiju, infrastrukturu i organizaciju. Uvijek se vodi računa da svaki projekt donese poboljšanja za okoliš, zaposlenike i kvalitetu proizvoda. Upravo je u tijeku gradnja filtra za pročišćavanje dimnih plinova – što je zasigurno jedan od najvažnijih eko-projekata u povijesti Straže. Prva faza projekta bit će završena do kraja ove godine, a druga faza polovicom sljedeće. Time će se na neki način zaokružiti naši projekti vezani uz zaštitu okoliša (zbrinjavanje otpada, gospodarenje vodama, sigurna radna mjesta, kvaliteta zraka i dr.). Također, u završnoj su fazi pripreme za remont peći za proizvodnju obojenog stakla koji će se provesti u 2015. godini.
Naša trajna briga o okolišu na neki je način potvrđena i Rješenjem o objedinjenim uvjetima o zaštiti okoliša (“okolišna dozvola”) koju nam je Ministarstvo zaštite okoliša i prirode izdalo u svibnju ove godine. Za nas je to još jedno priznanje, ali i obveza i poticaj da djelujemo u skladu s načelima društveno odgovornog poslovanja.
Nataša Gajski Kovačić
Dobivanjem certifikata pridružili ste se grupi od 55 tvornica stakla koje imaju taj certifikat. Što certificiranje prema tom standardu konkretno znači za poslovanje Vetropack Straže, kako u Hrvatskoj, tako i u inozemstvu?
Vetropack Straža proizvodi staklenu ambalažu koju isporučuje proizvođačima hrane i pića u Hrvatskoj i inozemstvu. Mahom je riječ o velikim internacionalnim kompanijama, ali i lokalnoj prehrambenoj industriji, čiji su zahtjevi za kvalitetom procesa i proizvoda vrlo rigorozni. Gotovo je nemoguće biti dobavljačem ambalaže jednoj Coca-Coli, Molson Coorsu, SAB Milleru, Heinekenu, Carlsbergu, InBevu, Podravki, Jamnici, Nestleu..., bez uvedenog standarda koji jamči zdravstvenu sigurnost proizvoda. Konkurencija u našoj staklarskoj branši je velika pa, želimo li ostati u igri, moramo stalno ulagati u tehniku i tehnologiju, u organizaciju i kvalitetu.
Hrvatska je stopom od 49 % još uvijek u donjem dijelu ljestvice recikliranja stakla
Što ste trebali prilagoditi u svom poslovanju kako biste ispunili potrebne uvjete? Koliko su trajale pripreme?
Trebali smo ispuniti zahtjeve tzv. preduvjetnih programa za sigurnost hrane, što obuhvaća izgled i raspored zgrada, prostorija i radnog prostora, infrastrukturu, odlaganje otpada, prikladnost opreme, njezino čišćenje i održavanje, rukovanje nabavljenim materijalima, suzbijanje štetnika, prostore za osobnu higijenu i zaposlenike, skladišta i dr. Uz to, trebalo je uspostaviti, dokumentirati i primijeniti sustav upravljanja hranom prema zahtjevima FSSC 22000. Pripreme su trajale dvije godine.
Je li trebalo investirati i u opremu?
Osim školovanja zaposlenika i prilagodbe dokumentacije, zadovoljavanje Food Safety standarda nametnulo je više investicijskih ulaganja, kao primjerice natkrivanje proizvodnih linija, nabavu dodatnih kontrolnih uređaja, stroja za pranje PP podložaka i dr. Ovaj standard sa sobom nosi izrazito visoke zahtjeve čistoće pa je trebalo preurediti/izgraditi garderobe, prostoriju za posjetitelje, preurediti i dograditi prostorije za jelo, toalete itd.
Koliko dugo certifikat vrijedi?
Certifikat vrijedi tri godine. Međutim, svake se godine provodi redovni nadzor tako da već imamo najavljeni kontrolni audit ove godine u studenome.
Time je svaki vlasnik certifikata prisiljen održavati stalnu kvalitativnu razinu implementiranog standarda i nema pravo “zadrijemati” između postupka certifikacije i recertifikacije (recertifikacija se provodi svake tri godine).
Posjeduje li taj standard još neka tvornica za proizvodnju stakla u regiji?
Na području bivše Jugoslavije, uz ovu našu, postoji još smo jedna tvornica staklene ambalaže – Srpska fabrika stakla u Paraćinu. Oni nemaju uveden standard FSSC. No naša sestrinska staklana u Austriji je također prošle godine certificirana prema tom standardu, a do kraja 2015. ovaj će sustav biti uveden u sve Vetropackove staklane.
Koje još standarde imate implementirane, koliko su standardi općenito važni u vašoj industriji?
Standard kvalitete ISO 2001 uveden je 1997., netom nakon ulaska Straže u Vetropack Grupu. Treba reći da su certifikacijskom auditu (1997.) prethodile trogodišnje intenzivne pripreme vezane uz organizaciju, tehnologiju, trening zaposlenika i dr. Svijest o žestokoj konkurenciji je, uz sva tehnička i organizacijska unaprjeđenja, poticaj permanentnom poboljšanju kvalitete u svim segmentima poslovanja. Stoga je postojeći sustav kvalitete ISO 9001 prilagođen novim zahtjevima norme i definiran u 11 procesa (tzv. sustav upravljanja). Cijela je Vetropack Grupa, pa tako i Vetropack Straža, 2004. recertificirana prema standardu kvalitete ISO 9001:2000.
Već sam prije spomenuo da je Vetropack Straža dobavljač staklene ambalaže velikim hrvatskim i internacionalnim proizvođačima hrane i pića. Bez ovih standarda kvalitete ne bismo imali šanse poslovati s njima.
O prednostima stakla kao ambalažnog materijala već je puno rečeno. Ima li neko područje proizvoda u kojima staklena ambalaža nije dovoljno zastupljena, a mogla bi postati?
Rezultati brojnih istraživanja pokazuju da potrošači imaju najviše povjerenja u staklenu ambalažu te da za svoju obitelj najčešće biraju proizvode pakirane u staklo. Ipak, mnogi se odlučuju za kupnju sirupa, ulja ili vode pakiranih u plastici ili višeslojnoj ambalaži, vjerojatno zbog (nešto niže) cijene. Najviše nam je žao što se u Hrvatskoj već godinama u staklo ne pune mlijeko i mliječni proizvodi. Unatoč velikom interesu potrošača za mogućnost nabave mlijeka u onim poznatim bocama sa širokim grlom ili jogurta u staklenci, proizvođači mliječnih proizvoda ne mogu se nikako odlučiti na ponovno uvođenje linija za staklo jer smatraju da im to nije isplativo. Mlijeko i mliječni proizvodi u staklenoj ambalaži su sasvim uobičajeni na policama trgovinama u svim državama EU. Nadam se, ipak, da će i kod toga zapuhati neki “svježi vjetrovi” koji će uspjeti pomiriti potrebna investicijska ulaganja, ali i zahtjeve/želje njihovih potrošača.
Osim školovanja zaposlenika i prilagodbe dokumentacije, zadovoljavanje Food Safety standarda nametnulo je više investicijskih ulaganja
Možete li usporediti cijenu stakla kao ambalažnog materijala te ostalih ambalažnih materijala za prehrambene proizvode?
Nepovratna staklena ambalaža je nešto skuplja od alternativnih ambalažnih materijala. Međutim, kad govorimo o povratnom staklu, onda su koristi višestruke. Riječ je o najjeftinijoj, ali i ekološki najprihvatljivijoj ambalaži. Postoje izračuni po kojima je utjecaj povratne staklene ambalaže na okoliš daleko manji od utjecaja alternativnih ambalažnih materijala.
Smatrate li da su potrošači dovoljno svjesni svih prednosti staklene ambalaže, kako po pitanju zaštite proizvoda te posredno i njihova zdravlja, tako i po pitanju zaštite okoliša?
Već sam spomenuo brojna istraživanja čiji rezultati govore o visokoj svijesti potrošača o prednostima staklene ambalaže za ljude i okoliš. Ono posljednje koje je za FEVE (Europsko udruženje proizvođača stakla) početkom godine provedeno u 11 europskih država nedvojbeno dokazuje da su potrošači sve zabrinutiji zbog potencijalnih zdravstvenih rizika ambalaže za prehrambene proizvode koji se u nju pakiraju. Stoga oni sve češće posežu za zdravstveno najsigurnijim ambalažnim materijalom – staklom. U ovoj su anketi sudjelovali i hrvatski potrošači pa moram napomenuti da su u većini pitanja za nekoliko postotaka iznad europskog prosjeka – kad je riječ o važnosti i prednostima koju pridaju staklu kao najsigurnijoj i najzdravijoj ambalaži. Ono što je naizgled kontradiktorno toj razvijenoj svijesti naših potrošača jest relativno niska stopa recikliranja stakla u Hrvatskoj.
Vetropack je u Švicarskoj još sedamdesetih godina prošlog stoljeća počeo reciklirati rabljeno staklo. U šest zemalja u kojima ima svoje staklane prikuplja se rabljeno staklo za recikliranje, i to samostalno ili u suradnji s odgovarajućim udruženjima. Spomenuli ste nisku razinu recikliranja stakla u Hrvatskoj, kolika je stopa povrata?
S obzirom na mjesto Hrvatske na listi stopa recikliranja stakla po državama, sigurno je da ne možemo biti zadovoljni. Naime, dok većina europskih zemalja ostvaruje stopu recikliranja stakla višu od 80 % (Švicarska i Luksemburg 96 %, Belgija i Švedska 94 %, Austrija 85 %, Češka 82 %...), Hrvatska je sa stopom od 49 % još uvijek u donjem dijelu ljestvice. Iza nas su samo Malta, Turska, Cipar i Rumunjska. Zavidan je rezultat koji u recikliranju stakla postižu naši susjedi Slovenci (82 %). Stopa recikliranja u Hrvatskoj se već nekoliko godina vrti oko 50 %, što ujedno znači da ostalih 50 % od količina staklene ambalaže koja se isporuči na hrvatsko tržište, a to je nekih 40.000 tona, završi na komunalnim deponijima ili još gore na divljim odlagalištima, u šumama i rijekama. Svima je jasno kolika je to ekološka, ali i ekonomska šteta.
Očekujete li da će, nakon što je stupio na snagu novi Pravilnik o gospodarenju ambalažom i ambalažnim otpadom, povrat staklene ambalaže biti veći?
Mi smo u poziciji trenutno se “samo nadati” da će se novom regulativom područje zbrinjavanja (ambalažnog) otpada u Republici Hrvatskoj konačno urediti ili barem bitno poboljšati. Dok god ne vidimo konkretne rezultate i poziciju Hrvatske u krugu najboljih, ne možemo biti zadovoljni.
FSSC 22000 certifikat vrijedi tri godine, no svake se godine provodi redovni nadzor pa je već najavljen kontrolni audit ove godine u studenome
Planirate li edukacijske aktivnosti vezane uz podizanje svijesti javnosti o potrebi adekvatnog zbrinjavanja staklene ambalaže?
Vetropack Straža nastavlja s komunikacijskim aktivnostima usmjerenima podizanju svijesti javnosti o važnosti recikliranja stakla. Pod parolom “Staklo, naš prijatelj” komuniciramo s nama najzanimljivijom ciljnom grupom - školskom djecom i njihovim nastavnicima - putem naše internetske stranice na kojoj nudimo mnoštvo zanimljivih sadržaja, nagradni kviz za pojedince i škole... I ovog smo se ljeta priključili Brodu knjižari koji je na svojoj 15-dnevnoj Jadranskoj turneji u žiži turističke sezone obišao 15 mjesta na otocima i obali.
Naša predstava za djecu “Reciklirana priča” i radionica “Stakleni svijet” doživjele su izvrstan uspjeh pa ćemo s tim načinom prezentacije stakla kao najzdravijeg ambalažnog materijala i važnosti recikliranja nastaviti i iduće godine. Do kraja godine ćemo sponzorirati više izvedbi predstave “Reciklirana priča” i radionice “Stakleni svijet” u školama istočne Slavonije.
Preostalim dobnim skupinama obraćamo se putem Facebooka (Friends of Glass Hrvatska). Sudeći po broju lajkova i simpatizera, očito je da staklo ima sve više prijatelja. Svi oni koji žele vidjeti gdje nastaje, ali i završava staklena ambalaža imaju otvoreni poziv da (organizirano) posjete Vetropack Stražu.
I u ovo gospodarski teško vrijeme Vetropack Straža je svijetli primjer poslovanja, i s aspekta poslovnih rezultata i s aspekta djelovanja u lokalnoj zajednici. Koja je tajna uspjeha?
Tek tridesetak posto od ukupne proizvodnje Vetropack Straža isporučuje na hrvatsko tržište, dok se preostalih sedamdesetak posto izveze na tržišta država regije (bivše Jugoslavije) i zapadne Europe. Iako su naša najvažnija tržišta već godinama zahvaćena recesijom, uspjeli smo sačuvati dobar rezultat. No za to je trebalo jako puno truda, snalažljivosti, dugogodišnjeg nastupa na tržištima i dobrih procjena u pravo vrijeme. To znači da se promjene na tržištima budno prate, za svaki mogući rizik pravovremeno se donose odgovarajuće mjere. Pronalaženje novih tržišta i novih kupaca naš je stalni posao, a kvaliteta naše staklene ambalaže uvijek na najvišoj razini. Svakako, ključ uspjeha su naši zaposlenici koji su posvećeni tvrtki i od kojih se traži dodatno zalaganje, no - sve im se to u konačnici isplati.
Planirate i nove investicije, o čemu je riječ?
Da bismo ostali konkurentni, moramo trajno ulagati u tehniku, tehnologiju, infrastrukturu i organizaciju. Uvijek se vodi računa da svaki projekt donese poboljšanja za okoliš, zaposlenike i kvalitetu proizvoda. Upravo je u tijeku gradnja filtra za pročišćavanje dimnih plinova – što je zasigurno jedan od najvažnijih eko-projekata u povijesti Straže. Prva faza projekta bit će završena do kraja ove godine, a druga faza polovicom sljedeće. Time će se na neki način zaokružiti naši projekti vezani uz zaštitu okoliša (zbrinjavanje otpada, gospodarenje vodama, sigurna radna mjesta, kvaliteta zraka i dr.). Također, u završnoj su fazi pripreme za remont peći za proizvodnju obojenog stakla koji će se provesti u 2015. godini.
Naša trajna briga o okolišu na neki je način potvrđena i Rješenjem o objedinjenim uvjetima o zaštiti okoliša (“okolišna dozvola”) koju nam je Ministarstvo zaštite okoliša i prirode izdalo u svibnju ove godine. Za nas je to još jedno priznanje, ali i obveza i poticaj da djelujemo u skladu s načelima društveno odgovornog poslovanja.
Nataša Gajski Kovačić
