S radom su započeli 1989. godine kao mali obiteljski obrt, a 1995. sele na lokaciju na kojoj se i danas nalaze. Dva desetljeća kasnije oni su jedan od najvećih proizvođača polietilenskih filmova u regiji, a svakako su najveći i najmodernije opremljen proizvođač polietilenskih filmova u Hrvatskoj. Kako ističu, raspolažu s oko 13.000 tona godišnjeg preradbenog kapaciteta, četiri proizvodne hale s ukupno 8000 m2 proizvodnog i skladišnog prostora te zapošljavaju oko 150 djelatnika. Ove su godine ostvarili promet veći od 200 milijuna kuna.
Ova uspješna poslovna priča dolazi iz Kotoribe u Međimurskoj županiji i zove se Muraplast d.o.o. Priču o uspjehu ispričao nam je Davor ­Ujlaki, zamjenik direktora.

Muraplast od svojih početaka stalno bilježi rast. Za razliku od mnogih domaćih tvrtki, u ovim ste kriznim godinama ušli u niz novih investicija. Jesu li upravo stalna ulaganja recept za uspjeh?
Investicije su svakako neizbježan dio svakog razvoja, one su nužnost, no same po sebi nisu dovoljne. Takav rast potrebno je pratiti ulaganjem u kadar, infrastrukturu, organizacijske procese, načine financiranja, praćenje zakona, trendova... Samo na taj je način moguće ostvariti napredak. Neizbježna je neprestana reorganizacija i prilagodba. Mi ulažemo u svoje zaposlenike kontinuiranom edukacijom. Primjerice, za izgradnju kvalitetnog radnika u segmentu tiska potrebne su dvije godine. Osoba koja dođe prvo je strojar pripravnik, potom strojar tiskar III, pa II, pa I, a zajedno s tom gradacijom raste i plaća. Ljudi trebaju biti spremni na promjene. Bez stalne edukacije i prilagodbe, samo uz ulaganje u investicije, postoji opasnost od prebrzog rasta koji ne prate ostali nužni segmenti.

Kako ste prevladali godine najžešće krize?
Činjenica je da je tržište plastične ambalaže jedna od rjeđih grana koje rastu bez obzira na krizu. Od 1995. do 2013. godine bilježimo stalni rast. Dok smo 2005. godine imali 50 zaposlenika, danas ih je tri puta više. Jedina godina kada smo zabilježili pad bila je 2009. No to je bio pad zbog naglog pada cijena sirovine i tada smo odlučili napustiti domaće tržište i orijentirati se uglavnom na inozemstvo. Za vrijeme krize imali smo sreću da radimo za najbolje tvrtke u Hrvatskoj koje su i u krizi zbog svoje izvrsnosti ostale stabilne. Prestanak investicija u krizi pogrešna je strateška odluka.

S kojim većim tvrtkama u Hrvatskoj surađujete?
S Podravkom, Jamnicom, Vetropackom, Coca Colom, Plivom...

Na koji ste se način uspjeli nametnuti u inozemstvu?
Četiri su ključne stavke koje su nam u tome pomogle – izrazito smo fleksibilna tvrtka. Iako se u Hrvatskoj možemo smatrati velikom tvrtkom, u europskim smo razmjerima ipak srednje velika tvrtka, ali s velikom mogućnošću prilagodbe tržištu. Možemo isporučivati i za najveće svjetske kupce, no jednako tako možemo se prilagoditi i malim kupcima koji imaju neke druge prioritete. Uz to, kupcima nudimo uštede kada je u pitanju debljina ambalaže. Primjerice, 2005. godine smo film za paket od šest boca od litre i pol proizvodili u debljini od 60 mikrona. Sada radimo isti proizvod u 40 mikrona, dobili smo oko tisuću paketa više, kupcu smo smanjili trošak transporta, a uz to ne treba više mijenjati role svakih 20, nego svakih 30 minuta. Ujedno se štedi i kupčev skladišni prostor. Tu je i ušteda na manjem porezu na ambalažu, a u konačnici je manja i količina otpada. Sljedeće godine planiramo novu peteroslojnu liniju, koja daje opet 25 % više u odnosu na postojeći optimizirani proizvod. Imamo veliku pouzdanost u roku isporuke, a za svaki stroj imamo rezervu koja osigurava proizvodnju unatoč potencijalnim tehničkim problemima. Konkretno, u slučaju kvara na stroju, imamo drugi koji će odraditi naručeno. Kada je 2008. godine bila kriza s plinom, instalirali smo rezervni spremnik ukapljenog naftnog plina u koji smo odlučili investirati iako nas je koštao sto tisuća eura, jer nam je plin važan za sušenje boje. Imamo i pouzdane dobavljače, pa primjerice, kada je Dioki praktički preko noći bio zatvoren, odjednom smo trebali naći 400 tona sirovine, s obzirom da nam je on bio jedan od najvećih dobavljača, ali i kupaca jer smo mu prodavali ambalažne vreće u roli (FFS) u koji je pakirao granulat. Dakle, izgubili smo i dobavljača i kupca, a 400 tona sirovine ne možete kupiti baš na svakom uglu jer riječ je o sirovini određene kvalitete i karakteristika. No uspješno smo i to prebrodili.

Koliko ste trenutačno prisutni na domaćem, a koliko na stranom tržištu?
Mi smo tvrtka koja je praktički poznatija vani nego doma. Iako nam je hrvatsko tržište još uvijek važno, ljudi nas tu ne percipiraju u onolikoj mjeri koliko nas percipiraju u inozemstvu. U Hrvatskoj - tko nas treba, zna za nas.

Koja su vam strana tržišta od osobitog interesa, a koja smatrate potencijalom u budućnosti?
Glavno nam je tržište Njemačka, slijedi Nizozemska, a potom Mađarska, Srbija, Austrija. To je ujedno radijus koji podnaša isplativost transporta. Ima još tvrtki koje bi radile s nama, ali problem je transport jer naš proizvod trpi radijus od tisuću kilometara. Počeli smo, istina, raditi i za rusko tržište. Što se tiče količina, rusko je tržište priča za sebe, no tu imamo problem transporta. Rusi nam čak nude i otvaranje nove tvrtke koja bi opskrbljivala to tržište, no mi smo zadovoljni rastom od 15 % godišnje i činjenicom da takav rast kvalitetno pratimo tehnologijom, investicijama, kadrom.

Je li vam sada, kada smo dio EU, u nekim aspektima poslovanje olakšano s obzirom na orijentiranost inozemnom tržištu?
Jedino nam je olakšano što se tiče birokratskih zavrzlama, vezano uz carinu na koju smo gubili jedan dan kod ulaza, jedan dan kod izlaza. Sada to ide puno brže.

A jeste li možda osjetili učinke konkurencije iz EU?
Ne, mi smo konkurencija njima.

Lani ste dovršili novu proizvodnu halu, a tada ste instalirali četiri proizvodne linije - za proizvodnju polietilenskih filmova, liniju za reciklažu, novu liniju za tisak na polietilenski film i liniju za proizvodnju polietilenskih vrećica s fleksibilnom ručkom. Koliki je trenutačno vaš proizvodnji kapacitet i jesi li novouvedene linije zasad ispunile očekivanja?
Naš proizvodni kapacitet je trenutačno oko 13.000 tona godišnje. Sve lani instalirane linije rade punim kapacitetom pa se može reći da su ispunile naša očekivanja. Nema stroja koji ne radi.

No tu vaše investicije ne prestaju...
Tako je. U studenom 2013. instalirane su tri proizvodne linije. Riječ je o liniji za proizvodnju industrijskih vreća i hauba, liniji za rezanje i liniji za kaširanje. Time smo ušli u segment fleksibilne ambalaže, a danas smo s tim strojevima najopremljeniji proizvođač fleksibilne ambalaže u regiji. To nije daleko od naše primarne branše, proizvodnje polietilenskih filmova. Mi definiramo standard polietilenskih filmova u regiji, mi smo ti koji kreću s novostima, a onda nas drugi pokušavaju stići. Sad idemo na proizvodnju peteroslojnih polietilenskih filmova, a onda ćemo vidjeti što će se dalje dogoditi.

Linijama za laminaciju i rezanje koje ste upravo instalirali Vaša je tvrtka proširila svoju djelatnost na područje fleksibilne ambalaže. Kolika vas tu konkurencija očekuje i čime ćete se nametnuti na tržištu?
Ulazimo u jedno već izgrađeno tržište. Svaki je početak težak, no imamo know-how. Prema procjeni, najmanje 40 % naših postećih kupaca treba proizvode iz segmenta fleksibilne ambalaže ili etiketa.

Koji su vam planovi i strategija na području fleksibilne ambalaže?
Muraplast ne namjerava postati lider u segmentu fleksibilne ambalaže, nego jednostavno želi proširiti svoju ponudu za kupce koji žele ostvariti punu uslugu od jednog dobavljača. Dakle, potrebe naših kupaca su nas praktički gurnule u ovaj segment. No sada kada nudimo i fleksibilnu ambalažu, to predstavlja veliku prednost za kupce jer primjerice u slučaju specifičnog brenda kao što su pića, i etiketa i vanjska ambalaža su iste kvalitete. Dugoročno će proizvodnja polietilenskih filmova i dalje biti primarna djelatnost. Ne očekujemo da Muraplast definira kvalitetu i standarde fleksibilne ambalaže na tržištu kako je to u slučaju polietilenskih filmova, ali ćemo sigurno proizvoditi vrhunski proizvod. Možemo se pohvaliti da je u Muraplast došla osoba koja slovi za najvećeg stručnjaka u segmentu kaširanja, gospodin Marijan Vujica.
Trenutačno imamo tri linije za fleksotisak, a kapacitet tih linija je oko 22 milijuna metara mjesečno. U ovom segmentu imamo još nešto slobodnih kapaciteta. Ako nešto radimo, želimo da to bude vrhunski.

Koliko su iznosile investicije u ovoj i prošloj godini, a kolike investicije planirate sljedeće godine kada ste si u poslovni plan također zacrtali dodatni razvoj?
U 2012. godini investirali smo 36 milijuna kuna. Ove godine investicije će biti oko polovice prošlogodišnjeg iznosa, a u sljedećoj godini očekujemo gradnju nove hale i instaliranje peteroslojne linije za polietilenski film. Time ćemo imati zaokruženu proizvodnju od 20.000 tona na jednoj lokaciji, koliko ova lokacija infrastrukturno i podržava. Imamo još šest hektara industrijskog zemljišta u Kotoribi, a to je dovoljno za oko 60.000 tona. Rast od 15 % godišnje, koliko mi bilježimo, prirodni je rast, za veći bismo trebali ići u partnerstvo s nekom drugom tvrtkom.

U viziji poslovanja tvrtke postavili ste cilj postati velika srednjoeuropska tvrtka sa zaokruženim asortimanom polietilenskih proizvoda – što biste rekli, na kojem ste dijelu puta da to doista i ostvarite?
Na pola smo puta.

Koliku konkurenciju imate u regiji?
Mi smo 2010. prestigli sve. Prije pet godina smo u odnosu na Sloveniju bili dosta slabiji, no uspjeli smo je prestići. U regiji se nitko ne razvija našom brzinom. Svi naši konkurenti se ipak razvijaju, no smatram da smo se mi najbolje prilagodili tržištu.

Na koji način ulazite u neki novi segment poslovanja?
Kupimo stroj i krenemo, dosad se to pokazalo dobrom strategijom. Imamo relevantne informacije koje su nam potrebne da bismo mogli zaključiti da se to na tržištu traži. Krene se u pripremu tržišta da bi se moglo nakon instaliranja stroja krenuti u punom kapacitetu. Želio bih reći još da su naši kupci jako informirani, imaju veliko znanje o tome što mi u kojem trenutku možemo raditi. Postojeći partneri s kojima imamo dugogodišnju suradnju odmah znaju da u ponudi imamo i fleksibilnu ambalažu.

Toplinski stezljivi polietilenski film već je umnogome zamijenio kartonske i druge materijale. U kojim se segmentima ambalaže on najviše koristi, gdje još postoji prilika za njegovo širenje?
Termoskupljanje se koristi prije svega za pakiranje pića. Velike tvrtke tako smanjuju troškove transporta. Cijele palete se prekrivaju folijom i prolaze kroz termo tunel. Tržište je pokriveno, ne vjerujem da će se uskoro napraviti neka nova voda ili sok koji će napraviti bum. Bum su, primjerice, u Hrvatskoj prije dvije godine napravili radleri.

U čemu se očituju prednosti vaših industrijskih filmova proizvedeni na novoj peteroslojnoj liniji u odnosu na postojeće troslojne PE filmove, te koliko ćete tu imati priliku za razvoj i zaradu s obzirom da jedini u regiji imate ovu ponudu?
Možemo napraviti uštedu materijala, ne moramo stavljati toliko aditiva u vanjske slojeve. Vanjski sloj treba, naime, imati određeni postotak skupog materijala, a mi smo taj sloj sada smanjili, ne naštetivši pritom kvaliteti.
Optimiziramo sve grane proizvodnog procesa. Na novoj liniji proizvodit ćemo proizvode isključivo za tvrtke s orijentacijom na veće grupacije. Proizvode dobivene novim linijama lako je plasirati na tržište jer postoji potražnja za njima, a nema ih na tržištu jer u široj regiji nitko ne može proizvesti peteroslojni PE film.

Ne zaboravimo na kraju da je Muraplast i ekološki odgovorna tvrtka s vlastitom reciklažom koja reciklira sav vlastiti polietilenski industrijski otpad. Kolike su mogućnosti ponovnog korištenja polietilena?
Sav naš proizvodni otpad recikliramo u krugu naše tvornice. No imamo i puno miješanog otpada – polipropilen, PET…, a postavlja se pitanje kamo s tim. Stoga smo u pregovorima s cementarama o potencijalnim mogućnostima.

Razgovarala: Nataša Gajski Kovačić