«
Povratak na sadržaj
Broj 1 | Godina 2012
Mirela Holy, ministrica zaštite okoliša i prirode Republike Hrvatske
Promjene su nužne i mi ćemo ih provesti
Ministarstvo zaštite okoliša i prirode RH najavilo je brojne promjene kojima je cilj uspostaviti, među ostalim, učinkovit i pravedan sustav gospodarenja ambalažnim otpadom, a ministrica zaštite okoliša i prirode RH Mirela Holy odlučna je u najavi da će se Zakon o otpadu zaista i provoditi.
Ukidanje koncesija za gospodarenje ambalažnim otpadom, nova funkcija Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, osnutak Foruma za zaštitu okoliša i prirode... samo su neka od gorućih pitanja na koje je nova ministrica zaštite okoliša i prirode Mirela Holy dala konkretne odgovore.
P: Odnedavno ste na funkciji ministrice zaštite okoliša i prirode RH. Kakvu ste situaciju zatekli u Ministarstvu?
O: Nisam bila iznenađena stanjem koje sam zatekla u Ministarstvu jer mi je taj sektor dobro poznat otprije. Dočekalo me ono što sam znala da će me dočekati; tu i tamo se pojavljuju neke nove i nepoznate stvari, ali sve je to očekivano. Što se tiče stanja u Ministarstvu s aspekta financija, najveće su dubioze vezane uz glavni financijski instrument politike zaštite okoliša, a to je Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost i tu ćemo zasigurno zateći cijeli niz “leševa u ormaru”, ali to je uglavnom već dobro poznato javnosti. Tamo su trenutačno USKOK i DORH, a predmet istrage su brojni projekti koji su se financirali iz Fonda.
P: Ministarstvo je nešto drugačije ustrojeno nego što je bilo za prethodne Vlade. Možete li nam pojasniti osnove ustroja i prioritetnih poslova Ministarstva zaštite okoliša i prirode?
O: Prijašnje Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva je, osim zaštite okoliša i Inspekcije zaštite okoliša te Uprave za održivi razvoj, koji se još uvijek nalaze u ovom Ministarstvu, uključivalo i prostorno uređenje i graditeljstvo koje je sada izdvojeno u posebno Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja. U Ministarstvo zaštite okoliša su, osim navedenih Uprava vezanih uz zaštitu okoliša i inspekciju zaštite okoliša, ušle i Uprave za zaštitu prirode i Uprava za inspekcijske poslove zaštite prirode koje su prije bile smještene u Ministarstvu kulture.
Ministarstvo zaštite okoliša i prirode ima nadležnost nad poslovima zaštite okoliša i prirode te provedbe inspekcijskog nadzora nad tim poslovima i, ono što je bitno i meni osobno izuzetno važno, jest činjenica da je Ministarstvo zaštite okoliša i prirode centralno ministarstvo za politiku održivog razvoja. Naime, mi smo koordinativno ministarstvo za sve projekte održivog razvoja prema drugim resornim ministarstvima (poljoprivrede, transporta, gospodarstva, turizma, zdravstva...), odnosno prema svim ministarstvima koji na neki način imaju veze s politikom održivog razvoja. Mi predlažemo mjere i projekte prema drugim ministarstvima kojima je cilj održivi, odnosno zeleni razvoj Republike Hrvatske.
P: Na početku mandata najavili ste brojne promjene, a jedna od prvih je ona o zbrinjavanju komunalnog otpada po kriteriju volumena otpada, što je izazvalo veliki interes javnosti. Kako je zamišljeno funkcioniranje tog sustava i u kojoj je fazi realizacije?
O: Već je formirana radna skupina za izradu novog Zakona o otpadu. Novi je Zakon potrebno donijeti ne zbog mojih ideja i želja da se tu neke stvari promijene i pokrenu, nego zato što je to naša obveza prema Europskoj uniji. Naše se zakonodavstvo mora uskladiti s novom Okvirnom direktivom o otpadu koja, među ostalim, propisuje ono što je najvažnije, a to je obveza uspostave integriranog sustava gospodarenja otpadom. To konkretno znači da moramo početi primjenjivati hijerarhiju postupanja s otpadom od prvog postulata, a to je smanjenje nastanka otpada do primarne selekcije i obrade, odnosno oporabe i recikliranja otpada. Kao zadnja faza je termička obrada otpada i korištenje ostataka termičke obrade u određene namjene. Cijela Europa, naime, ide ka bezdeponijskom konceptu gospodarenja otpadom. Tu imamo velike obveze prema Europskoj uniji, točnije do 2018. godine sva odlagališta otpada u Hrvatskoj, bez obzira jesu li ilegalna ili legalna, moraju biti sanirana i do tada moramo uvesti cjeloviti sustav gospodarenja otpadom. Do 2020. moramo obrađivati 50% ukupno iskoristivog otpada.
P: Na koji bi se način provodio sustav kontrole?
O: Dosadašnjim je Zakonom o otpadu bilo predviđeno da su lokalne samouprave, odnosno komunalna poduzeća koja se bave zbrinjavanjem, bile obvezne uvesti sustav naplate odvoza komunalnog otpada prema količini ili prema broju stanovnika u kućanstvu. Međutim, najveći broj jedinica lokalnih samouprava nije ispoštovao tu odredbu i odvoz otpada se u Hrvatskoj i danas naplaćuje prema kvadratima, a ne prema navedenim kriterijima. Zbog toga će novi Zakon propisati da jedinice lokalne samouprave moraju uvesti i provesti sustav naplate prema volumenu, a ne po količini otpada jer količina podrazumijeva obvezu vaganja otpada, što je financijski zahtjevno, ali prema volumenu vreće u koju se odlaže otpad, to se relativno lako može provesti. Mi se nećemo miješati u sustav odnosno u model, nego ćemo postaviti ciljeve koje jedinice lokalne samouprave moraju realizirati i u kojem roku. U suprotnom će jedinice lokalne samouprave biti financijski sankcionirane. Ako i nakon opomene odnosno rješenja da nisu ispunili obveze ne reagiraju sukladno Zakonu, bit će i politički kažnjene.
P: Ministarstvo je nedavno osnovalo Forum za zaštitu okoliša i prirode...
O: Tako je. Ministarstvo je uputilo poziv za kandidiranje članova i članica Foruma i oni su već izabrani. Forum je tijelo sastavljeno od po tri člana iz grupacija gospodarstva, nevladinih udruga, stručnjaka te jedinica lokalne i regionalne samouprave. Glavni zadatak članova Foruma je sudjelovanje i raspravljanje o ključnim smjernicama politike zaštite okoliša i prirode te mogućnost utjecaja na kreiranje tih politika u vrlo ranoj fazi.
Uskoro ćemo imati prvu sjednicu Foruma, na čijem će dnevnom redu biti smjernice za izradu novog Zakona o otpadu, kada ćemo prezentirati koje su naše namjere u tom dijelu. Naravno da se neće moći intervenirati u dijelu koji se tiče obveza Hrvatske prema Europskoj uniji, ali ćemo tražiti da se očituju o onim dijelovima koji uključuju nacionalnu komponentu, a koja se odnosi na korekciju predviđene strategije i plana gospodarenja otpadom. Točnije, centri za gospodarenje otpadom koji su prije bili predviđeni uglavnom prema županijskom ključu, sada će biti redefinirani uglavnom prema regionalnom ključu. Dakle, ići ćemo na smanjenje broja centara za gospodarenje otpadom, a mijenjat će se i predviđena tehnologija. Inzistirat ćemo na tome da se izbace bioreakcijski deponiji koji su do sada bili predviđeni u svim centrima, a oni jako poskupljuju priču i predstavljaju najslabiju kariku i najveću nepoznanicu u smislu zaštite okoliša, a i njihova je ekonomska isplativost vrlo upitna.
P: Konstatirano je da je dosadašnji sustav sakupljanja PET ambalaže neodrživ zbog značajnih gubitaka, a svjedoci smo i brojnim malverzacijama koje su ga pratile. Kada se očekuje donošenje novog Pravilnika o ambalažnom otpadu i u kojem smjeru idu promjene?
O: Kao što sam već navela, trenutačno radimo na Zakonu o otpadu. U fazi kada će biti napisan prijedlog tog Zakona koji, naravno, mora proći javni uvid sukladno Zakonu o zaštiti okoliša i AArhuškoj konvenciji, krenut ćemo i s formiranjem radnih skupina za sve pravilnike koji proizlaze iz njega, pa tako i za Pravilnik o ambalažnom otpadu. Naravno da su dobrodošli i predstavnici vašeg cijenjenog Instituta, kako biste i vi sudjelovali u odabiru najboljeg modela. Trenutačno proučavamo iskustva različitih država u području gospodarenja ambalažnim otpadom i tražimo najbolji model za Hrvatsku i u smislu zaštite okoliša i u smislu ekonomske održivosti. Naime, dosadašnji je Pravilnik o ambalažnom otpadu donio određene pozitivne promjene u smislu prikupljenih količina pojedinih vrsta ambalažnog otpada i njihova uklanjanja iz okoliša, međutim, pokazao se financijski potpuno neodrživim te izvorom određenih koruptivnih ponašanja i zbog toga je imperativ da ga promijenimo. Ono što razmatramo i što će definitivno biti provedeno jest da se Fond više neće baviti gospodarenjem ambalažnim otpadom kao operativno gospodarsko tijelo zbog toga što je to prije svega financijska institucija koja se treba baviti financiranjem poslova zaštite okoliša. Razmatramo model koji postoji u susjednim zemljama poput Austrije, gdje su se proizvođači ambalaže udružili u interesno udruženje, odnosno neprofitnu zajednicu koja obavlja te poslove za gospodarstvo, a regulator, a to je u ovom slučaju Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, je dužno postaviti nacionalne ciljeve koje je takva zajednica dužna ispoštovati.
P: Kada očekujete prvi draft Pravilnika?
O: S obzirom na to da paralelno sa Zakonom o otpadu planiramo imati gotove i sve pravilnike za posebne kategorije otpada, pa tako i za ambalažni otpad, rok za izradu novog Pravilnika je kratak. Naime, ne želim da se dogodi da imamo donesen Zakon o otpadu, a da nemamo podzakonske propise koji će osigurati provedivost, odnosno implementaciju tog Zakona. Stoga će vjerojatno paralelno s usvajanjem Zakona o otpadu biti usvojen i Pravilnik o ambalažnom otpadu.
P: Sakupljanje PET ambalaže do sada je bilo “socijalno obojeno” i Vaša je najava ukidanja naknade za PET izazvala velike reakcije javnosti.
O: Svjesna sam da moje odluke u ovom dijelu neće biti dočekane s velikim simpatijama javnosti, međutim moj zadatak kao ministrice okoliša nije da radim populistički i da budem simpatična javnosti, nego da rješavam probleme u svom resoru. Znam da to može zvučati okrutno, ali ja nisam ministrica socijalne politike i meni motiv ne smije biti rješavanje problema socijalnog profila, nego rješavanje problema vezanih uz zaštitu okoliša.
P: Nekako se najviše bure diže upravo zbog PET ambalaže. No što je s ostalim vrstama ambalaže (različite druge tekućine, deterdženti, šamponi, ulja...) koja nije obuhvaćena tim sustavom?
O: U interesu nam je da uvedemo sustav integriranog upravljanja otpadom i to ne samo u odnosu na komunalni otpad. Kad govorimo o ambalažnom otpadu, vjerujemo da će velik dio problema biti riješen uvođenjem sustava primarne selekcije na samom mjestu nastanka otpada, odnosno u kućanstvima i u gospodarstvu, jer će takav otpad odlaziti u sortirnice gdje će se sortirati i prodavati dalje, odnosno njime će se kasnije gospodariti kao s korisnim sirovinama.
P: Tema zabrane plastičnih vrećica aktualna je u brojnim zemljama. Primjerice, u Srbiji je u procesu potpuna zabrana i zamjena papirnatim varijantama. Kakav je Vaš stav prema tome?
O: Naše Ministarstvo ne planira provesti zabranu korištenja plastičnih vrećica jer smatramo da to nije najučinkovitiji model i da bi mogao stvoriti probleme u gospodarskom dijelu, posebice zbog gospodarskih subjekata koji se bave proizvodnjom takvih vrećica. Plan je uvesti financijska opterećenja. To znači da više neće biti dopušteno besplatno dijeljenje plastičnih vrećica, odnosno potrošač će morati platiti za svaku vrećicu, bilo u trgovinama, bilo na tržnicama, i to minimalno dvije kune. Pretpostavljamo da će to biti najučinkovitiji model za mijenjanje navika i ponašanja potrošača.
P: Najavili ste mijenjanje Zakona o okolišu. Možete li već sada navesti ključne promjene?
O: Zakon o zaštiti okoliša moramo mijenjati zbog usklađivanja s IPPC direktivom, koja se odnosi na objedinjene uvjete zaštite okoliša, kako bi Hrvatska uopće mogla u zakonskim rokovima ispoštovati tu vrlo zahtjevnu direktivu. Osim tog dijela, Zakon će se mijenjati i u odnosu na studije utjecaja na okoliš jer se taj dio do sada pokazao najslabijim karikom u cjelokupnom sustavu zaštite okoliša. Ključna će se promjena odnositi na to da će tvrtke koje izrađuju studije utjecaja na okoliš birati tijelo javne vlasti, odnosno Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, a ne investitor, kao što je do sada bilo. Time ćemo u znatnoj mjeri podignuti objektivnost podataka koji se iznose u studijama. Dakle, investitori će i dalje plaćati studije, postojat će i cjenici jer smatramo da, ukoliko druge struke mogu imati tarife i cjenike na temelju kojih obavljaju usluge, onda je uvođenje reda i u financijskom dijelu izrada studija također nužno.
P: Ministarstvo najavljuje uključivanje obrazovanja za okoliš u program građanskog odgoja. Što poduzimate u tom smislu?
O: Taj je segment već definiran akcijskim planom za obrazovanje za okoliš koji je prvi akcijski plan izrađen temeljem strategije održivog razvitka i tu se podrazumijeva integriranje sadržaja vezanih uz okoliš u formalni obrazovni sustav Republike Hrvatske. Plan je obrazovanje za okoliš uključiti u već postojeće školske predmete.
P: Koliko je po Vašem mišljenju hrvatsko društvo ekološki osviješteno? Na koje bi se još načine ta osviještenost mogla podići na višu razinu?
O: Mislim da na deklarativnoj razini hrvatski građani pokazuju veliki senzibilitet prema problematici zaštite okoliša, međutim kada se on treba pretočiti u konkretne odluke i promjene ponašanja, tu već nailazimo na velike probleme. Zbog toga mislim da u dobrom dijelu hrvatske javnosti obveze koje će donijeti novi Zakon o otpadu neće biti dočekane s oduševljenjem jer to podrazumijeva određenu promjenu ponašanja u samim kućanstvima. Osobno smatram da to nije jako velika promjena jer mislim da nije tako teško sebe disciplinirati da se nekorisne vrste otpada stavljaju u jednu vreću, a korisne u drugu. To nije pretjerano veliki zahtjev, ali će zasigurno kod pojedinaca izazvati otpor.
P: Neosporna je važnost educiranja javnosti o odgovornom odnošenju prema okolišu. Na koje ćete još načine provoditi edukaciju?
O: Smatram da treba djelovati na dvije razine. Jedna je donošenje zakona i njihova rigidna primjena, pri čemu je važno ne samo donijeti formalno dobre zakone, nego i inzistirati na vrlo strogoj implementaciji. Druga razina djelovanja je provedba edukativnih kampanja vezanih uz promjenu ponašanja građana. Nije dovoljno ići na svijest ljudi i obrazovati ih, nego moraju postojati sankcijski mehanizmi koji će ih prisiliti na određeno ponašanje. Paralelno sa Zakonom o otpadu ići će edukacijska kampanja o nužnosti promjene ponašanja prema okolišu, za koju smo već osigurali sredstva u proračunu.
P: Koja je Vaša poruka gospodarstvu, odnosno korisnicima ambalaže?
O: Apeliram da pri dizajniranju ambalaže imaju na umu reduciranje količine ambalaže, ne samo zbog njihovih troškova, nego i zbog koristi za okoliš.
P: U Hrvatskoj se u lipnju održavaju Svjetski dani ambalaže. Kakvo je Vaše mišljenje o takvom stručnom skupu?
O: Smatram da je jako dobro da se Svjetski dani ambalaže organiziraju u Hrvatskoj i možemo biti ponosni da će se takav događaj održati upravo kod nas. Želim vam jako puno uspjeha!
Razgovarala: Drena Milijević
P: Odnedavno ste na funkciji ministrice zaštite okoliša i prirode RH. Kakvu ste situaciju zatekli u Ministarstvu?
O: Nisam bila iznenađena stanjem koje sam zatekla u Ministarstvu jer mi je taj sektor dobro poznat otprije. Dočekalo me ono što sam znala da će me dočekati; tu i tamo se pojavljuju neke nove i nepoznate stvari, ali sve je to očekivano. Što se tiče stanja u Ministarstvu s aspekta financija, najveće su dubioze vezane uz glavni financijski instrument politike zaštite okoliša, a to je Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost i tu ćemo zasigurno zateći cijeli niz “leševa u ormaru”, ali to je uglavnom već dobro poznato javnosti. Tamo su trenutačno USKOK i DORH, a predmet istrage su brojni projekti koji su se financirali iz Fonda.
P: Ministarstvo je nešto drugačije ustrojeno nego što je bilo za prethodne Vlade. Možete li nam pojasniti osnove ustroja i prioritetnih poslova Ministarstva zaštite okoliša i prirode?
O: Prijašnje Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva je, osim zaštite okoliša i Inspekcije zaštite okoliša te Uprave za održivi razvoj, koji se još uvijek nalaze u ovom Ministarstvu, uključivalo i prostorno uređenje i graditeljstvo koje je sada izdvojeno u posebno Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja. U Ministarstvo zaštite okoliša su, osim navedenih Uprava vezanih uz zaštitu okoliša i inspekciju zaštite okoliša, ušle i Uprave za zaštitu prirode i Uprava za inspekcijske poslove zaštite prirode koje su prije bile smještene u Ministarstvu kulture.
Ministarstvo zaštite okoliša i prirode ima nadležnost nad poslovima zaštite okoliša i prirode te provedbe inspekcijskog nadzora nad tim poslovima i, ono što je bitno i meni osobno izuzetno važno, jest činjenica da je Ministarstvo zaštite okoliša i prirode centralno ministarstvo za politiku održivog razvoja. Naime, mi smo koordinativno ministarstvo za sve projekte održivog razvoja prema drugim resornim ministarstvima (poljoprivrede, transporta, gospodarstva, turizma, zdravstva...), odnosno prema svim ministarstvima koji na neki način imaju veze s politikom održivog razvoja. Mi predlažemo mjere i projekte prema drugim ministarstvima kojima je cilj održivi, odnosno zeleni razvoj Republike Hrvatske.
P: Na početku mandata najavili ste brojne promjene, a jedna od prvih je ona o zbrinjavanju komunalnog otpada po kriteriju volumena otpada, što je izazvalo veliki interes javnosti. Kako je zamišljeno funkcioniranje tog sustava i u kojoj je fazi realizacije?
Novim Zakonom o otpadu ukinut ćemo koncesije, a svi poslovi vezani uz otpad bit će definirani dozvolama za gospodarenje otpadom
O: Već je formirana radna skupina za izradu novog Zakona o otpadu. Novi je Zakon potrebno donijeti ne zbog mojih ideja i želja da se tu neke stvari promijene i pokrenu, nego zato što je to naša obveza prema Europskoj uniji. Naše se zakonodavstvo mora uskladiti s novom Okvirnom direktivom o otpadu koja, među ostalim, propisuje ono što je najvažnije, a to je obveza uspostave integriranog sustava gospodarenja otpadom. To konkretno znači da moramo početi primjenjivati hijerarhiju postupanja s otpadom od prvog postulata, a to je smanjenje nastanka otpada do primarne selekcije i obrade, odnosno oporabe i recikliranja otpada. Kao zadnja faza je termička obrada otpada i korištenje ostataka termičke obrade u određene namjene. Cijela Europa, naime, ide ka bezdeponijskom konceptu gospodarenja otpadom. Tu imamo velike obveze prema Europskoj uniji, točnije do 2018. godine sva odlagališta otpada u Hrvatskoj, bez obzira jesu li ilegalna ili legalna, moraju biti sanirana i do tada moramo uvesti cjeloviti sustav gospodarenja otpadom. Do 2020. moramo obrađivati 50% ukupno iskoristivog otpada.
P: Na koji bi se način provodio sustav kontrole?
O: Dosadašnjim je Zakonom o otpadu bilo predviđeno da su lokalne samouprave, odnosno komunalna poduzeća koja se bave zbrinjavanjem, bile obvezne uvesti sustav naplate odvoza komunalnog otpada prema količini ili prema broju stanovnika u kućanstvu. Međutim, najveći broj jedinica lokalnih samouprava nije ispoštovao tu odredbu i odvoz otpada se u Hrvatskoj i danas naplaćuje prema kvadratima, a ne prema navedenim kriterijima. Zbog toga će novi Zakon propisati da jedinice lokalne samouprave moraju uvesti i provesti sustav naplate prema volumenu, a ne po količini otpada jer količina podrazumijeva obvezu vaganja otpada, što je financijski zahtjevno, ali prema volumenu vreće u koju se odlaže otpad, to se relativno lako može provesti. Mi se nećemo miješati u sustav odnosno u model, nego ćemo postaviti ciljeve koje jedinice lokalne samouprave moraju realizirati i u kojem roku. U suprotnom će jedinice lokalne samouprave biti financijski sankcionirane. Ako i nakon opomene odnosno rješenja da nisu ispunili obveze ne reagiraju sukladno Zakonu, bit će i politički kažnjene.
P: Ministarstvo je nedavno osnovalo Forum za zaštitu okoliša i prirode...
O: Tako je. Ministarstvo je uputilo poziv za kandidiranje članova i članica Foruma i oni su već izabrani. Forum je tijelo sastavljeno od po tri člana iz grupacija gospodarstva, nevladinih udruga, stručnjaka te jedinica lokalne i regionalne samouprave. Glavni zadatak članova Foruma je sudjelovanje i raspravljanje o ključnim smjernicama politike zaštite okoliša i prirode te mogućnost utjecaja na kreiranje tih politika u vrlo ranoj fazi.
Uskoro ćemo imati prvu sjednicu Foruma, na čijem će dnevnom redu biti smjernice za izradu novog Zakona o otpadu, kada ćemo prezentirati koje su naše namjere u tom dijelu. Naravno da se neće moći intervenirati u dijelu koji se tiče obveza Hrvatske prema Europskoj uniji, ali ćemo tražiti da se očituju o onim dijelovima koji uključuju nacionalnu komponentu, a koja se odnosi na korekciju predviđene strategije i plana gospodarenja otpadom. Točnije, centri za gospodarenje otpadom koji su prije bili predviđeni uglavnom prema županijskom ključu, sada će biti redefinirani uglavnom prema regionalnom ključu. Dakle, ići ćemo na smanjenje broja centara za gospodarenje otpadom, a mijenjat će se i predviđena tehnologija. Inzistirat ćemo na tome da se izbace bioreakcijski deponiji koji su do sada bili predviđeni u svim centrima, a oni jako poskupljuju priču i predstavljaju najslabiju kariku i najveću nepoznanicu u smislu zaštite okoliša, a i njihova je ekonomska isplativost vrlo upitna.
P: Konstatirano je da je dosadašnji sustav sakupljanja PET ambalaže neodrživ zbog značajnih gubitaka, a svjedoci smo i brojnim malverzacijama koje su ga pratile. Kada se očekuje donošenje novog Pravilnika o ambalažnom otpadu i u kojem smjeru idu promjene?
O: Kao što sam već navela, trenutačno radimo na Zakonu o otpadu. U fazi kada će biti napisan prijedlog tog Zakona koji, naravno, mora proći javni uvid sukladno Zakonu o zaštiti okoliša i AArhuškoj konvenciji, krenut ćemo i s formiranjem radnih skupina za sve pravilnike koji proizlaze iz njega, pa tako i za Pravilnik o ambalažnom otpadu. Naravno da su dobrodošli i predstavnici vašeg cijenjenog Instituta, kako biste i vi sudjelovali u odabiru najboljeg modela. Trenutačno proučavamo iskustva različitih država u području gospodarenja ambalažnim otpadom i tražimo najbolji model za Hrvatsku i u smislu zaštite okoliša i u smislu ekonomske održivosti. Naime, dosadašnji je Pravilnik o ambalažnom otpadu donio određene pozitivne promjene u smislu prikupljenih količina pojedinih vrsta ambalažnog otpada i njihova uklanjanja iz okoliša, međutim, pokazao se financijski potpuno neodrživim te izvorom određenih koruptivnih ponašanja i zbog toga je imperativ da ga promijenimo. Ono što razmatramo i što će definitivno biti provedeno jest da se Fond više neće baviti gospodarenjem ambalažnim otpadom kao operativno gospodarsko tijelo zbog toga što je to prije svega financijska institucija koja se treba baviti financiranjem poslova zaštite okoliša. Razmatramo model koji postoji u susjednim zemljama poput Austrije, gdje su se proizvođači ambalaže udružili u interesno udruženje, odnosno neprofitnu zajednicu koja obavlja te poslove za gospodarstvo, a regulator, a to je u ovom slučaju Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, je dužno postaviti nacionalne ciljeve koje je takva zajednica dužna ispoštovati.
P: Kada očekujete prvi draft Pravilnika?
O: S obzirom na to da paralelno sa Zakonom o otpadu planiramo imati gotove i sve pravilnike za posebne kategorije otpada, pa tako i za ambalažni otpad, rok za izradu novog Pravilnika je kratak. Naime, ne želim da se dogodi da imamo donesen Zakon o otpadu, a da nemamo podzakonske propise koji će osigurati provedivost, odnosno implementaciju tog Zakona. Stoga će vjerojatno paralelno s usvajanjem Zakona o otpadu biti usvojen i Pravilnik o ambalažnom otpadu.
P: Sakupljanje PET ambalaže do sada je bilo “socijalno obojeno” i Vaša je najava ukidanja naknade za PET izazvala velike reakcije javnosti.
O: Svjesna sam da moje odluke u ovom dijelu neće biti dočekane s velikim simpatijama javnosti, međutim moj zadatak kao ministrice okoliša nije da radim populistički i da budem simpatična javnosti, nego da rješavam probleme u svom resoru. Znam da to može zvučati okrutno, ali ja nisam ministrica socijalne politike i meni motiv ne smije biti rješavanje problema socijalnog profila, nego rješavanje problema vezanih uz zaštitu okoliša.
Što će biti s koncesijama za gospodarenje otpadom koje su se do sada dodjeljivale tvrtkama koje se time bave?
Novim Zakonom o otpadu ukinut ćemo koncesije, odnosno svi poslovi vezani uz otpad bit će definirani dozvolama za gospodarenje otpadom. To znači da se novim Zakonom uvode tržišni principi u području gospodarenja otpadom. Treba imati na umu da je gospodarenje otpadom u razvijenom svijetu vrlo lukrativan biznis i mi više ne smijemo dopustiti situaciju kakva se do sada događala u Hrvatskoj, i to ne samo s PET ambalažom, nego i s drugim kategorijama otpada gdje je također bilo velikih problema i sumnji na korupciju.
Novim Zakonom o otpadu ukinut ćemo koncesije, odnosno svi poslovi vezani uz otpad bit će definirani dozvolama za gospodarenje otpadom. To znači da se novim Zakonom uvode tržišni principi u području gospodarenja otpadom. Treba imati na umu da je gospodarenje otpadom u razvijenom svijetu vrlo lukrativan biznis i mi više ne smijemo dopustiti situaciju kakva se do sada događala u Hrvatskoj, i to ne samo s PET ambalažom, nego i s drugim kategorijama otpada gdje je također bilo velikih problema i sumnji na korupciju.
P: Nekako se najviše bure diže upravo zbog PET ambalaže. No što je s ostalim vrstama ambalaže (različite druge tekućine, deterdženti, šamponi, ulja...) koja nije obuhvaćena tim sustavom?
O: U interesu nam je da uvedemo sustav integriranog upravljanja otpadom i to ne samo u odnosu na komunalni otpad. Kad govorimo o ambalažnom otpadu, vjerujemo da će velik dio problema biti riješen uvođenjem sustava primarne selekcije na samom mjestu nastanka otpada, odnosno u kućanstvima i u gospodarstvu, jer će takav otpad odlaziti u sortirnice gdje će se sortirati i prodavati dalje, odnosno njime će se kasnije gospodariti kao s korisnim sirovinama.
P: Tema zabrane plastičnih vrećica aktualna je u brojnim zemljama. Primjerice, u Srbiji je u procesu potpuna zabrana i zamjena papirnatim varijantama. Kakav je Vaš stav prema tome?
O: Naše Ministarstvo ne planira provesti zabranu korištenja plastičnih vrećica jer smatramo da to nije najučinkovitiji model i da bi mogao stvoriti probleme u gospodarskom dijelu, posebice zbog gospodarskih subjekata koji se bave proizvodnjom takvih vrećica. Plan je uvesti financijska opterećenja. To znači da više neće biti dopušteno besplatno dijeljenje plastičnih vrećica, odnosno potrošač će morati platiti za svaku vrećicu, bilo u trgovinama, bilo na tržnicama, i to minimalno dvije kune. Pretpostavljamo da će to biti najučinkovitiji model za mijenjanje navika i ponašanja potrošača.
P: Najavili ste mijenjanje Zakona o okolišu. Možete li već sada navesti ključne promjene?
O: Zakon o zaštiti okoliša moramo mijenjati zbog usklađivanja s IPPC direktivom, koja se odnosi na objedinjene uvjete zaštite okoliša, kako bi Hrvatska uopće mogla u zakonskim rokovima ispoštovati tu vrlo zahtjevnu direktivu. Osim tog dijela, Zakon će se mijenjati i u odnosu na studije utjecaja na okoliš jer se taj dio do sada pokazao najslabijim karikom u cjelokupnom sustavu zaštite okoliša. Ključna će se promjena odnositi na to da će tvrtke koje izrađuju studije utjecaja na okoliš birati tijelo javne vlasti, odnosno Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, a ne investitor, kao što je do sada bilo. Time ćemo u znatnoj mjeri podignuti objektivnost podataka koji se iznose u studijama. Dakle, investitori će i dalje plaćati studije, postojat će i cjenici jer smatramo da, ukoliko druge struke mogu imati tarife i cjenike na temelju kojih obavljaju usluge, onda je uvođenje reda i u financijskom dijelu izrada studija također nužno.
P: Ministarstvo najavljuje uključivanje obrazovanja za okoliš u program građanskog odgoja. Što poduzimate u tom smislu?
O: Taj je segment već definiran akcijskim planom za obrazovanje za okoliš koji je prvi akcijski plan izrađen temeljem strategije održivog razvitka i tu se podrazumijeva integriranje sadržaja vezanih uz okoliš u formalni obrazovni sustav Republike Hrvatske. Plan je obrazovanje za okoliš uključiti u već postojeće školske predmete.
P: Koliko je po Vašem mišljenju hrvatsko društvo ekološki osviješteno? Na koje bi se još načine ta osviještenost mogla podići na višu razinu?
O: Mislim da na deklarativnoj razini hrvatski građani pokazuju veliki senzibilitet prema problematici zaštite okoliša, međutim kada se on treba pretočiti u konkretne odluke i promjene ponašanja, tu već nailazimo na velike probleme. Zbog toga mislim da u dobrom dijelu hrvatske javnosti obveze koje će donijeti novi Zakon o otpadu neće biti dočekane s oduševljenjem jer to podrazumijeva određenu promjenu ponašanja u samim kućanstvima. Osobno smatram da to nije jako velika promjena jer mislim da nije tako teško sebe disciplinirati da se nekorisne vrste otpada stavljaju u jednu vreću, a korisne u drugu. To nije pretjerano veliki zahtjev, ali će zasigurno kod pojedinaca izazvati otpor.
P: Neosporna je važnost educiranja javnosti o odgovornom odnošenju prema okolišu. Na koje ćete još načine provoditi edukaciju?
O: Smatram da treba djelovati na dvije razine. Jedna je donošenje zakona i njihova rigidna primjena, pri čemu je važno ne samo donijeti formalno dobre zakone, nego i inzistirati na vrlo strogoj implementaciji. Druga razina djelovanja je provedba edukativnih kampanja vezanih uz promjenu ponašanja građana. Nije dovoljno ići na svijest ljudi i obrazovati ih, nego moraju postojati sankcijski mehanizmi koji će ih prisiliti na određeno ponašanje. Paralelno sa Zakonom o otpadu ići će edukacijska kampanja o nužnosti promjene ponašanja prema okolišu, za koju smo već osigurali sredstva u proračunu.
P: Koja je Vaša poruka gospodarstvu, odnosno korisnicima ambalaže?
O: Apeliram da pri dizajniranju ambalaže imaju na umu reduciranje količine ambalaže, ne samo zbog njihovih troškova, nego i zbog koristi za okoliš.
P: U Hrvatskoj se u lipnju održavaju Svjetski dani ambalaže. Kakvo je Vaše mišljenje o takvom stručnom skupu?
O: Smatram da je jako dobro da se Svjetski dani ambalaže organiziraju u Hrvatskoj i možemo biti ponosni da će se takav događaj održati upravo kod nas. Želim vam jako puno uspjeha!
Razgovarala: Drena Milijević
