Već duže vrijeme za povećanje učinkovitosti modernih proizvodnih procesa potrebno je praćenje kroz sve faze proizvodnje. kaotičnost u složenim sustavima moguće je spriječiti pravovremenim utjecajem na “slabu točku”. U slučaju pojave pogreške u kvaliteti proizvoda, jednostavna oznaka na proizvodu najbrži je put je do njenog otklanjanja i stvaranja uvjeta pod kojima se ona više ne bi smjela ponoviti. Danas nam je na raspolaganju niz tehnologija i opreme kojima možemo stvoriti takvu oznaku na proizvodu. Neke su u proizvodnji prisutne već niz godina dok su druge nove i tek traže svoje mjesto na tržištu.

OPĆENITO se tehnologije označavanja prema načinu stvaranja oznake mogu podijeliti na kontaktne i beskontaktne, a prema trajanju oznake na privremene i trajne.

Svaka od ovih tehnologija ima svoje prednosti i nedostatke koje je čine prikladnom ili neprikladnom za pojedine aplikacije. Neke od tih tehnologija su kompatibilne, tj. mogu se koristiti za označavanje istog tipa proizvoda, dok se neke koriste za točno određene aplikacije.

Oznaka se najčešće sastoji od podatka važnog krajnjem korisniku i/ili proizvođaču. To može biti datum proizvodnje, rok trajanja proizvoda, oznaka šarže ili proizvodne linije. Složenije oznake mogu sadržavati podatke o sastavu proizvoda, njegov serijski broj ili točno vrijeme njegovog nastanka. Oznake mogu biti prilagođene čitanju od strane čovjeka ili nekog drugog uređaja kao što je čitač crtičnog koda (bar-koda). Oznaka također može biti nevidljiva ljudskom oku ili imati posebna svojstva, primjerice, promjena boje dokaz je da je proizvod prošao određeni postupak (primjerice sterilizaciju).

SUHI MEHANIČKI ŽIG

Suhi žig jedna je od najstarijih tehnologija označavanja. Svi se lako mogu prisjetiti otiska na rubu vrećice s bombonima. Oznaka nastaje tako da se u kliještima koja vare vrećicu nalaze mjedene brojke koje prilikom stiskanja i varenja ruba ostavljaju otisak. Prednosti ove tehnologije su nepostojanje potrošnog materijala i pouzdanost označavanja. U nedostatke se mogu ubrojiti teško vidljiva oznaka, ograničenje u prostoru raspoloživom za oznaku i ograničenje vezano uz njezin sadržaj. Najčešće se ovako dotiskuje rok trajanja nekog proizvoda. Ovakav način označavanja u nekim zemljama nije više dozvoljen jer može dovesti do oštećenja ambalaže i ne pruža sigurnost u točnost praćenja proizvodnje.

TERMOTRANSFER ŽIG

Ovo je danas najčešći način označavanja fleksibilne ambalaže u prehrambenoj industriji. Pouzdanosti opreme dodana je čitkost, pa ovakva oznaka uglavnom zadovoljava sve propise. Otisak nastaje tako da zagrijani metalni znakovi skidaju tintu s ribon trake i prenose je na ambalažu. Mana ove tehnologije su zastoji potrebni za izmjenu ribon trake, vrijeme potrebno da se grijači zagriju na radnu temperaturu i nemogućnost otiskivanja serijskih brojeva i stvarnog vremena.

TINTNI ŽIG

Modifikacija ranije navedenih tehnologija je tintni žig. Tinta može biti u tekućem ili krutom stanju. Karakteristična aplikacija za tekuću tintu je označavanje vrećica brašna ili boca piva, a tinta u krutom stanju se koristi kod brzih horizontalnih pakirnih strojeva. Mane su identične ranije navedenim tehnologijama, dok je tinta u krutom stanju zahvalnija u pogledu zastoja jer je izmjena valjčića s tintom vrlo brza.

KONTINUIRANI INK-JET

Ovo je vjerojatno najfleksibilnija tehnologija označavanja. Oznaka nastaje pogađanjem proizvoda sitnim kapljicama brzosušeće tinte. Pojam “kontinuirani” dolazi od činjenice da tinta neprekidno cirkulira kroz mlaznicu prema povratnoj cijevi. Na ovaj način se sprječava sušenje tinte na mlaznici i njena blokada, što nije slučaj kod nekih drugih ink-jet tehnologija. Za ovakvu opremu razvijen je čitav niz tinti prilagođenih površini proizvoda ili proizvodnom procesu. Primjeri su posebne tinte za pisanje po PE i PP materijalima ili termokromatske tinte koje mijenjaju boju za vrijeme termičke obrade proizvoda.

Prednosti ove tehnologije su nepostojanje kontakta između glave za pisanje i proizvoda, što rezultira mogućnošću pisanja i po neravnim površinama. Dodavanje potrošnog materijala ne uzrokuje zastoje u proizvodnji, a sama oprema je vrlo pouzdana i nema mehaničkih dijelova koji se vremenom troše. Brzine pisanja su vrlo velike, a mogu se pisati fiksni ili promjenjivi podaci, kao što su serijski brojevi i stvarno vrijeme. Mana ovakvog načina označavanja je relativno niska razlučivost (otprilike 70 dpi) i korištenje organskih otapala radi postizanja kratkih vremena sušenja. Ipak, uz osiguranje svih uvjeta zaštite na radu ovo je dosta sigurna tehnologija i još će se dugo zadržati na tržištu.

DOD INK-JET (DROP-ON-DEMAND INK JET)

Obzirom da je kontinuirana ink-jet tehnologija pokrivena mnogim patentima često se na tržištu susreću njoj alternativna rješenja. Ovdje se radi o pisačima koji su uglavnom našli mjesto na linijama za označavanje sekundarne ambalaže; kartona i vreća. Glave ovih pisača imaju više mlaznica i iz njih istiskuju tintu tek kad naiđe proizvod na koji se piše. Tinta se izbacuje piezo ili bubble-jet tehnologijom, a glave su slične onima koje se koriste u uredskim ink-jet pisačima. Zbog mogućnosti integriranja mnogo mlaznica na glavu pisača, tehnologija se često naziva i “visokorezolucijskom” (High Resolution Ink Jet). Tipične razlučivosti su i do 180 dpi, što posebno lijepo izgleda na kartonskim kutijama. Zasebnu skupinu čine pisači koji umjesto tinte koriste vrući vosak. On je pri sobnoj temperaturi u krutom stanju i grijanjem se dovodi u tekućinu koja ima karakteristike slične tinti. U posljednje vrijeme ovakvi se pisači sve više koriste za pisanje logističkih informacija po zbirnoj ambalaži gdje mijenjaju tradicionalno udomaćenu papirnu etiketu i termotransfer tehnogiju. Mana ovih pisača je mogućnost pisanja uglavnom po poroznim površinama, pri čemu proizvod mora biti mirno vođen i vrlo blizu glave pisača.

LASER

Iako je laserska tehnologija već odavno poznata, relativno se nedavno pojavila u području opreme za označavanje. Razlog tome je visoka početna cijena opreme i sigurnosni zahtjevi koji se nameću pri radu laserskom zrakom. Drugi razlog je u tome što je oprema još uvijek glomazna i nije je lako seliti po proizvodnim linijama. Iz tog se razloga uglavnom koristi za proizvode velikih serija i jednom montirana ostaje uz proizvodnu liniju. Tipična aplikacija za laser je označavanje pivskih boca ili skupih alkoholnih pića. U industrijama gdje organska otapala nisu poželjna laser pomalo mijenja kontinuirani ink-jet. Laser također ostavlja trajnu oznaku na materijalu koji se označava. To je jedan od razloga zašto se laser često koristi za označavanje stakla. Nepostojanje potrošnog materijala ovu tehnologiju čini vrlo ekonomičnom u eksploataciji, no ne treba zaboraviti na produkte označavanja čije zbrinjavanje može postati vrlo skupo.

DIGITALNI TERMOTRANSFER

Najveća mana ranije spomenutih žigova nalazi se u nemogućnosti pisanja promjenjivih podataka. Digitalni termotransfer je prvobitno razvijan za tisak na samoljepive etikete u roli, ali je oprema kasnije redizajnirana kako bi mogla tiskati i izravno na fleksibilnu ambalažu. Na ovaj način su moguće znatne uštede na ambalažnom materijalu, a sam dotisak se grafički gotovo ne razlikuje od predtiskanog dijela. Prednosti tehnologije su velika površina označavanja, razlučivost od 300 dpi naviše, kao i niska cijena opreme. Nedostatak je postojanje skupog potrošnog materijala – ribona i potreba za zastojem prilikom njegove izmjene. Ukoliko se tiska na samoljepivu etiketu, takva oznaka postaje još skuplja u odnosu na tehnologije koje tiskaju izravno na površinu koja treba oznaku.

GRAVIRANJE IGLOM

U nekim aplikacijama koje zahtijevaju trajnu oznaku može se koristiti elektronički vođena igla. Na ovaj način se graviraju razni metalni predmeti, identifikacijske pločice itd. Iako je zbog elektroničkog vođenja moguće gravirati promjenjive podatke, najveća mana ovog postupka je sporost.

RAZINA PRIMJENE

Korištenje opreme za označavanje više je potaknuto zakonskim propisima nego samom željom tvrtki za praćenjem vlastite proizvodnje. Ta činjenica je razumljiva jer takva oprema košta, zahtijeva održavanje, a pri tome ne povećava obim proizvodnje. Dapače, kvarovi na opremi za označavanje mogu smanjiti proizvodne kapacitete i nanijeti gubitke tvrtki.

S druge strane, ako se ovakva oprema ispravno implementira u proizvodni proces ona na više načina može postati generatorom pozitivnog poslovanja. Ukoliko u proizvodnom procesu dođe do pogreške u kvaliteti, praćenjem oznaka moguće je izdvojiti nekvalitetni proizvod i u budućnosti izbjeći sličnu situaciju. Izdvajanje samo određene šarže osigurava manje troškove od povlačenja cjelokupne proizvodnje kroz neki vremenski period. Ova mogućnost praćenja proizvodnje preduvjet je i dobivanja mnogih certifikata iz ISO porodice ili HACCP-a. Osim toga ovi se pojmovi mogu iskoristiti u promidžbene svrhe i za podizanje svijesti kupca o kvaliteti proizvoda i tvrtke koja ga proizvodi. Sve je više kupaca koji gledaju rokove trajanja i podatke o sastavu proizvoda.

Povijest označavanja na našim prostorima može se podijeliti u nekoliko “etapa”. Prva označavanja početkom devedesetih godina prošlog stoljeća odnosila su se uglavnom na prehrambene proizvode. Rokovi trajanja proizvoda bili su izraženi uglavnom kroz mjesec i godinu isteka valjanosti. U slučaju reklamacije takvog proizvoda, grešku je bilo moguće izolirati unutar mjesec dana proizvodnje. Troškovi povlačenja mjesečne proizvodnje s tržišta bili su vrlo visoki. Proizvođači osvježavajućih napitaka su na metalnim čepovima imali kvartalne oznake pa je u njihovom slučaju područje greške bilo čak 3 mjeseca. U toj prvoj etapi odgovarajuću opremu za označavanje imale su samo tvrtke koje su interno propisale točniju slijednost (Coca Cola), koje su posebnim oznakama štitila proizvod od krivotvorenja (Saponia, Badel) i one od kojih je zahtijevana točna oznaka od strane kupaca (ELKA, Telecomp).

Uvođenjem ISO certifikata i propisivanjem načina označavanja pojedinih grupa proizvoda počela je druga “etapa” u primjeni opreme za označavanje. Otvaranjem predstavništava stranih tvrtki naslijeđena je oprema i način njene primjene. Europski Zakon o hrani također obvezuje proizvođače na ispravno označavanje. Praćenje proizvoda svedeno je na period proizvodne smjene ili proizvodne šarže, pa oprema za otiskivanje oznake mora ima mogućnost automatskog mijenjanja vremena/datuma ili brze izmjene broja šarže. Mehaničke žigove za označavanje primarne ambalaže zamjenjuju industrijski ink-jet pisači i direktni termotransfer pisači. Predtiskane kutije i otisnutu sekundarnu ambalažu zamjenjuju oznake nastale izravno na liniji s visokorezolucijskim ink-jet pisačima ili se varijabilna informacija otiskuje na samoljepive etikete. Želja države za kontrolom proizvodnje određenih proizvoda uvela je potrebu za njihovim posebnim označavanjima (porezne markice za cigarete, alkohol i kavu). U ovoj etapi označavanje je implementirano u pogonima koji bilježe naglu ekspanziju na domaćem tržištu i pripremaju se za prodor na neka inozemna tržišta (Kraš, Franck).

Treća etapa je upravo u tijeku i inicirana je od strane veletrgovaca. Porast broja trgovačkih centara domaćeg i inozemnog porijekla, kao i porast kupovne moći stanovništva, potakla je potrebu za plasiranjem domaćih proizvoda u te centre. Kako je želja veletrgovaca da radnu snagu svedu na neophodni minimum, tako je i proces nabave, skladištenja i prodaje u takvim centrima u potpunosti automatiziran. Zaprimanje robe se vrši uglavnom preko EAN 128 logističkih bar-kodova otisnutih na kutijama, vrećama i paletama, a podaci o robi koja treba tek stići unaprijed stižu putem elektroničke pošte ili informacijskog sustava trgovine. Kako se i prodaja robe vrši preko istih bar-kodova, na ovaj način se uvijek zna trenutačno stanje robe u trgovini. Preduvjet dobivanja statusa dobavljača u takvim centrima je postojanje odgovarajuće oznake na primarnoj, sekundarnoj i tercijarnoj ambalaži, ali i usklađenost s internim propisima trgovačkog lanca. Često trgovački lanci imaju strože propise i od zakonskih obveza države. Ova činjenica proizvođače tjera pred gotov čin jer ako žele plasirati robu na šire tržište moraju implementirati često skupu dodatnu opremu za označavanje. Iako su inicijalni troškovi katkad veliki, oni mogu potaknuti znatne uštede u poslovanju ako se ista ta oznaka iskoristi za optimiziranje procesa lokalnog skladišnog poslovanja. EAN 128 logističke oznake u sebi sadrže sve bitne podatke o proizvodu, pa i njegov rok trajanja. Korištenjem te oznake u lokalnom skladištu može se osigurati otprema najranije proizvedene robe pa je nemoguće da “zaostane” stara roba. Skeniranjem bar-kodova na izlasku iz skladišta moguće je odmah otisnuti dostavnicu, primku za vozača kamiona i račun za krajnjeg korisnika. Na ovaj način se izbjegava “prepisivanje” istih podataka, skraćuje vrijeme potrebno za otpremu robe i otklanja mogućnost ljudske pogreške.

BUDUĆNOST?

Već ranije spomenuta “treća” etapa još uvijek traje. Bar-kodove u teoriji i praksi zamjenjuju RFID (radiofrekvencijska identifikacija) čipovi i privjesnice koji dodatno smanjuju potrebu za ljudskim radom. Za čitanje podataka s radiofrekvencijskog čipa nije potreban vizualni kontakt s oznakom pa kupac ne treba čekati na kasi da bi proizvodi bili pojedinačno skenirani i obračunati. Lako je zamisliti kupca s kolicima koji prolazi kraj jedne antene koja “pročita” podatke o svoj robi koja se nalazi u kolicima. Nekoliko metara dalje se nalazi automatska kasa koja skida novac s kreditne kartice (s radiofrekvencijskim čipom, naravno) i kupcu otiskuje račun sa svim stavkama koje se nalaze u kolicima. Brzo, efikasno i bez potrebe za zaustavljanjem kretanja kupca. Na svu žalost proizvođača, takva oprema zahtijeva dodatno ulaganje u opremu koje se često kasnije ne može ukalkulirati u cijenu samog proizvoda. Nitko ne voli porast cijene proizvoda, pa čak i kad je ona opravdana ulaganjem u proizvodni proces. RFID tehnologija je još uvijek mlada, oprema je nestandardizirana, a cijena čipova vrlo visoka. Trenutačno je njena primjena opravdana samo na označavanju skupih proizvoda i paletnom označavanju, a rijetke aplikacije su uglavnom prezentacijskog karaktera. Iako je nekoliko velikih trgovačkih lanaca u SAD i Europi pokrenulo inicijativu prema svojim dobavljačima, teško je za očekivati širu primjenu RFID tehnologije na ovim prostorima u sljedećih nekoliko godina. No sigurno je da će neki novi zakon, inicijativa potrošača ili zahtjev veletrgovca stvoriti potrebu za dodatnim oznakama na već vrlo “šarenoj” ambalaži.

M. Kocijan