Novi Pravilnik o ambalaži i ambalažnom otpadu izdan od strane Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva (NN 97/05, 115/05) i Odluka o uvjetima označavanja ambalaže izdana od strane Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost (NN 155/05) u dijelu koji određuje označavanje ambalaže regulira i označavanje plastične ambalaže odnosno ambalaže iz polimernih materijala.

VAŽNO JE istaknuti da je osnovna svrha sustavnog označavanja ambalaže dati pravu i nedvosmislenu informaciju od kojeg materijala je ambalaža proizvedena. Ova informacija naročito je važna za osobe koje su uključene u proces i postupak sortiranja i zbrinjavanja ambalažnog otpada.

Sustav označavanja definiran Pravilnikom nije nov i većina proizvođača i korisnika plastične ambalaže, odnosno proizvođača koji svoje proizvode pakiraju u ambalažu, upotrebljava ga na svojim pakovinama već niz godina, ne samo na hrvatskom, već i na inozemnom tržištu.
Označavanje plastičnih materijala regulirano je još 1990. godine njemačkom normom DIN 6120 – 2 (Slika 1.).
Isti princip, kad govorimo o označavanju plastičnih materijala preuzet je i reguliran europskom normom CR 14311:2002, hrvatskom normom HRN 14311:2003, međutim Odluka komisije EU 97/129/EC donekle se razlikuje od navedenih normi i oznake su nešto pojednostavljene samo u brojčanom dijelu, jer je izbačena nula ispred brojeva 1 do 9, ali je zato sustav označavanja dopunjen oznakama za papirnu i kartonsku, metalnu, drvenu, tekstilnu, staklenu i kompozitnu ambalažu.

Za označavanje plastičnih (polimernih) materijala, Pravilnikom su rezervirane brojčane oznake od 1 do 19, međutim samo brojčanim oznakama od 1 do 6 dodijeljene su i slovne oznake pojedinih plastičnih polimernih materijala (slika 2).

Pravilnik i Odluka reguliraju obaveznu upotrebu brojčanog, slovnog i grafičkog znaka i u tom segmentu nažalost nema nikakve fleksibilnosti u smislu određenih opcija u označavanju kao što se to u praksi i primjenjuje. Pravilnikom nije dana mogućnost korištenja pojedinih varijanti označavanja koje mogu u određenim situacijama olakšati proizvodni proces same izrade ambalaže ili izrade grafičkog dizajna određene ambalaže, a time ne bi ni u kom slučaju bila umanjena osnovna funkcija označavanja, a to je točna informacija o upotrijebljenom plastičnom materijalu za izradu ambalaže.

Prema DIN 6120 – 2 dozvoljena je mogućnost korištenja grafičkog znaka tzv.”trokut” u dvije varijante:
Obje varijante grafičkog znaka u praksi su i danas u upotrebi i mogu se naći na pakovinama na tržištu, bilo da su iste proizvedene u Hrvatskoj ili u inozemstvu, iako nisu na taj način definirane niti našim Pravilnikom niti ostalim navedenim normama i Odlukom EU Komisije. Grafički znak prikazan na slici 3. u praksi se primjenjuje isključivo kad je riječ o plošnoj aplikaciji znaka (različitim tehnikama tiska) na ambalaži, dok je grafički znak prikazan na slici 4. prikladan za primjenu i u tisku i u gravuri na ambalažnom materijalu. Važno je napomenuti da za razliku od Pravilnika, čije su odredbe obvezujuće, navedene norme i Odluka komisije EU 97/129/EC nije obvezujuća.
Što se tiče upotrebe slovne oznake za označavanje plastične ambalaže, ona je vrlo jasna i nedvosmisleno upućuje na vrstu polimernog materijala od kojeg je izrađena plastična ambalaža, ali se to odnosi samo na prvih šest /6/ pozicija od mogućih 19. Na navedenih prvih šest /6/ pozicija jasno je definirana veza između naziva polimernog materijala i pripadajuće numeričke oznake. S obzirom da se radi o polimernim materijalima koji su najčešće u upotrebi kad je pitanju proizvodnja plastične ambalaže, u praksi se za označavanje osim oznaka definiranih Pravilnikom, koriste ili samo brojčane ili samo slovne oznake (slika 5).

Važno je napomenuti da brizganu ambalažu nije primjereno označavati samo brojčanom oznakom, jer to može zbuniti, s obzirom da se na istom prostoru kod takve ambalaže nalaze i brojčane oznake kalupa. Svakako je daleko prihvatljivije i ispravnije, ukoliko veličina prostora ne dopušta aplikaciju cjelovite oznake, upotrijebiti samo slovnu i grafičku oznaku polimernog materijala (slika 6).

Na tržištu se danas mogu naći pakovine sa slovnim i grafičkim oznakama (slika 7) koje odstupaju od načina označavanja definiranog Pravilnikom o ambalaži i ambalažnom otpadu, međutim, ipak jasno i nedvosmisleno daju informaciju o vrsti polimernog materijala iz kojeg je proizvedena ambalaža.

Oznaka pod brojem 7 (slika 8.) iz sustava označavanja plastične ambalaže pobuđuje posebnu pažnju kod svih koji su na određeni način involvirani u označavanje plastične ambalaže, odnosno polimernih materijala. Naime i u Pravilniku o ambalaži i ambalažnom otpadu i u Odluci o uvjetima označavanja ambalaže potkrala se jedna greška, koja za posljedicu ima nedosljednost u pristupu označavanju plastične ambalaže. Grafički simbol za materijal pod oznakom 7, odnosno “Ostalo” (engleska verzija “Other”) nije potpun jer nedostaje slovo O ispod trokuta.

Ovaj znak izaziva dosta dilema i nesuglasica kad je potrebno označiti višeslojne polimerne materijale odnosno ambalažu proizvedenu od višeslojnih polimernih materijala. Razlog tome je, izostanak bilo kakvog stručnog tumačenja u kojim situacijama je taj znak primjenjiv. Moguće je vrlo jednostavno i racionalno objašnjenje. Znak se primjenjuje u slučajevima kada se radi o proizvodnji plastične ambalaže odnosno višeslojnih polimernih ambalažnih materijala proizvedenih postupcima koekstruzije tj. laminiranja. Plastični spremnici proizvedeni postupcima koekstruzije označavaju se ovim znakom. Savitljivi višeslojni polimerni ambalažni materijali proizvedeni postupcima koekstruzije, odnosno laminiranja, također se označavanju tim znakom. Međutim, savitljivi višeslojni polimerni ambalažni materijali u praksi se označavaju i na način prikazan na slici 9. Naravno, slovna oznaka ovisi o vrsti upotrebljenog polimernog materijala.

Smatram da nije ispravno ovim znakom (slika 8) označavati druge kombinacije materijala, pogotovo kad je riječ o savitljivim višeslojnim materijalima, gdje se u sastavu osim polimera nalaze primjerice papir ili aluminijska folija. S obzirom da sustav ima rezervirano područje za označavanje od 1 do 19 isključivo za plastičnu ambalažu, odnosno polimere, to treba tako i tretirati. Sve kombinacije materijala koje u sastavu ambalaže osim plastičnih polimernih materijala imaju i druge vrste ambalažnih materijala moraju biti tretirane kao kompoziti. U stručnoj terminologiji, polimer sa staklenim vlaknima tretira se kao kompozit.

Označavanje ambalaže donošenjem Pravilnika o ambalaži i ambalažnom otpadu je obavezno, a u primjeni je u određenom segmentu već niz godina. Oznake moraju biti jasne i nedvosmislene, međutim, bit će potreban priličan napor stručnih timova da u suradnji s djelatnicima Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva i Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost odgovore na sve dileme, pitanja i nejasnoće zainteresiranih za pravilno označavanje ambalaže njihovih proizvoda, s obzirom da je ovo područje izuzetno raznoliko i kompleksno.

Zoran Gošek, dipl. ing., direktor službe “Dizajn i ambalaža”, Podravka d.d., Koprivnica,
Stručni savjet za označavanje ambalaže, Institut za ambalažnu i grafičku industriju

Z. Gošek