U okviru Međunarodnog savjetovanja "Polimerni materijali i ambalaža" održan je Tehnološki forum na temu označavanja ambalaže. Ova tema nije slučajno odabrana. Potaknuta je inicijativom Instituta za ambalažu i tiskarstvo i raspravom na razini brojnih gospodarskih subjekata s ciljem definiranja adekvatnog i pravilnog označavanja ambalaže te prijedloga izmjena Pravilnika o ambalaži i ambalažnom otpadu s tog stajališta. Poticajna predavanja Vjere Haberle (Hrvatski zavod za javno zdravstvo, Odjel predmeta opće uporabe i medicinskih proizvoda, Zagreb), Zorana Gošeka (Podravka d.d., Koprivnica) i Ivana Lončarevića (Odjel sanitarne inspekcije Gradskog ureda za zdravstvo, socijalnu zaštitu i branitelje RH, Zagreb), bila su uvod u diskusiju kojom se pokušalo odgovoriti na nedoumice o označavanju ambalaže.

VJERA HABERLE JE govorila o usklađenosti hrvatskih propisa s propisima EU. "Područje vezano za materijale u kontaktu s hranom riješeno je u Hrvatskoj Pravilnikom o zdravstvenoj ispravnosti predmeta u kontaktu s hranom, dakle gotovih proizvoda", naglasila je gđa Haberle te dodala da taj relativno novi Pravilnik (od 9. travnja 2004. godine) čekaju mnoge izmjene. Pravilnik sadrži opće odredbe koje definiraju područje obuhvaćeno Pravilnikom i zahtjeve koje mora sadržavati deklaracija. Drugi dio Pravilnika su zahtjevi koji se odnose na zdravstvenu ispravnost posuđa, pribora, opreme i uređaja i to od svih materijala - metala, emajla, cementa, gline, keramike, porculana i stakla, polimernih materijala, drva i tekstila. Treći dio Pravilnika odnosi se na posebnu grupu proizvoda koji su namijenjeni dojenčadi i djeci mlađoj od tri godine, a olakšavaju hranjenje, sisanje, umirivanje i spavanje. "To smo u Pravilnik dodali 2004. godine jer su naši propisi bili pisani prema materijalima od kojih su gotovi proizvodi, predmeti opće uporabe, izrađeni. To je naš princip već dugo godina", dodaje Vjera Haberle. Zahtjevi su naime, kako kaže, većinom isti za sve proizvode obuhvaćene Pravilnikom ukoliko su izrađeni od istog materijala. No, postoji direktiva za igračke, objasnila je gđa Haberle, u sklopu koje se dude varalice, bočice i razne grickalice, prema EU, ubrajaju u igračke. "Taj dio Pravilnika ćemo prebaciti u novi Pravilnik o sigurnosti igračaka", naglašava. Četvrti dio Pravilnika odnosi se na ambalažu općenito i od pojedinih materijala – metala, umjetnih masa, papira, stakla itd. Najveći dio Pravilnika odnosi se na polimerne materijale, jer su oni najviše zastupljeni na području proizvodnje ambalaže. Uključeni su plastomeri, celuloza i elastomeri, a posebno su obrađeni najčešće korišteni polimerni materijali, što uključuje dopuštene ulazne sirovine i određena ograničenja. Europski propisi su drugačije temeljeni, naglašava gđa Haberle, i izrazito malo materijala je u EU obrađeno direktivama. Primjerice, za metal, papir, karton, porculan, staklo i sl. nema nikakve direktive. Postoje određeni naputci u EU koji olakšavaju rješavanje problema, no direktive ne postoje. Postoji velika lista, istaknula je gđa Haberle, od nekoliko stotina ulaznih supstancija, monomera, aditiva, koji se smiju upotrebljavati u proizvodnji polimernih materijala. Prema mišljenju gospođe Haberle, riječ je o prilično nekorisnoj listi za primjenu, jer je za svaku supstancu navedena specifična migracija, odnosno količina koja smije migrirati u hranu, ali se ne navodi na koji se materijal odnosi.

 Govoreći općenito o našem Pravilniku, Vjera Haberle ističe da je uglavnom usklađen s postojećim EU propisima. On ne sadrži npr. zamjenske model otopine za masnu hranu, ali će one biti unesene u novi Pravilnik. Direktiva 85/572EC također bi se trebala naći u našim propisima prije ulaska u EU, smatra Vjera Haberle. Ta direktiva sadrži tablicu za odabir simulanata, model otopina koje imitiraju pojedine grupe namirnica, a u našem Pravilniku se nalaze samo one osnovne model otopine.

Nadalje, za porculan ne postoji nikakav zahtjev, no za keramiku postoji i odnosi se na sadržaj metala koji može migrirati u hranu. To je stara Direktiva iz 1984. godine i u potpunosti je prenesena u naš Pravilnik.

Vezano uz regenerirani celulozni film, Vjera Haberle ističe da je riječ o području u kojem Pravilnik još nije u potpunosti usklađen, već samo jedan njegov manji dio.

Što se tiče polimernih materijala općenito, direktive koje su obveza za usklađivanje su uglavnom vezane za određene teme, kao npr. vinil-klorid monomer, BADGE, NOGE i sl. Posebno pitanje je migracija nitrozamina i prekursora nitrozamina. Riječ je o spojevima koji se traže u elastomerima, a propisani su u dijelu koji uređuje proizvode za dojenčad i djecu do tri godine.

Jedan od zahtjeva u okviru bilaterale bio je navesti kada će se obaviti usklađivanje. "Obvezali smo se da ćemo napraviti novi Pravilnik za materijale i predmete u kontaktu s hranom do 1. lipnja 2008. godine. Tada bi trebao biti usklađen, a kako će izgledati – još se točno ne zna. Voljela bih da ostane na ovom principu na kojem je i sada, da o materijalima govorimo detaljnije", objasnila je Vjera Haberle i dodala: "Na multilateralnom sastanku predstavnika Europske komisije pitala sam što će biti ukoliko u našu zemlju dođe proizvod iz zemlje članice EU, a ne odgovara našim propisima. Odgovor se izbjegao, no trebalo je samo reći da, ukoliko EU nema propise, onda se ne može po nacionalnim propisima proizvodu zabraniti uvoz (pitanje slobode kretanja roba!). Što se tiče potencijalnih izvoznika, ukoliko nisu usklađeni s propisima, izvoz nema nikakve šanse. Ali, što će biti s onim što u EU nije propisano, teško je reći, no bojim se da kao mala država, nećemo imati baš puno izbora".

Označavanje plastične (polimerne) ambalaže bila je tema predavanja Zorana Gošeka. "Osnovna svrha sustavnog označavanja ambalaže je dati pravu i nedvosmislenu informaciju od kojeg materijala je ambalaža proizvedena", naglasio je gosp. Gošek. Govoreći o sustavu označavanja definiranom Pravilnikom o ambalaži i ambalažnom otpada, gosp. Gošek se osvrnuo na brojčane oznake za označavanje plastične ambalaže, obaveznu upotrebu brojčanog, slovnog i grafičkog znaka i sl. Prezentirao je, kao predsjednik Stručnog savjeta za označavanje ambalaže pri Institutu za ambalažu i tiskarstvo, pročišćene primjedbe gospodarstva na predmetni Pravilnik, koje će biti predočene Ministarstvu zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, a s ciljem prihvaćanja i izmjene Pravilnika u tom smislu, što je načelno i prihvaćeno od strane MZOPU-a.

Ivan Lončarević je upoznao prisutne s deklariranjem ili obilježavanjem ambalaže prehrambenih proizvoda i predmeta opće uporabe s aspekta sanitarnog nadzora, odnosno rada i nadležnosti Sanitarne inspekcije. Cjeloviti rad gosp. Lončarevića u cijelosti objavljujemo na sljedećim stranicama.

Nakon poticajnih predavanja razvila se diskusija kojom se pokušalo odgovoriti na pitanja s kojima se proizvođači odnosno korisnici ambalaže najčešće susreću u nastojanju da pravilno i potpuno označe proizvod. Jedna od tema bio je znak na ambalaži – vilica i čaša -  koji je obavezan za sve proizvode koji dolaze u neposredan kontakt s hranom. Zakon o proizvodima koji dolaze u doticaj s hranom, zaključeno je, odnosi se i na PET i na staklenu ambalažu, odnosno na sve što dolazi u dodir s hranom. Hoće li taj znak na ambalažu stavljati korisnici ambalaže ili proizvođači, stvar je međusobnog dogovora, zaključili su sudionici. Prema tome, kad se od proizvođača ambalaže traži, primjerice, određena folija, onda on na tu foliju, samostalno ili u dogovoru s proizvođačem, otiskuje određeni znak.

Jedan od problema s kojim se ambalažeri susreću u praksi odnosi se na reklamacije pojedinih potrošača da se ambalaža u skladištu nalazi u blizini proizvoda koji nemaju veze s hranom i imaju određeni miris, koji se kasnije prenosi na hranu. Stoga je ponovno naglašeno da je na sve vrećice ili folije koje dolaze u dodir s hranom potrebno obavezno stavljati spomenuti znak. To je definirano u Pravilniku o zdravstvenoj ispravnosti predmeta u kontaktu s hranom"

Na Forumu je, nadalje, utvrđeno da bi do 1. kolovoza ove godine svi proizvođači hrane trebali uvesti HACCP sustav u svoje proizvodne procese. Međutim, provedbeni propisi, odnosno pravilnici, nisu doneseni, a upiti Sanitarnoj inspekciji stižu svakodnevno. Osim toga, ovlaštenih edukatora ili ekipa koji bi se trebali baviti uvođenjem tih sustava nema puno u Hrvatskoj, izuzev dvojice koji obilaze proizvodne pogone i na određen način educiraju i daju certifikate. Problem je, zaključili su sudionici, što se kasni s donošenjem Pravilnika, pa se njegovu primjenu mora prolongirati, što je vezano i za preuzimanje PET ambalaže i probleme oko provođenja naplata. Čini se da se sve svelo, smatraju sudionici, na samu naplatu, a manje na ekologiju, zdravstvenu ispravnost hrane te zaštitu zdravlja.

Jedno od pitanja, a ujedno i sugestija, odnosilo se na označavanje polipropilena. S obzirom da Pravilnikom  nije definirano tko mora označiti polipropilen - proizvođač materijala ili korisnik krajnje ambalaže od tog materijala, sudionici su zaključili da se i proizvođači ambalaže trebaju više uključiti u ovaj segment. "Proizvođači ambalaže smatraju da se deklariranje konačnog proizvoda, koje je regulirano Pravilnikom, ne tiče njih, već korisnika njihove ambalaže. No, riječ je o zajedničkom poslu, koji se treba ticati i jednog i drugog", zaključila je gđa Haberle.

Riječi je bilo i o bivšem Pravilniku, koji se podijelio na Pravilnik o predmetima opće uporabe koji dolaze u doticaj s hranom i na Pravilnik o predmetima široke potrošnje - predmetima opće uporabe, kao npr. kozmetika, sredstva za pranje i čišćenje i sl. Prvi je donesen temeljem Zakona o hrani, a drugi temeljem još uvijek važećeg  Zakona o zdravstvenoj ispravnosti predmeta opće uporabe. Naglašeno je, nadalje, da će do kraja ove godine biti donesen novi Zakon o predmetima opće uporabe koji će obuhvaćati obje spomenute grupe predmeta opće uporabe.

Govoreći o označavanju ambalaže za recikliranje, odnosno povratne ambalaže, sudionici su istaknuli da je znak zelene točke, koji imaju neke europske zemlje, prihvaćen  i kod naših  izvoznika  i bilo bi dobro da i hrvatska uđe u taj sustav. Kao znakovi za reciklažu kod nas su se dosad koristili nezatvorena kružnica sa strelicom te kružni tok strelice u trokutu. "Nepotrebno je imati toliko znakova za reciklažu, tako da će jedna od značajnijih tema razgovora s Ministarstvom zasigurno biti zelena točka", najavljeno je na Forumu.

Dilema oko toga je li potrebno iznad znaka za recikliranje i napisati, odnosno točno naznačiti "ambalaža za recikliranje" ili je dovoljno samo staviti znak za recikliranje, također će biti tema razgovora s Ministarstvom. Premda je na njemačkom  tržištu bilo slučajeva gdje je ispod znaka zelene točke pisalo "der Greene Punkt",  stav hrvatskih ambalažera i predavača poticajnih predavanja je da je dovoljan samo znak. "Pisanje i znaka i teksta zahtijeva utrošak puno prostora na ambalaži kada se radi o malim proizvodima. Sada, kada je znak zelene točke uvriježen, tekst više nije obavezan i tko želi, može ga maknuti", objašnjavaju ambalažeri. I tekst i znak primjenjuju se uglavnom na proizvodima za njemačko tržište, dok svi ostali u Europi koriste zelenu točku bez ikakvog naziva. Prema tome, zaključili su, isti bi princip trebao biti i u Hrvatskoj.

Riječi je bilo i o stavljanju znaka trokuta, koji je uvriježen kod označavanja polimera. Ambalažeri smatraju da je pogrešno uvriježeno mišljenje da su broj, trokut i slovna oznaka informacija namijenjena samo kupcu. "To je, prije svega, za onoga koji će to sutra morati sortirati", naglašeno je na Forumu. Stoga ističu da je važnije napisati slovo nego broj, "...jer kad napišete samo, npr. brojku 84 u trokutu, onaj radnik koji radi na sortiranju neće znati o čemu se radi", objasnili su.

Na Forumu je najavljeno i skoro objavljivanje udžbenika "Ambalaža za pakiranje namirnica", autora dr.sc. Ivana Vujkovića (Ekonomski fakultet Subotica, Sveučilište Novi Sad) , dr.sc. Kate Galić (Prehrambeno-biotehnološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu) i dr.sc. Martina Vereša (PoljoprivrednI fakultet u Beogradu). Udžbenik obrađuje problematiku ambalaže za pakiranje namirnica, obuhvaća osnove ambalaže te obrađuje ambalažne materijale. Namijenjen je studentima, nastavnicima i stručnjacima iz područja proizvodnje i primjene ambalaže, a bit će objavljen u izdanju tvrtke Tectus d.o.o. iz Zagreba.