Sredinom ožujka ove godine u Briselu je održana 13. godišnja konferencija "Europski zakoni o ambalaži" na kojoj je, među ostalim, iznesena analiza i predviđanje budućnosti politike gospodarenja ambalažnim otpadom u Europi. Konferencija je okupila predavače-predstavnike državnih institucija, udruženja s područja gospodarenja ambalažnim otpadom te predstavnike industrije, koji su iznijeli dosadašnja iskustva i donijeli zajedničke zaključke s ciljem konačnog uređenja zakonodavstva o ambalaži na razini Europske unije.

PRONAĆI DUGOROČNA RJEŠENJA

Europska komisija naglasila je da univerzalnog rješenja za prevenciju ambalažnog otpada nema, iako postoji nekoliko različitih koncepata poticanja njegova smanjivanja. Nejasno je, naime, koliko je smanjenje otpada posljedica tržišnih sila, a koliko nacionalnih politika (primjerice porez na plastične vrećice ili nacionalni plan prevencije). Sve mjere imaju pozitivne i negativne aspekte i nema naznaka da je jedno rješenje bolje od drugog. Jedno od pitanja koje se nametnulo nakon izvješća Europske komisije o rezultatima gospodarenja ambalažnim otpadom u 17 europskih zemalja tijekom 2003. godine, a koja pokazuju da su oporaba i recikliranje u porastu, je koliko se tim podacima uistinu može vjerovati. Jedino što se sa sigurnošću može tvrditi, naglasio je Bill Duncan iz belgijskog Assurrea, jest da se povećao trend recikliranja i oporabe, a smanjio trend odlaganja. Nadalje, problem je što neke zemlje velike količine ambalažnog otpada izvoze u druge zemlje, primjerice Kinu, i tako ispunjavaju svoje obveze oporabe i reciklaže. Što će se dogoditi kad Kina za nekoliko godina prestane prihvaćati taj otpad? Direktivom o ambalaži bi se to pitanje trebalo što prije regulirati kako izborom kratkoročne dobiti ne bi nastao dugoročni problem.

NUŽNOST TRANSPARENTNOG ODLUČIVANJA

Erika Mink iz TetraPaka naglasila je da postoji trend upotrebe nacionalnih fiskalnih mjera koje fragmentiraju jedinstveno tržište Europske unije i krše principe unutarnjeg tržišta (posebno kod ambalaže za pića). Pozvala je Europsku komisiju da poduzme mjere protiv mađarske naknade, belgijskog "ecoboni" poreza te njemačkog depozita. Također bi trebale, istaknula je gđa Mink, postojati upute Europske unije, kojima bi se specificiralo koje su to mjere koje se mogu koristiti i koje bi se s vremenom trebale testirati u skladu s njihovim utjecajem na okoliš, a nakon ostvarenja postavljenog cilja one bi se povukle. Nadalje, kontinuirano bi trebalo provoditi, a ako je potrebno i pooštriti, proceduru izvješćivanja tj. predstavljanja nacionalnih zakona Europskoj komisiji i drugim zemljama članicama, kako bi se osiguralo poštivanje EU legislative. Kritiziran je i "komitetski" pristup koji koristi EU jer komisija sastavljena od eksperata za područje ambalaže odluke donosi iza zatvorenih vrata, ne uključujući pritom predstavnike industrije.

Zajednički stav prisutnih na Konferenciji je potreba bržeg reagiranja Europske komisije na nacionalne zakone koji remete unutarnje tržište. Udruženje EUROPEN (The European Organization for Packaging and Environment), koje predstavlja savez deset industrijskih asocijacija, uputilo je pismo povjereniku za okoliš Europske komisije urgirajući za procedure koje bi se bavile nacionalnim zakonima te pozvali na veću transparentnost u procesu odlučivanja. Prema stajalištu EUROPEN-a, mnoge se nacionalne regulative ponekad kose s EU zakonima koji se odnose na jedinstvenost tržišta ambalaže i upakiranih proizvoda. Zemlje članice bi stoga trebale podastrijeti nacrte svojih zakona Komisiji i ostalim zemljama članicama, kako bi se provjerila njihova konzistentnost. U slučaju nekonzistentnosti predloženih zakona, Komisija i nacionalne vlasti uložile bi prigovore kojima bi se ti zakoni uredili. Politika gospodarenja ambalažnim otpadom značajno bi se unaprijedila, iznijeli su sudionici Konferencije, kada bi se uveli prioriteti i brzo praćenje kršenja, što omogućuje članak 226 EU, a koje se automatski pokreće u slučajevima kada detaljno mišljenje Komisije nije adekvatno uzeto u obzir od strane određene zemlje. Industrija je također pozvala na veću transparentnost, preporučivši da svi komentari i mišljenja automatski budu dostupni nacionalnim vlastima uključenima u odlučivanje te svima zainteresiranima.

GOSPODARENJE OTPADOM I KORIŠTENJE RESURSA

Aktivniju ulogu u donošenju strategija svakako bi trebala imati industrija, naglasio je Bill Duncan i dodao da bi predstavnici industrije trebali Komisiji predočiti ideje kako poboljšati strategiju održivih resursa. Nadalje, iznio je mišljenje da je ambalaža zapravo u dobroj poziciji u odnosu na strategije i nov način razmišljanja. Prema statistikama iz 2002. godine, nekoliko je zemalja već ostvarilo ciljeve postavljene za 2008. godinu.

NJEMAČKI SUSTAV DEPOZITA

Na Konferenciji se, uz opći pregled gospodarenja ambalažnim otpadom, značajna pažnja posvetila i njemačkom sustavu depozita. Predstavnik njemačke organizacije DPG istaknuo je da će financiranje sustava depozita koji je već izazvao različite reakcije, koštati oko 2 milijarde eura, detaljno objasnivši koliko će koštati pojedinačni segmenti sustava. Mnogi faktori, primjerice način vraćanja depozita (ručno ili prihvatnim strojevima) bit će individualno dogovarani između dobavljača i trgovaca. Iako je konkurencija dobra politika, ti će pregovori, smatra se, dovesti do znatno viših ukupnih troškova depozita za male dobavljače, posebice uvoznike i trgovce. Za razliku od predstavnika industrije, ekološke udruge su pozdravile sustav jer štiti višekratno korištenje boca, smanjuje onečišćenje, globalno zatopljenje, potiče recikliranje i otvara radna mjesta.

Jedno od afirmativnih mišljenja o sustavu iznio je predstavnik EAA-a (European Aluminium Association), koji smatra da sustavi depozita mogu funkcionirati na prikladan i transparentan način. Dokle god ne dolazi do diskriminacije jednokratnih i višekratnih boca i dok su podržani od svih strana u lancu, sustavi depozita mogu biti u značajnoj prednosti u odnosu na alternative, pa čak i pred sustavom "zelena točka".