Vetropack Straža tvornica stakla iz Huma na Sutli jedini je proizvođač staklene ambalaže u Hrvatskoj i jedan od rijetkih proizvođača koji svoje proizvode, staklene boce, nakon njihove upotrebe, može preuzeti, preraditi i ponovno upotrijebiti za proizvodnju novih staklenki. O recikliranju stakla u Hrvatskoj, svjetskim trendovima, Zlatnoj kuni, akcijama i projektima razgovarali smo s gospodinom Dragutinom Špiljakom, predsjednikom Uprave Vetropack Straže.

VETROPACK STRAŽA nominirana je za ovogodišnju Zlatnu kunu i uvrštena među šest najboljih velikih hrvatskih tvrtki. Što to znači za Vetropack Stražu?

Nakon niza teških godina u kojima smo poslovali s gubicima (posljedica rata, raspada Jugoslavije, gubitka tržišta), od 2000. godine Vetropack Straža ostvaruje dobre rezultate. Puno se investiralo (i još se investira) u unapređenje proizvodne tehnologije, infrastrukture, organizaciju, te školovanje ljudi. Rezultat je visoka kvaliteta proizvoda i usluga, što nam je donijelo poziciju vodećeg snabdjevača staklene ambalaže na tržištima koja opskrbljujemo našim proizvodima. Veseli nas ovogodišnja nominacija za Zlatnu kunu. Već sama činjenica da smo stavljeni u konkurenciju sa svjetski poznatim tvrtkama, kao što su Coca Cola i Ericsson Nikola Tesla, sa zagrebačkim Dalekovodom (ovogodišnjim laureatom) i svim ostalima koji su ušli u tu malu grupu izabranih, govori dovoljno.

Zlatna kuna dodjeljuje se za uspješnost poslovanja tvrtke, a upravo je Vetropack Straža ostvarila značajne gospodarske rezultate u 2004. godini. Koliko komada staklene ambalaže ste uspjeli proizvesti i prodati u 2005.?

Poslovanje Vetropack Straže u 2004. godini označila su dva poslovna događaja: gradnja i puštanje u rad nove peći za proizvodnju obojenog stakla, kapaciteta 230 tona dnevno, s tri proizvodne linije, te značajni 10 postotni rast prodaje na domaćem i proširenom tržištu, posebice u Srbiji. U 2004. godini je ostvaren ukupni prihod od 568 milijuna kuna, te dobit nakon oporezivanja od 65 milijuna kuna. Proizvedeno je 198 000 tona stakla, odnosno 758 milijuna komada boca. Tvrtka je u svibnju 2004. recertificirana po međunarodnom standardu kvalitete ISO 9001:2000.

Višegodišnje ulaganje u proizvodnu tehnologiju i infrastrukturu, kao i u organizaciju i obrazovanje zaposlenih, rezultiralo je dobrim poslovanjem tvrtke, koje se nastavlja i u 2005. kad smo proizveli rekordnih 820 milijuna komada staklenki (215.000 tona) i ostvarili ukupni prihod od 621 milijun kuna. Poslovni planovi Vetropack Straže za iduće trogodišnje razdoblje pokazuju daljnji trend uspješnosti.

Osim toga, nastavljen je rast potražnje za ambalažnim staklom na tržištima koje opskrbljujete. Koja su to tržišta te koliko je boca na njih izvezeno? Planirate li proširenja i na neka nova tržišta?

Podjelom Vetropack Grupe na operativna poslovna područja "Istok", "Zapad " i "Jug" pokrivaju se domaća te gotovo sva europska tržišta. Vetropack Straža pokriva sve države bivše Jugoslavije, Grčku, Moldaviju, a preko sestrinskih staklana prodaje i u zemlje zapadne Europe. Najzanimljivija su nam, svakako, tržišta bivših jugoslavenskih republika.

U 2005. godini je nastavljen rast potražnje za ambalažnim staklom na tržištima koje opskrbljuje Vetropack Straža. Prodano je 926,5 milijuna boca, od čega je preko 60 posto izvezeno na vanjska tržišta. Najveći porast prodaje ostvaren je na tržištu Srbije (63% u odnosu na 2004.), što je rezultat zamjene pivske ambalaže, dok je na hrvatskom tržištu prodaja veća tek nekih 4% od one u 2004. godini, i to radi negativnog utjecaja na tržištu alkoholnih pića (žestoka pića, vino, pivo) uzrokovanih odredbom 0,0‰ alkohola u krvi.

Tvornica Vetropack Straža dio je švicarske Vetropack Grupe. No, osim u Švicarskoj, sestrinske staklane postoje i u Austriji, Češkoj i Slovačkoj. Kakva iskustva ste od njih prikupili ili njima ponudili?

Vetropack se počeo širiti na istok prije 20 godina, kad je kupio tvornice u Austriji. Slijedi akvizicija staklane u Češkoj, 1996. ove naše u Hrvatskoj, a prije 3 godine Švicarci kupuju tvornicu stakla u Slovačkoj. Prošlog je mjeseca obavljeno preuzimanje većinskog udjela u tvornici stakla Gostomel iz Ukrajine. Očita je, dakle, njihova ekspanzija u istočne zemlje. U tim područjima, naime, posljednjih desetljeća otvaraju svoje proizvodne pogone sve velike internacionalne tvrtke-proizvođači pića i hrane (nova tržišta, ali i jeftiniji troškovi proizvodnje), koje traže kvalitetnu ambalažu, koju im može ponuditi naša Grupa. Jer, bez obzira u kojoj je Vetropackovoj tvornici boca proizvedena (švicarskoj, austrijskoj, češkoj, hrvatskoj itd.), ona je uvijek jednake kvalitete.

Straža je s Vetropackom sklopila ugovor o tehničkoj suradnji još 1994., tako da je d o 1996., kad smo postali članicom Vetropack grupe, napravljeno mnogo u samoj organizaciji proizvodnje, unapređenju kvalitete usluge i konačnog proizvoda. Treba imati na umu da su to bile poslijeratne godine, kad smo pokušavali, neuspješno, dobiti kredite od naših banaka. Zagrebačka banka nam je tako jasno dala do znanja da od njih ne možemo dobiti više niti kune. Dolaskom Vetropacka, ti su se odnosi preko noći promijenili. Grupa je stala iza nas, pa je Straža bez problema postala kreditno sposobnom i počela suradnju sa stranim bankama. Treba napomenuti da je u prošlih 10 godina, kako smo u vlasništvu Vetropacka, u našu tvornicu stakla uloženo puno više no što je temeljna vrijednost kapitala.

Ono što smo mi ponudili Vetropacku su bili ljudi, dobri radnici, koji su znali i htjeli raditi i koji su se bili spremni uhvatiti ukoštac s najzahtjevnijim promjenama (što ponekad nije bilo nimalo lako).

U spomenutoj Grupi upravo je u hrvatskom Vetropacku zabilježen najizrazitiji porast prodaje. Koji je razlog tome, odnosno u čemu je ključ uspjeha?

Ne čudi da upravo naša tvornica u Grupi ostvaruje najveći rast prodaje. Obzirom da smo na ovim prostorima preživjeli rat, kad su se sva tržišta kojima isporučujemo staklenu ambalažu, gotovo potpuno urušila, logično je da stabiliziranjem političkih prilika i na ovim prostorima počinje ekonomski rast. Iako je kupovna moć stanovništva puno manja od one u zemljama zapadne Europe, ipak ima puno više prostora za rast potrošnje (i onih proizvoda koji se pakiraju u staklenu ambalažu). Uz to, naši pokazatelji proizvodnje i poslovanja uopće, među najboljima su u čitavoj Vetropack Grupi, što također pridonosi tom dobrom rezultatu.

Osim bogate palete boja koju nudite u svom asortimanu, uveli ste novitete u ovom segmentu na hrvatskom tržištu. O čemu je zapravo riječ?

Vetropack je europski stručnjak za staklo oblikovano po mjeri – prema zahtjevima kupca. Brinemo o svojim kupcima i savjetujemo ih u svim fazama, od dizajna, preko razvoja ambalaže prilagođene tržištu pa sve do kreiranja etikete i zatvarača. Nudimo raznovrstan asortiman, koji obuhvaća standardne boce i ekskluzivne oblike staklenki u bijeloj, zelenoj, smeđoj, olive, cuvee i tuborg boji. Uvođenjem nove tehnologije bojanja stakla u feederu, od lipnja 2003. možemo proizvesti i staklenke u raznim nijansama svih drugih boja (plave, crvene, žute..). Tijekom 2005. razvijeno je i uvršteno u proizvodnju tridesetak novih artikala.

Planirate li uvođenje novih strojeva ili neke kadrovske promjene u ovoj godini?

I dalje se nastavlja s ulaganjem u proizvodnu tehnologiju, infrastrukturu i organizaciju. Nabavljeni su novi kontrolni strojevi, rekonstruirana mješaona smjese, moderniziran elektro-energetski sustav i proveden niz projekata kojima je krajnji cilj poboljšanje kvalitete gotovog proizvoda, unapređenje zaštite okoliša i bolji radni uvjeti zaposlenih. U tijeku je nekoliko projekata čije se dovršenje planira tijekom 2006. ili početkom 2007, od kojih nam je najvažnija gradnja natkrivenog skladišta gotove robe.

Inače, cilj je Vetropack Grupe da se poslovanje svede na tzv. core business. Stoga su tijekom prošlih desetak godina iz Straže izdvojeni poslovi čišćenja, društvene prehrane, održavanja, transporta, trgovine, a nedavno i portirska i čuvarska služba. Svi su ti ljudi i dalje vezani uz Vetropack Stražu jer nam pružaju te iste usluge preko novih tvrtki. Trenutno zapošljavamo 660 radnika.

Staklenku je moguće u potpunosti (100%) reciklirati i to neograničen broj puta, a da pritom nove staklenke nimalo ne izgube na kvaliteti. Je li hrvatska javnost dovoljno upoznata s prednošću korištenja staklene ambalaže? Koji su osnovni uzroci sadašnjeg stanja, te kako osvijestiti ljude o važnosti zbrinjavanja ambalažnog otpada?

Vetropack Straža je jedan od rijetkih proizvođača koji svoje proizvode nakon upotrebe može preraditi i opet upotrijebiti za proizvodnju novih staklenki. Takav privilegirani (u ekološkom i ekonomskom smislu) status nam omogućuje osnovna karakteristika našeg proizvoda, staklene ambalaže, koja se može u potpunosti reciklirati neograničeni broj puta, a da nove proizvedene staklenke nimalo ne gube na kvaliteti. Korištenjem staklenog loma (starog stakla) u proizvodnji staklene ambalaže štedimo primarne sirovine (sodu i pijesak) kojih u prirodi ima u ograničenim količinama, trošimo manje energije (nego kad se staklenke proizvode samo od primarnih sirovina, bez udjela staklenog loma u smjesi), a smanjuju se i emisije nečistih plinova.

Prema rezultatima istraživanja koje je za nas prošlog ljeta provela jedna agencija, proizlazi da javnost i nema potpuno osviještene stavove o prednostima stakla. Uz to, ljudi su "komotni" i to je osnovni razlog što će u trgovini posegnuti za pićem u PET-u, iako znaju da je staklena ambalaža ta koja najbolje štiti i čuva proizvod, i koja je najzdravija i za njih i za prirodu.

Stoga ove godine planiramo provesti intenzivnu marketinšku kampanju kojom želimo hrvatskog potrošača upoznati s velikim prednostima koje staklo ima pred svim drugim vrstama ambalaže. Paralelno ćemo provesti PR aktivnosti kojima želimo u prvom redu obuhvatiti one najmlađe (edukacija u školama).

Kakav je trend prikupljanja staklene ambalaže u Hrvatskoj, te koliko je iznosila stopa povrata u 2005.? Jesu li ljudi osviješteni o važnosti prikupljanja i otkupa staklenog loma?

Uzevši u obzir informacije s kojima raspolažemo (prodane količine staklene ambalaže u RH, uvoz prazne i pune staklene ambalaže, izvezena puna staklena ambalaža te vraćene količine u našu sortirnicu), izračunali smo kako je stopa povrata u 2005. g. bila tek 19% (što znači da je preko 80% starog stakla plasiranog na hrvatsko tržište završilo u smeću – na komunalnim deponijima, u šumama, rijekama...). Za usporedbu: u Švicarskoj je u 2004. vraćeno čak 96%!

Kakva je europska praksa u prikupljanju stare staklene ambalaže? Imate li kakvih iskustava s novim načinom prikupljanja stakla?

Vetropack Straža ima, osim u Švicarskoj, sestrinske staklane u Austriji, Češkoj i Slovačkoj. U tim se državama, kao i u još dvadesetak drugih zapadnoeuropskih zemalja, provodi sustav plaćanja "Zelene točke". U svim tim državama je stopa povrata vrlo visoka. I naši susjedi Slovenci prihvatili su takav princip, formirali su udrugu SLOPAK, sastavljenu od proizvođača, koja plaćanjem naknade "Zelene točke" financira organizaciju čitave sakupljačke mreže, te sama raspolaže uplaćenim sredstvima. Jedina uloga države jest nadzirati poštuju li se zakoni. Sustav depozita, koji je početkom godine stupio na snagu i u Hrvatskoj, je skup i primjenjuje se u najbogatijim skandinavskim zemljama.

Interes Vetropack Straže su čim veće količine vraćenog stakla u našu sortirnicu i trebalo bi nam biti svejedno čijim će se sustavom zbrinjavanja to osigurati (Ministarstva ili gospodarstva). Žao nam je što ove dvije strane nisu našle zajednički jezik u rješavanju ovog, za čitavu državu, veoma važnog problema. Svima u Hrvatskoj trebao bi u interesu biti što jeftiniji sustav, ali i rigorozna kontrola poštovanja propisanih mjera zbrinjavanja ambalažnog otpada.

Sortirnica staklenog loma, koju ste izgradili 1999. godine, može preraditi staro staklo s područja cijele Hrvatske. No, sortirnica radi sa samo 50 posto kapaciteta. Kako poboljšati postojeću situaciju? Koliko tona staklenog loma bi sortirnica godišnje mogla preraditi?

Vetropack Straža je 1999. izgradila sortirnicu staklenog loma takvog kapaciteta da u njoj može preraditi sve staro staklo s područja naše države. Situacija, međutim, nije nimalo ružičasta. Iako se mreža prikupljanja i otkupa staklenog loma posljednjih godina malo popravila (u 2001. je sakupljeno nešto preko 18 000 t – u 2002. blizu 20 000 t / u 2003. –22 600 t / u 2004. – 25 000 tona / u 2005. – 26 600 tona stakla iz Hrvatske, Slovenije i BiH), spomenute količine su daleko od zadovoljavajućih te sortirnica radi sa samo 50 posto kapaciteta. Uz dodatnu investiciju, kapacitet sortirnice se može i udvostručiti, pa bi bilo moguće preraditi i do 100 000 tona staklenog loma godišnje. Važno je osigurati visoki stupanj čistoće obrađenog stakla (u 1 toni očišćenog stakla pripremljenog za ponovnu proizvodnju smije biti maksimalno do 40 grama nečistoća), pa je važno već na sakupljačkim mjestima paziti da se stare staklenke ne miješaju s kamenjem, porculanom, metalom i drugačijim vrstama stakla (kristal, ravno staklo, laboratorijsko staklo i dr.).

Po kojoj cijeni otkupljujete staklo i o čemu ovise cijene staklenog loma? Otkupljujete li i nečisti stakleni krš?

Cijena po kojoj Vetropack Straža danas otkupljuje stakleni krš, koji se nakon toga u sortirnici čisti od primjesa, je 115 kuna za tonu obojenog te 150 kuna za tonu bezbojnog staklenog loma.

Prije pet godina pokrenuli ste projekt "Staklo nije smeće". Koji je cilj projekta te kakvi su rezultati do sada postignuti?

Naša je tvornica u sastavu švicarskog Vetropacka te imamo priliku o zbrinjavanju ambalažnog otpada učiti od najboljih (jer Švicarska je svjetski rekorder u sakupljanju starog stakla). Stoga smo projektom "Staklo nije smeće" htjeli potaknuti sve sudionike kružnog toka proizvoda (naše kupce, krajnje potrošače, sakupljače, općine i gradove, nadležna Ministarstva) na pravilno zbrinjavanje stare staklene ambalaže. Konačni cilj projekta je u ovoj godini prikupiti 40 000 tona staklenog otpada. Obzirom na količine staklenog krša koji smo preuzeli u prva dva mjeseca, postoji realna mogućnost da to i ostvarimo. Treba, svakako imati na umu da će radi novog Pravilnika o zbrinjavanju ambalažnog otpada (depozit), količine u početku biti znatno veće nego inače (ljudi ne samo da čiste svoje podrume i tavane, već uzimaju ambalažu iz divljih odlagališta i kontejnera). Hoće li se taj trend nastaviti, vidjet ćemo kroz nekoliko mjeseci. Činjenica je da se ne može napraviti puno bez dobrog zakonskog okvira, tj. sudionici kružnog toka proizvoda teško će izvršiti svoje obavze (financijske) u održavanju sustava, ako ih država na to ne prisili.

U Krapinsko-zagorskoj i Međimurskoj županiji organizirali ste natjecanja škola u sakupljanju starog stakla. Koja je bila ideja tog pilot-projekta te kako je prihvaćena inicijativa? Planirate li sličnu akciju pokrenuti i po ostalim županijama?

Svjesni smo da se određene navike usvajaju u najranijoj dobi pa smo stoga naše aktivnosti usmjerili na djecu školskog uzrasta. Akcija je bila vrlo uspješna u obje županije. Djeca su očistila divlja odlagališta, rijeke i potoke, bilo je zanimljivo čuti povratne informacije njihovih učitelja i roditelja o izrazitoj brizi koju djeca pokazuju kad je riječ o odlaganju otpada (ne samo staklenog); djeca su preuzela ulogu redara u svojim obiteljima. Stoga nastavljamo sa sličnim akcijama. U sklopu projekta promocije stakla kao ambalažnog materijala namjeravamo provesti niz promotivnih aktivnosti, za početak na području Zagreba i okolice.

Kako ocjenjujete Pravilnik o ambalaži i ambalažnom otpadu? Jeste li zadovoljni tretmanom staklene otpadne ambalaže? Osjećate li određene pomake od stupanja Pravilnika na snagu?

Vetropack Straža je jedan od osnivača Hrvatskog poslovnog savjeta za održivi razvoj, čime se pridružujemo najvećim hrvatskim tvrtkama koje u svojem poslovanju nastoje ostvariti koncept ekološke, ekonomske i socijalne djelotvornosti. U duhu filozofije održivog razvoja  bio bi sustav zbrinjavanja ambalažnog otpada kakvog je još prije dvije godine izradila Vetropack Straža te ga prezentirala svim relevantnim čimbenicima u Hrvatskoj (Ministarstvima  okoliša i gospodarstva, raznim gospodarskim asocijacijama i drugima) i koji se sve ovo vrijeme nalazi na našoj web stranici. Takav sustav omogućuje i ekološku (sakupljanje i oporabu) i ekonomsku (jeftiniji je) učinkovitost. Sustav koji smo dobili od  Ministarstva je skuplji, a sav teret financiranja na kraju će platiti potrošači. Ima dosta nelogičnosti (ne tretira se sva ambalaža jednako, tj. za neke se ambalaže ne plaća naknada) i nejasnoća, što se vidi iz svakodnevnih situacija na terenu. Mislim da se ovih dana sastaje radna skupina sastavljena od predstavnika  gospodarstva i Ministarstva, te se najtoplije nadam da će naći zajednički jezik i uvesti izmjene sustava, kojima će se konačno riješiti pitanje zbrinjavanja ambalažnog otpada na način koji će zadovoljiti sve sudionike kružnog toka proizvoda i čitavu hrvatsku javnost.

Za kraj, strateški ciljevi i planovi.

Vetropackova strategija bavljenja staklom jest strategija širenja i čuvanja. Tamo gdje nam se otvaraju šanse, iskoristit ćemo ih zajedno s našim kupcima, a tamo gdje smo se već izborili za poziciju, učinit ćemo sve da je, nudeći kupcu uvijek nešto novo, nešto još bolje, zauvijek zadržimo. Cilj nam je zadržati vodeću poziciju na domaćim tržištima – uz jako regionalno učvršćivanje, uz stručnu kompetenciju na licu mjesta te uz proaktivne postupke, kako u odnosu na inovacije proizvoda, tako i u nastavku razvoja postojećih linija. Ostajemo dosljedni našoj brizi o okolišu i nastavljamo s poslovanjem kojim ispunjavamo sve zahtjeve koji Vetropack Stražu  čine društveno odgovornom tvrtkom.

Zahvaljujemo na razgovoru.
Uredništvo

D. Špiljak