Provedba Pravilnika o ambalaži i ambalažnom otpadu, koji je na snagu stupio 2005. godine, pod neposrednom je nadležnošću  Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. Kakvi su ostvareni rezultati u proteklih nekoliko mjeseci provedbe Pravilnika, ali i o reakcijama gospodarstvenika Hrvatske, te eventualnim izmjenama u Pravilniku, razgovarali smo s gospodinom Vinkom Mladineom, dipl. iur., direktorom Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost u Zagrebu.

Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost osnovan je početkom 2004. godine. S kojim ciljem je osnovan i koje su mu osnovne zadaće?

Fond je osnovan Zakonom o Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, a temeljem odredbi Zakona o zaštiti okoliša i Zakona o energiji, Fond je osnovan kao izvanproračunski fond u svojstvu pravne osobe i s javnim ovlastima utvrđenim Zakonom. Osnovan je radi osiguranja dodatnih sredstava za financiranje projekata, programa i sličnih aktivnosti u području očuvanja, održivog korištenja, zaštite i unapređenja okoliša te financiranja nacionalnih energetskih programa imajući u vidu postizanje energetske učinkovitosti, odnosno korištenja obnovljivih izvora energije.

U obavljanju svoje djelatnosti Fond promiče ciljeve i načela zaštite okoliša radi postizanja sustavnog i cjelovitog očuvanja kakvoće okoliša, očuvanja prirodnih zajednica i racionalnog korištenja prirodnih dobara i energije kao osnovnih uvjeta održivog razvoja te ostvarivanja prava građana na zdrav okoliš.

Kako je ustrojen Fond i koja je kadrovska struktura? Koliko djelatnika zapošljava?

Unutarnjim ustrojstvom Fonda organizirano je obavljanje djelatnosti na način kako to propisuje Zakon te su odvojeno organizirani i posebno se vode poslovi pripreme, provedbe i razvoja programa, projekata i sličnih aktivnosti područja očuvanja, održivog korištenja, zaštite i unapređivanja okoliša, a posebno poslovi iz područja energetske učinkovitosti i korištenja obnovljivih izvora energije. Što se tiče broja zaposlenih sada ih je 35, no Pravilnik o unutarnjem ustrojstvu je predvidio do 70-tak djelatnika s obzirom da će Fond proširiti svoje aktivnosti jer se ubrzo donose pravilnici koji će regulirati gospodarenje posebnim kategorijama otpada (elektronički i električki otpad, gume, akumulatori, baterije i sl.).

Prošle godine usvojeni Pravilnik o ambalaži i ambalažnom otpadu podigao je popriličnu buru predstavnika različitih grana hrvatskog gospodarstva. Kakvi su prvi rezultati provedbe Pravilnika? Koliko je točno sakupljeno ambalaže?

U razdoblju od 2. siječnja do 17. ožujka u Hrvatskoj je prikupljeno 172 milijuna jedinica ambalaže, što predstavlja rezultat koji se prije donošenja Pravilnika ostvarivao u razdoblju od četiri do pet godina. Ako tu količinu pretvorimo u tone, proizlazi da je sakupljeno 23 164 tone ambalažnog otpada, od čega na PET otpada 3660 tona, staklo 19 195 tona, a na limenke 309 tona. Ovaj rezultat nesporno ukazuje na kvalitetu Pravilnika o ambalaži i ambalažnom otpadu posebno što će sva prikupljena ambalaža biti oporabljena, odnosno pretvorena u sirovinu ili u gotov proizvod. Pritom treba imati u vidu da se u Hrvatsku godišnje uveze ambalaže u protuvrijednosti 24 milijuna eura. Oporabljeni ambalažni otpad će tako Hrvatskoj osigurati i znatan financijski dobitak za iznos manjeg uvoza ambalaže. Nadalje reciklažom i oporabom otpada smanjuju se i troškovi odlaganja otpada jer se volumen otpada na odlagalištima smanjuje preko 20%. Otklanjanjem PET ambalaže s odlagališta smanjuju se i rizici od požara koji često nastaju u priobalnom području, a mogu prouzročiti nemjerljive štete.

Kako tumačite različite podatke u tisku o količinama sakupljene ambalaže?

Mislim da u tisku nije bilo manipulacija što se tiče količina sakupljene ambalaže. Fond je redovito davao priopćenja i izvješćivao javnost o tijeku provedbe Pravilnika. Svakodnevno smo dobivali izvješća od komunalnih tvrtki, ovlaštenih sakupljača i trgovina koje su se prije 1. veljače uključile u sustav tako da su naše službe imale egzaktne podatke. Istina, i nas su u početku iznenadile velike količine prikupljene ambalaže, no naši građani su motivirani povratnom naknadom pokazali visok stupanj ekološke svijesti. Premda je bilo komentara kako se skupljanjem otpada rješavaju socijalni problemi, što je meni istinu za volju i drago, osnovni je ipak cilj da se zbrine i započne gospodarenjem ambalažnim otpadom. Rezultati su više nego vidljivi – okoliš je očišćen, na odlagalištima se više ne gomila PET ambalaža. Ne vidim ništa loše u tome što su neki građani siromašnijeg imovinskog statusa u prikupljanju ambalaže našli izvor zarade. To "samozapošljavanje" je sigurno prihvatljivije od prosjačenja i nerada. Zar je sramota raditi i pokušavati osigurati egzistenciju?

Koji su najizraženiji problemi s kojima se susrećete u ovoj, početnoj fazi? Poznato je da trgovine nisu bila spremne za početak provedbe Pravilnika, te im je stoga omogućena i odgoda. Kako su se ipak snašli u novim obvezama?

Pravilnik o ambalaži i ambalažnom otpadu je donesen u kolovozu 2005. godine s početkom primjene od 1. listopada. Na zahtjev trgovaca i proizvođača rok primjene je za proizvođače prolongiran na 1. prosinca, a za prodavatelje na 1. veljače. U međuvremenu, kako ne bi došlo do nagomilavanja ambalaže u trgovine u razdoblju od 1. siječnja do 16. ožujka organiziran je sustav prihvata ambalaže putem komunalnih poduzeća i ovlaštenih sakupljača te je zbrinuta sva stara ambalaža, odnosno sve zalihe ambalaže koja je zatečena u prostoru i u kućnim zalihama. Od 17.ožujka ambalažu za piće i napitke za koju se plaća povratna naknada mogu od građana preuzimati, uz plaćanje naknade, samo trgovine kako je to Pravilnikom i propisano. Trgovine od građana privremeno preuzimaju jednokratno do 10 boca ili limenki pića i to će trajati dok proizvodi u ambalaži ne budu odgovarajuće označeni, odnosno najkasnije do 1. lipnja. Obilazeći trgovine djelatnici Fonda nisu utvrdili veće probleme u primjeni Pravilnika. Pojedini trgovci javili su se Fondu sa zahtjevom da mogu preuzimati više od 10 boca čemu je i udovoljeno, uz uvjet da ispunjavaju propisane higijensko-sanitarne uvjete. Stoga ne stoji tvrdnja da trgovine nisu imale dovoljno vremena za pripremu posebno kad je već duže vrijeme bilo poznato da će i kod nas zaživjeti dobra praksa Europske unije te da će se početi sakupljati ambalaža na način koji će dati najbolje rezultate.

Sanitarna inspekcija zabranila je skupljanje ambalažnog otpada u prodajnim i predprodajnim prostorima velikih trgovina. Kako riješiti nastale probleme? Što je s trgovinama koje nemaju vanjskih prostora?

Trgovine ambalažu mogu prikupljati, ovisno o svom prostornom kapacitetu i organizaciji, unutar ili izvan svog prodajnog prostora. Uputama Fonda propisano je da ambalaža mora biti uredna i ispražnjena od sadržaja, ne smije biti zgužvana, a boce se mogu vraćati s ili bez čepa. Prodavatelji po jedinici sakupljene ambalaže od Fonda dobivaju 0,15 lipa, što je više nego dovoljno za pokrivanje svih troškova pa i eventualno zapošljavanje novih djelatnika. Računica je jasna – trgovac na milijun prikupljenih boca zaradi 150 000 kuna i tim sredstvima može organizirati kvalitetan prihvat uz ispunjavanje svih higijensko-sanitarnih uvjeta. Uz to neke trgovine su od Fonda dobile na korištenje i strojeve za prihvat ambalaže. Trgovine odvoz ambalaže moraju dogovoriti s ovlaštenim skupljačem. Ako treba, ambalaža se može preuzimati i više puta dnevno. Mislim da ne postoje nikakva opravdanja za opstrukciju Pravilnika. Ministrica Marina Matulović Dropulić je bila više nego tolerantna, i prema proizvođačima i prema trgovcima, prolongirala je rokove te su svi imali dovoljno vremena za prilagodbu. Prema tome, trgovine su trebale prilagoditi svoja skladišta i odrediti osobu koja će prihvaćati tu ambalažu, a koja neće biti u dodiru s hranom. Vrijeme je da svatko preuzme svoj dio odgovornosti i participira u provedbi Pravilnika te se ponaša u skladu sa zakonom. Jasno je da sustav ne može zaživjeti preko noći i da će se on još uhodavati, no odbijanjem provedbe propisanog sustava, koji je neosporno već dao dobre rezultate ništa se neće postići. Ministarstvo zaštite okoliša i Fond ostaju i dalje otvoreni za rješavanje svih onih pitanja koji će još više poboljšati cijeli sustav i koji će jamčiti još bolje rezultate.

Kamo odlazi prikupljeni ambalažni otpad i što se s njim čini? Koje su količine već obrađene (reciklirane)?

U cilju provedbe Pravilnika Fond je zaključio ugovore s tvrtkama – oporabiteljima, koje preuzimaju ambalažni otpad od komunalnih tvrtki i ovlaštenih sakupljača radi daljnje prerade. Oporabitelji preuzimaju ambalažni otpad sortiran prema propisanoj klasifikaciji te ga prerađuju u sekundarnu sirovinu ili finalni proizvod. Sklapanjem ovih ugovora zaokružio se sustav gospodarenja ambalažnim otpadom počevši od prikupljanja, privremenog skladištenja i transporta pa sve do oporabe.

Kada će proraditi tvornica u Podrutama (pogon za preradu PET-a)? Imamo li još kapaciteta za takvu preradu?

Za tvornicu u Podrutama čeka se uporabna dozvola, no kako saznajem od vlasnika to će biti riješeno u najskorije vrijeme. Već radi linija za pranje i mljevenje PET ambalaže. Kroz petnaestak dana proradit će i linija za granulaciju. Godišnje će se u BBS-u preraditi i do 7 000 tona ambalažnog otpada. U Hrvatskoj postoji još kapaciteta, odnosno pogona za reciklažu. Tvrtke Drava Internacional iz Osijeka te Brković iz Svete Nedjelje reciklirat će u svojim pogonima PET ambalažu. CIOS, Sirovina odlagalište u Zadru, Kova iz Mraclina i Kairos iz Osijeka oporabljat će metal odnosno Al-Fe limenke, dok će staklo reciklirati Vetropack Straža i Unija nova iz Zagreba. Otpad je postao profitabilna sirovina te je za očekivati da će i drugi gospodarstvenici početi ulagati u ovo područje rada.

Koji su iznosi već isplaćeni za taj posao trgovinama, sakupljačima i obrađivačima? Kakav je omjer uplaćenih sredstava u odnosu na isplaćena? Kamo su usmjerene razlike?

Fond je na račun povratne naknade isplatio dosad 61 milijun kuna, a od fakturiranih iznosa naknada za zbrinjavanje otpada u visini od 115 milijuna kuna proizvođači i uvoznici pića i napitaka su platili 39,1 milijun kuna. Dakle do sad je Fond uprihodio dvostruko manje sredstava nego što ih isplatio. Fond je bio prisiljen provesti ovrhe nad onim obveznicima plaćanja koji su kasnili s uplatama za 12. mjesec. Tu praksu ćemo prema neplatišama provoditi i ubuduće.

Pravilnik o ambalaži i ambalažnom otpadu regulira samo dio ukupnog ambalažnog otpada. Koji je to postotak i kada i na koji način će se regulirati gospodarenje ostalim ambalažnim otpadom?

Pravilnik uređuje cijeli sustav gospodarenja ambalažnim otpadom. U trgovinama se prikuplja ambalaža od pića i napitaka za jednokratnu upotrebu u PET, staklenoj i Al-Fe ambalaži za koju se građanima vraća naknada u visini od 0,50 kuna po jedinici vraćene ambalaže. Ostala ambalaža se prikuplja putem specijaliziranih kontejnera i komunalnih tvrtki. To znači da Pravilnik propisuje gospodarenje, ne samo primarnom ambalažom, već i sekundarnom i tercijarnom ambalažom, što se u praksi već i ostvaruje (papir, karton, pojedine vrste plastike).

Kako gledate na inicijativu prema kojoj bi gospodarenje ambalažnim otpadom trebalo biti prepušteno gospodarstvenicima? Kada i kako bi se to provelo?

Iako je prvi Pravilnik o ambalaži donesen još 1996. godine, njegovi potencijalni obveznici su ga ignorirali vjerujući da do njegove primjene neće ni doći. Pitanje je zašto je gospodarstvo, odnosno HUP čekao 10 godina da izađe sa svojim prijedlogom kad su to mogli riješiti puno ranije. Zašto EKO OZRA nije ranije profunkcionirala? Zašto nisu zbrinjavali svoj otpad, vodili brigu o okolišu koji onečišćuju svojom ambalažom te se ponašali po načelima društveno i ekološki odgovornog poslovanja. Priča da Pravilnik nije u skladu s preporukama Europske unije samo je izlika za njegovo neprovođenje. Pravilnik je kompatibilan europskim standardima, ekološki održiv i daje sjajne rezultate. Sustav depozita se pokazao kao efikasan i vrlo djelotvoran. Ovakav ili sličan sustav gospodarenja ambalažnim otpadom primjenjuje se i u Njemačkoj, Švicarskoj, Nizozemskoj te skandinavskim zemljama, a postotak povrata otpadne ambalaže je iznimno visok (preko 90%). U zemljama EU koje nisu uvele ovaj sustav već su organizirale sustav na načelu dobrovoljnosti (sakupljanje po domaćinstvima i sustavom kontejnera) rezultati sakupljanja su znatno niži, odnosno od 20 do 30%. Brojka od 172 milijuna jedinica skupljene ambalaže demantira sve koji su ovom sustavu predviđali neuspjeh.

Postoji li spremnost za korekcije Pravilnika sukladno zahtjevima gospodarstva i stručne javnosti, s različitih aspekata (naknada, označavanja…)?

To je isključivo u nadležnosti Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva. Međutim Pravilnik se i ovako provodi bez većih poteškoća.

Očekuje se formiranje Povjerenstva u MZOPU u skladu sa zaključcima Gospodarskog socijalnog vijeća, gdje je dogovoreno kako će Ministarstvo i predstavnici HUP-a raditi na poboljšanju ovog Pravilnika te naći način za predaju kompletne skrbi o ambalaži i ambalažnom otpadu gospodarstvu. Što je Vaš stav o tome i jeste li spremni to učiniti i kada?

Nije mi poznato da je Ministarstvo odlučilo osnovati povjerenstvo. Koliko se ja sjećam dogovoreno je da će se u prvom kvartalu ove godine pratiti provedba Pravilnika te da će se nakon toga održati sastanak radi rasprave o rezultatima njegove primjene u praksi i mogućim poboljšanjima. Ministrica Marina Matulović Dropulić je nedavno imala sastanak s predstavnicima HUP-a, no pojedinci su zaključke s tog sastanka medijima krivo prezentirali što je dovelo do zbunjivanja javnosti, što je nekorektno s njihove strane.

Sustav "Zelene točke" primjenjuje velik broj europskih država, a i naši izvoznici. Planira li se  uvođenje takve oznake u Hrvatskoj?

Uvođenje sustava "Zelene točke" stvar je Ministarstva zaštite okoliša. Međutim, neosporno je da i bez "Zelene točke" sustav funkcionira te da se i bez toga mogu postići nacionalni ciljevi gospodarenja ambalažnim otpadom propisani Pravilnikom.

Plan daljnjih aktivnosti Fonda.

Ministrica Marina Matulović Dropulić će uskoro donijeti i druge pravilnike o gospodarenju posebnim vrstama otpada, primjerice gumama, elektroničkim i električkim otpadom, starim vozilima, akumulatorima, baterijama, medicinskim otpadom i dr. Fond će se uključiti u provedbu i organiziranje sustava gospodarenja, odnosno zbrinjavanja i tih vrsta otpada. Upravo je nenamjensko gospodarenje otpadom najveći problem u zaštiti okoliša, a ministrica vrlo je odlučna u svojim naporima da sustavno riješi  taj problem, kako bi se Hrvatska svrstala u red zemalja koje zadovoljavaju najviše ekološke standarde. Zajedno s jedinicama lokalne samouprave Fond sufinancira sanaciju 168 službenih odlagališta komunalnog otpada. Sanira se i 149 divljih odlagališta. Fond je dao znatnu financijsku pomoć za nabavu kanti i kontejnera, a isto čini i Ministarstvo. Kroz prvi kvartal ove godine Vlada treba donijeti Plan gospodarenja otpadom Republike Hrvatske kojim će se utvrditi lokacije centra i građevina za gospodarenje otpadom, a Fond će se svojim sredstvima uključiti u sufinanciranje njihove izgradnje. U suradnji s Ministarstvom zaštite okoliša rješava se i problem sanacije 9 lokacija na kojima se nalazi opasni otpad. Financiraju se projekti biološke i krajobrazne raznolikosti.

Strateški je cilj maksimalno iskorištavanje vrijednih svojstava otpada, što će potaknuti razvoj gospodarstva i privatnog poduzetništva, te dovesti do zapošljavanja u tom sektoru. Stoga je Fond počeo ulagati i u gospodarstvo. Temeljem natječaja prihvatili smo 14 projekata čistije proizvodnje i smanjenja štetnih emisija te ćemo putem zajmova ili subvencijom kamate uložiti 32,4 milijuna kuna, dok je za 37 projekata energetske učinkovitosti, obnovljivih izvora energije i održive gradnje odobreno 31,8 milijuna kuna. Sukladno programu rada, Fond će raspisivati natječaje radi dodjele sredstava za istovjetne ili slične projekte i programe kako bi se ulaganjima Fonda smanjio štetni utjecaj na okoliš, doprinijelo smanjenju onečišćenja okoliša i zaštiti zdravlja ljudi, a istovremeno motiviralo gospodarstvo da ulaže u takve projekte i programe.

Planirana ulaganja Fonda u projekte zaštite okoliša i energetske učinkovitosti do 2008. godine premašuju 1,6 milijardi kuna.

Na koji način Fond provodi edukaciju stručne, ali i šire javnosti vezano uz važnost prikupljanja ambalažnog otpada? Koliko je djelatnost nevladinih udruga važna na tom području?

Napredak u očuvanju i zaštiti okoliša ne može se ostvariti samo autoritetom države, odnosno snagom zakona i strategija. Promjene odnosa spram okoliša zbivaju se samo rastom opće razine svijesti. Ministarstvo zaštite okoliša već je pokrenulo edukativne akcije u podizanja razine svijesti u odnosu na otpad. Fond se također uključio u edukaciju mladih te u tom pogledu surađujemo s predškolskim ustanovama, osnovnim i srednjim školama te Zagrebačkim kazalištem lutaka koje je priredilo lutkarsku predstava "Priča iz Zelengrada". Njome se najmlađi naraštaji potiču na nužnost razvrstavanja otpada te očuvanja prirode i okoliša. Fond također u promidžbene svrhe izdaje informativno glasilo Eko revija u kojem su, osim aktivnosti Fonda, zastupljene i druge teme iz zaštite okoliša i energetske učinkovitosti. Pratimo i rad udruga, javljaju nam se eko-škole i razne druge institucije koje skrbe o okolišu. Ekološka edukacija mora postati jedan od postulata odgojno-obrazovnog procesa. Značajnu ulogu, uz nadležne državne institucije, moraju imati znanstvenici, različite nevladine udruge, škole, tvrtke u kojima poslovna politika nije u koliziji s poštivanjem visokih ekoloških standarda. Veliku ulogu imaju i mediji koji javnost moraju što više informirati o ekološkim temama Svi moramo imati isti cilj – poticati očuvanje prirode i okoliša te djelovati u skladu s načelom održivog razvoja.

Zahvaljujemo na razgovoru
Uredništvo

V. Mladineo