Analiza i komentar za ambalažne industrije u Hrvatskoj za proteklu godinu mogle bi se sažeti u nekoliko značajnih konstatacija koje govore o dobrim postignućima.

• U izvozu se nastavlja trend snažnog rasta, te se na taj način vrši brza prilagodba u orijentaciji približavanja Europskoj uniji, kao i toliko nužnoj potrebi zemlje da većim izvozom smanjuje platni deficit.
· Uvoz u odnosu na izvoz stagnira, tako da su vrijednosno oni sada izjednačeni, dok je količinski uvoz ukupno gotovo tri puta niži od izvoza.
· Strukturni problem roba uvoza i izvoza osnovni je razlog ovog dispariteta, što pokazuje prosječna cijena gdje se ambalaža u izvozu prodaje po 675 $/t, dok je cijena u uvozu 1657 $/t.
· Sve vrste ambalaže (osim metalne) su u 2005. godini postigle proizvodnju i prodaju značajno veću od one u 2004. godini, tako da se u tom segmentu smanjuje ovo zaostajanje zbog raspada bivše Jugoslavije i posljedica ratnih godina, iako se proizvodnje iz 1990. godine još nisu dostigle.
· Potrošnja ambalaže u Hrvatskoj također je ukupno povećana za 11,4%, što govori da su potrošači ambalaže tj. ostala industrija (prehrambena, poljoprivredna, pića i sl.) pokazivali vitalnost i napore da povećavaju svoj plasman.
· Koncem godine konačno je Pravilnik o zbrinjavanju ambalažnog otpada dočekao svoju primjenu te se na taj način Hrvatska približava svim zemljama koje su u obvezi da se ovo područje regulira u skladu s direktivama Europske unije.
· Unatoč svemu što govori o dobrim kretanjima u ovom sektoru, ekonomska situacija kako proizvođača tako i potrošača ambalaže nije blistava. Na to utječe nekoliko važnih razloga kao: previše instaliranih kapaciteta i prevelika konkurencija, globalna podjela tržišta i pritisci velikih igrača, visoka ovisnost proizvođača ambalaže o uvozu potrebnih repromaterijala koji su često rasli brže od ambalaže, visoka opterećenja i sl.
· Na globalnom tržištu dolazi do velikog geografskog poremećaja u području potreba za ambalažom. Brojni tradicionalni potrošači ambalaže (tekstilna, obućarska, drvna, elektronička industrija itd.) sele svoje proizvodnje prema zemljama (uglavnom Azije) s jeftinom radnom snagom.

UVOZ I IZVOZ AMBALAŽE

Komentar i svi podaci u uvodu dani su za ukupne ambalaže (težinski), koju čine glavni reprezentanti u odnosu na materijal iz kojeg je ona izrađena. Takvi podaci često čine mješavinu "krušaka i jabuka", ali to se ukupno ne može drugačije prikazati, jer je ambalaža funkcionalni pojam, što ćemo dalje pratiti selektivno prema vrstama (drvo, plastika, staklo, metal i papir), ali i ukupno.
Podatke o uvozu i izvozu ambalaže po vrstama možemo vidjeti na slici 1.
U uvozu je ukupno ostvareno 84 975 tona, što vrijednosno iznosi 141 milijun dolara.Prema učešću, težinski je najviše zastupljena ambalaža od drva s 27 posto ili 23 700 tona, slijedi ambalaža od plastike s 26 posto ili 22 000 tona, te staklena ambalaža s 22 posto ili 18 500 tona. Ambalaža od papira i kartona je na 19 posto ili 16 000 tona, dok je metalna najniža sa 6 posto ili 4700 tona.
Izvoz je znatno veći, jer težinski izvozimo ambalaže ukupno 200 550 tona, što vrijednosno iznosi oko 135 milijuna dolara.
U izvozu su relativna učešća znatno drugačija nego kod uvoza, jer je ovdje jaka staklena ambalaža, koja je ujedno i prva sa 73 posto ili 147 000 tona. Druga je ambalaža od papira i kartona sa 14 posto ili 27 000, a treća ambalaža od plastike sa 7 posto ili otprilike 14 000 tona. Ambalaža od drva ima učešće od 5 posto ili 9 900 t, dok je metalna vrlo nisko, s 1 posto učešća ili 1100 t izvoza.
Kad analiziramo uvoz i izvoz prema vrstama vrijednosno, tada se na slici 2 vidi da je u uvozu najviše zastupljena ambalaža od plastike s 51 posto, dok je druga papirna ambalaža s 22 posto. U izvozu je prva po vrijednosti staklena ambalaža, koja sudjeluje s 48 posto ili čak oko 64,7 milijuna dolara, druga je plastika s 25 posto ili 33,4 milijuna dolara, dok je treća ambalaža od papira i kartona s 22 posto ili 29,2 milijuna dolara.

Ako se poigramo računicom, uzevši u obzir cijene po kojima uvozimo i izvozimo, dolazimo do prosječnih prodajnih cijena prikazanih u tablici 1.
Ovi pokazatelji dosta govore sami za sebe. Sve prosječne cijene u uvozu su znatno više od onih po kojima izvozimo, što vrijedi za sve vrste ambalaža, osim metalne koja je časna iznimka, ali je njezino učešće zanemarivo. Prema tome, puno je posla za hrvatske ambalažere da, osim odličnih rezultata u osvajanju vanjskog tržišta, glede količina učine i potrebna strukturna poboljšanja tj. da se usvoje tehnologije za proizvodnju ambalaže višeg cjenovnog razreda.
Kada su u pitanju trendovi u uvozu i izvozu za posljednjih 5 godina, potrbno je naglasiti glavni podatak o odnosima uvoza i izvoza 2005. u usporedbi s 2004. godinom. Izvoz je rastao vrijednosno za 17 posto, a težinski za 25 posto, dok je uvoz rastao znatno sporije: vrijednosno za 4,3 posto, a količinski (težinski) za 15 posto.
Ukoliko se ova povoljna kretanja nastave, hrvatski ambalažeri bi već ove godine mogli vrijednosno izjednačiti uvoz i izvoz, što bi bio veliki rezultat i ogromni doprinos razvoju hrvatskog gospodarstva.

PROIZVODNJA, PRODAJA I POTROŠNJA AMBALAŽE U HRVATSKOJ

Svi statistički podaci o proizvodnji ambalaže u Hrvatskoj govore o visokom rastu u odnosu na 2004. godinu, tako da je ukupni rast iznosio 17 posto.
Prema pojedinim vrstama ambalaže, sva kretanja prikazana su na slici 3, na kojoj je vidljivo da je najznačajniji iskorak učinjen u području drvene ambalaže. Ako statistika ne vara, tada je zabilježen godišnji rast s indeksom 342, što je izvrsno. Ovdje treba dodati da je u okviru ove zajednice ambalaže osnovana i grupacija drvene ambalaže koja je u prošloj godini bila posebno aktivna, jer je trebala rješavati problem fitocenološkog tretmana i zaštite ambalaže prilikom izvoza (palete i ostalo), što je suradnjom fakulteta, institucija i proizvođača uspješno rješavano.
Plastična ambalaža ostvarila je također značajan porast od 23 posto u odnosu na prethodnu godinu. Ovo je tim značajnije kada se zna da su PE-HD i PE-LD imali "njihanje" u svjetskim cijenama, što je pogoršalo položaj svih proizvođača u Hrvatskoj.
U papirnoj ambalaži nije prikazana lijevana ambalaža od pulpe, koja je u 2004. godini proizvedena u količini od 10 909 tona, a u 2005. godini 11 050 tona, što je povećanje za 1,3 posto.
Staklena ambalaža bilježi svoj kontinuirani rast, koji je iznosio 9,5 posto na godišnjem nivou (u odnosu na prethodnu godinu) i čak 94 posto u odnosu na 1997. godinu. Ova uređena i sigurna grana, dobro etablirana u globalnim europskim okvirima, sada čeka hoće li ostvariti i nove povoljnosti primjenom aktualnog Pravilnika o ambalažnom otpadu.
Metalna ambalaža stagnira stalno i sigurno. Ovdje nije ušao niti jedan globalni igrač, a glavni potrošači (mesna-prehrambena i kemijska industrija) ne doživljavaju ekonomski potreban rast da povuku i njihovog glavnog dobavljača u ambalaži.
Ambalaža od papira i kartona ima dobar godišnji rast od 15 posto. Ovdje je najviše doprinijela ambalaža od valovitog kartona, često nazivana kraljicom ambalaže. Njezin rast je iznosio gotovo 18 posto u proizvodnji, pa je ostvarena proizvodnja od 90 343 tona u Hrvatskoj. Tome je sigurno pridonijela nova proizvodnja Dunapacka u Zaboku, ali i ukupan porast potrošnje ove vrste ambalaže u Hrvatskoj koji je iznosio 15,8 posto.
Umjesto konačnog zaključka za prošlu godinu moglo bi se reći "Per aspera od astra". No, sve je danas dinamički proces, pa su rezultati s početka godine 2006. za prva dva mjeseca pokazali da kretanja nisu ovako dobra. Ali da ne kvarimo i da nismo zloguki proroci, u ostalom dijelu godine moraju se stvari i sva kretanja jako popraviti. To je obveza ostvarenja iz 2005. godine i potreba onih koji proizvode i onih koji koriste ambalažu.

Zlatko Imbriovčan, predsjednik Zajednice ambalažera Hrvatske gospodarske komore

Z. Imbriovčan